USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi D. J. iz Š., po punomoćniku P. F., odvjetniku iz Z., na sjednici održanoj dana 16. prosinca 1998. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju:

- presuda Županijskog suda u O., broj: Gž-1662/96 od 24. listopada 1996. godine;

- presuda Općinskog suda u D. M., broj: P-177/95 od 19. lipnja 1996. godine.

II. Predmet se vraća Općinskom sudu u D. M. na ponovni postupak.

III. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

D. J. iz Š. podnijela je ustavnu tužbu u svezi s presudom Županijskog suda u O., broj: Gž-1662/96 od 24. listopada 1996. godine, kojom je odbijena njezina žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u D. M., broj: P-177/95 od 19. lipnja 1996. godine.

Podnositeljica u ustavnoj tužbi navodi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno ustavno pravo vlasništva iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske.

Uvidom u spis Općinskog suda u D. M., broj: P-177/95, utvrđeno je da je tuženica u tom parničnom postupku s groba svog pokojnog brata uklonila postojeći nadgrobni spomenik, koji je podigla pokojnikova supruga (podnositeljica ustavne tužbe), i umjesto uklonjenog podigla novi spomenik.

Presudom Općinskog suda u D. M., broj: P-41/95 od 12. travnja 1995. godine, odbijen je tužbeni zahtjev podnositeljice za uklanjanje novoizgrađenog i postavljenog spomenika s grobnog mjesta njezinog umrlog supruga te za naknadu štete za uništeni nadgrobni spomenik.

Rješenjem Županijskog suda u O., broj: Gž-1501/95 od 20. srpnja 1995. godine, uvažena je žalba podnositeljice i ukinuta prvostupanjska presuda zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stajalište je tog suda da se iz utvrđenog činjeničnog stanja ne može zaključiti da je podnositeljica dala suglasnost za uklanjanje nadgrobnog spomenika, kao što se navodi u prvostupanjskoj presudi.

Presudom Općinskog suda u D. M., broj: P-177/95 od 19. lipnja 1996. godine, ponovno je odbijen podnositeljičin tužbeni zahtjev za uklanjanje novoizgrađenog i postavljenog spomenika i uspostavu prijašnjeg stanja.

Županijski sud u O. presudom, broj: Gž-1662/96 od 24. listopada 1996. godine, odbio je žalbu podnositeljice i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Sudovi su ocijenili da u konkretnom slučaju ne bi bilo opravdano uklanjanje novopostavljenog nadgrobnog spomenika jer učinjenim radovima u konkretnom slučaju nije nanesena šteta podnositeljici niti su na taj način ograničena njezina prava kao korisnice grobnog mjesta. Osim toga, postavljanjem novog nadgrobnog spomenika nije narušen pijetet prema sahranjenim osobama niti je narušen estetski izgled groba.

Ustavna tužba je osnovana.

Prema odredbi članka 11. stavka 2. tada važećeg Zakona o grobljima ("Narodne novine", br. 32/65), zabranjeno je oštećivati grobove i nasade i druge objekte, odnosno uređaje, na groblju kao i onečišćavati grobove, odnosno groblje. Stavkom 3. istog članka propisano je da se o uređenju i održavanju pojedinih grobova i grobnica moraju brinuti korisnici grobnog mjesta.

Sukladno navedenim odredbama, samo je podnositeljica, kao korisnica grobnog mjesta, bila ovlaštena urediti i održavati grob svog pokojnog supruga i stoga se ne mogu prihvatiti navodi iz obrazloženja presuda prvog i drugog stupnja da postupcima tuženice podnositeljici nisu ograničena prava korisnice grobnog mjesta te da nije narušen estetski izgled groba.

Županijski sud u svojoj presudi navodi da je tuženica uređenje grobnog mjesta shvatila kao svoju moralnu obvezu te se umiješala u tuđi posao bez ovlaštenja.

U odnosu na ovakvo stajalište, valja reći da tuženičino postupanje nije izazvalo učinke dopuštenog poslovodstva bez naloga budući da je podnositeljica tuženici uskratila suglasnost za uređenje grobnog mjesta.

Sudovi u osporenim presudama zauzimaju stajalište da je uklonjeni spomenik bio dotrajao i da postavljanjem novog i ljepšeg spomenika podnositeljici nije onemogućeno korištenje grobnog mjesta. Međutim, oni zanemaruju činjenicu da je podnositeljica vlasnica uklonjenog spomenika te da je tuženici uskratila suglasnost za rušenje postojećeg spomenika, a koji za nju može imati i posebnu subjektivnu vrijednost.

Iz svega navedenog proizlazi da presude u povodu kojih je podnijeta ustavna tužba nisu utemeljene na zakonu.

Slijedom iznijetog, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su sudovi, uskrativši pravnu zaštitu podnositeljici ustavne tužbe, povrijedili njezino ustavno pravo vlasništva zajamčeno odredbom članka 48. stavka 1. Ustava.

Stoga je Ustavni sud Republike Hrvatske, na temelju odredbe članka 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91) i članaka 59. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), odlučio kao u izreci.

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-225/1997
Zagreb, 16. prosinca 1998.