USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe B. B. iz P., zastupane po I. B., odvjetniku iz P., radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj 5. prosinca 1997. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

I. Usvaja se ustavna tužba te se ukida presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 1573/1995 od 12. rujna 1996.

II. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

B. B. iz P., putem punomoćnika, podnijela je ovom Sudu pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu povodom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 1573/1995 od 12. rujna 1996., radi povrede ustavnih vrednota i načela iz članaka 3. i 115. stavka 1., te ustavnog prava iz članka 54. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Osporavanom presudom prihvaćena je revizija tuženika iz parničnog postupka, te su preinačene presude prvog i drugog stupnja na način da je tužbeni zahtjev tužiteljice, ovdje podnositeljice ustavne tužbe, odbijen. Revizija tuženika izjavljena je protiv presude Županijskog suda u P., broj: Gž-1013/94 od 17. studenoga 1994., kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u P., broj: P-1350/93 od 21. lipnja 1994. Ovom je presudom podnositeljičin tužbeni zahtjev u postupku radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, vraćanja na rad i uspostavu prava iz radnog odnosa bio u cijelosti usvojen.

Podnositeljica ustavne tužbe smatra da osporavana odluka nije utemeljena na zakonu, te da je stoga u suprotnosti s ustavnim principom vladavine prava i ustavnom garancijom prava na rad, pa stoga predlaže ustavnu tužbu usvojiti i ukinuti presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Ustavna tužba je osnovana.

U tijeku postupka pred ovim Sudom pribavljen je spis predmeta od Općinskog suda u P. te je analizom spisa, nižestupanjskih odluka, osporavane odluke, te navoda i razloga ustavne tužbe utvrđeno slijedeće:

Podnositeljica ustavne tužbe je, slijedom pravomoćne presude Općinskog suda u P. uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom u radnom sporu protiv tuženika Lovačkog saveza P. Iz obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske presude proizlazi da su sudovi ovakvu odluku donijeli na temelju zauzetog stajališta da je logički i ekonomski neopravdano raskinuti radni odnos s jedinim djelatnikom koji obavlja određenu vrstu poslova u situaciji kada potreba za obavljanjem tih poslova postoji i povjeriti ih trećoj osobi te na temelju stajališta, a što je od početka nesporno, da je tuženik postupio protivno odredbama članka 24. tada važećeg Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 25/92, nastavno: ZRO), propustivši omogućiti organima sindikata sudjelovanje u izradi programa rješavanja viška radnika (što tuženik opravdava činjenicom da tužiteljica nije članica sindikata, iako Zakon takav uvjet ne postavlja), na kojem se temeljila odluka o prestanku radnog odnosa, što je bila njegova dužnost izričito propisana navedenom odredbom ZRO-a.

Osporavana presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske obrazložena je stajalištem tog Suda da je odluka o povjeravanju određenih poslova trećoj osobi, odluka internog, autonomnog karaktera, u čiju opravdanost sud ne može ulaziti. Ovakvo stajalište revizijskog suda i ovaj Sud smatra utemeljenim. Međutim, s aspekta povrede ustavnih prava, bitno je što u daljnjem obrazlaganju svoje odluke Vrhovni sud navodi izrijekom i to da propust tuženika da postupi sukladno obvezi iz članka 24. ZRO nema utjecaja na zakonitost donošenja programa rješavanja viška radnika, kao niti na zakonitost odluke o prestanku radnog odnosa i to zato što se radi o jedinoj djelatnici na određenoj vrsti poslova te zatim što se u kontradikciji s prednjim, izričito utvrđuje da je tuženik u cijelosti postupio sukladno člancima 24. i 25. ZRO, pa iz svega zaključuje da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik nesporno nije postupio u skladu sa svojom zakonskom obvezom i ta činjenica ne može ne utjecati na zakonitost tako donesenog akta.

Na temelju svega iznesenog, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da osporavana presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije utemeljena na zakonu te da je stoga došlo do povrede ustavnih vrednota, načela i prava na koja podnositeljica u svojoj ustavnoj tužbi ukazuje.

Slijedom toga, a na osnovi odredaba članka 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91) i odredaba članka 59. i 62. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), ovaj je Sud donio odluku kao u izreci.

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-953/1996
Zagreb, 5. prosinca 1997.