USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi D. S. iz D., zastupanog opunomoćniku R. B., odvjetniku iz D., na sjednici održanoj dana 5. prosinca 1997. godine, donio je

ODLUKU

I. Usvaja se ustavna tužba i ukidaju se:

- presuda Upravnog suda Republike Hrvatske od 3. studenoga 1994. godine, broj: Us-6053/94-4 i

- rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 21. srpnja 1994. godine, broj: 511-01-43-UP/I-2495/1-93.

II. Predmet se vraća Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u Narodnim novinama.

Podnositelj ustavne tužbe dopuštenom i pravodobno podnesenom ustavnom tužbom tvrdi da su mu rješenjem i presudom navedenom u izreci povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavak 2, 18. stavak 1, 19. stavak 1, 35, 134, ali i ona iz 26. i 33. te 115. Ustava Republike Hrvatske u postupku prestanka njegovog trajnog nastanjenja kao stranca u Republici Hrvatskoj. Navedena ustavna prava po navodima podnositelja ustavne tužbe povrijeđena su nepravilnim postupanjem upravnog tijela koje je donijelo rješenje navedeno u izreci te i presudom Upravnog suda Republike Hrvatske koja je također navedena u izreci, a kojom je odbijena njegova tužba protiv navedenog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova.

Po navodima ustavne tužbe njenom podnositelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku pred upravnim tijelom a u kojem bi on dokazivao da je za boravka u inozemstvu o istom obavijestio Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Njemačkoj. Za sam postupak da je saznao od supruge koja je vidjela na oglasnoj ploči Policijske uprave D.-n. županije rješenje navedeno u izreci, a kojim je utvrđeno da mu prestaje trajno nastanjenje kao strancu u Republici Hrvatskoj, temeljem odredbi članka 47. Zakona o kretanju i boravku stranaca ("Narodne novine", broj 53/91, 22/92 i 26/93), jer da je boravio u inozemstvu duže od jedne godine a da o tome nije obavijestio nadležno tijelo.

U provedbenom postupku pribavljen je spis Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je doneseno rješenje navedeno u izreci, te i spis Upravnog suda Republike Hrvatske u kojem je donesena presuda, koja je također u izreci navedena.

Utvrđeno je uvidom u iste spise da je upravni postupak vođen bez da je podnositelj ustavne tužbe u odnosu na čije trajno nastanjenje se je postupak vodio, u istom sudjelovao. U tom postupku on nije saslušan, niti je na drugi način u istom sudjelovao, jer mu u postupku nije bio postavljen zastupnik. Dostava rješenja navedenog u izreci, a kojim je utvrđeno da mu prestaje trajno nastanjenje kao strancu u Republici Hrvatskoj, izvršeno je objavom na oglasnoj ploči Policijske uprave D.-n. županije.

Ustavna tužba je osnovana.

Iz naprijed navedenih utvrđenja proizlazi da je upravni postupak protiv podnositelja ustavne tužbe vođen protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91).

Postupak je vođen protiv podnositelja ustavne tužbe, te je on po odredbama članka 49. Zakona o općem upravnom postupku bio stranka u tom postupku. Ukoliko se nije znalo za njegovo boravište, a nije imao punomoćnika, po odredbama članka 55. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku trebalo mu je postaviti privremenog zastupnika, koji bi u postupku sudjelovao. Ovime bi se omogućilo podnositelju ustavne tužbe sudjelovanje u ispitnom postupku sukladno odredbama članka 143. Zakona o općem upravnom postupku, posebno onim odredbama iz stavka 3. toga članka, prema kojima se stranci treba pružiti mogućnost da se izjasni o okolnostima i činjenicama utvrđenim u ispitnom postupku. Na koncu privremenom zastupniku bi se i dostavilo rješenje, a ne kako je to učinjeno primjenom odredbi članka 94. Zakona o općem upravnom postupku, koje se odredbe odnose na javno priopćavanje za veći broj osoba koje nisu poznate, a ne za pojedinu osobu.

Nepridržavanjem navedenih odredbi Zakona o općem upravnom postupku, rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, koje je navedeno u izreci, podnositelju ustavne tužbe je ostvarena povreda ustavnih prava iz članka 19. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, jer to rješenje nije utemeljeno na zakonu, budući postupak nije vođen na pravičan način.

Upravni sud Republike Hrvatske je odbio tužbu podnositelja ustavne tužbe protiv navedenog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, pa se navedene povrede ustavnih prava protežu i na presudu navedenu u izreci.

Zbog izloženog, temeljem odredbi članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 29/94), odlučeno je kao u izreci, te temeljem odredbi članka 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) je predmet vraćen Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske na ponovni postupak.

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-234/1995
Zagreb, 5. prosinca 1997.