USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu predsjednik Suda Jadranko Crnić te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u povodu prijedloga za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbi Odluke o dopunama Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, na sjednici održanoj dana 2. prosinca 1998. godine, donio je

ODLUKU

1. Ukidaju se odredbe članka 1. Odluke o dopunama Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95) u dijelu kojim je u Statutu dodan novi članak 43.b i članka 2. navedene Odluke u dijelu kojim je propisano da će se odredba članka 43.b primjenjivati od 1. siječnja 1994.

2. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Odredbom članka 1. Odluke o dopunama Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske (u nastavku: Odluka) propisano je da se u Statutu Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 58/90, 21/92 i 116/93) iza članka 43.a dodaju članci 43.b i 43.c.

Članak 43.b glasi:

"U Statutu Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/83, 53/85, 23/86, 52/86, 32/89, 48/89 i 57/89) u članku 20. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

Kao iznos plaće iz stavka 1. ovoga članka smatra se plaća umanjena za doprinose iz plaća i porez na dohodak."

Člankom 2. Odluke propisano je da ista stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama", s tim da će se odredba članka 43.b primjenjivati od 1. siječnja 1994.

Prijedlozima za pokretanje postupka radi ocjene ustavnosti i zakonitosti naprijed navedene odredbe Odluke predlagatelji osporavaju zbog njihove nesuglasnosti s odredbama članka 3., 14., 16. i 90. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, te protivnosti odredbama članka 35. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju.

Razlozi kojima predlagatelji obrazlažu postojanje nesuglasja s Ustavom i zakonom mogu se sažeti u tvrdnju da se utvrđivanjem mirovinske osnovice na način propisan Odlukom umirovljenicima koji odlaze u mirovinu od 1. siječnja 1994. ista smanjuje za prosječno 25%, te da mirovinska osnovica ovisi o broju uzdržavanih osoba odnosno poreskim olakšicama, čime se narušava ustavno načelo socijalne pravde iz članka 3. i jednakosti građana pred zakonom iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske.

Predlagatelji nalaze i prekoračenje ovlasti donositelja osporene Odluke za potanje određivanje mirovinske osnovice propisane člankom 35. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, čime se ograničavaju prava građana, koja se mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje kao temeljne slobode i prava čovjeka i građanina iz članka 16. Ustava Republike Hrvatske.

Konačno, obrazlažu da je prema odredbi članka 90. stavka 2. Ustava nedopušteno propisivanje povratnog djelovanja osporene odredbe.

Ustavni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj: U-II-441/1995 i dr. od 9. listopada 1998. objavljenim u "Narodnim novinama", broj 140/98 od 26. listopada 1998. zbog postojanja sumnje pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti osporenih odredbi s Ustavom i zakonom.

Nakon provedenog postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, Ustavni sud je osporene odredbe ukinuo iz sljedećih razloga:

Ustav Republike Hrvatske uređuje temelje gospodarskog, socijalnog i demokratskog poretka u Republici Hrvatskoj, ali se odredbe Ustava u pravilu ne primjenjuju neposredno.

Iako je donesen Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98) cjelokupni mirovinski sustav, u koji spada i Statut Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske kao opći akt, još nije usklađen s Ustavom kako je to propisano odredbom članka 4. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 34/92 - pročišćeni tekst, 91/92, 62/93, 50/94, 105/95 i 110/96).

Još važeći Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/91, 26/93, 96/93, 44/94 - u nastavku: ZOMIO) je osnovni propis u oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja u našem pravnom sustavu.

Odredbom članka 35. stavak 2. ZOMIO propisano je da je mirovinska osnovica mjesečni prosjek plaća što ih je osiguranik, na osnovi svojeg tekućeg i minulog rada ostvario u bilo kojih uzastopnih 10 godina osiguranja koje su za osiguranika najpovoljnije. Odredbom stavka 6. istog članka Zakona ovlašten je Fond da općim aktom potanje odredi što se podrazumijeva pod plaćom koja služi za utvrđivanje mirovinske osnovice.

Koristeći se ovim ovlaštenjem, Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske (tada Samoupravna interesna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske) propisano je u članku 20. stavku 1. Statuta da se mirovinska osnovica izračunava pošto se utvrde prosječni mjesečni neto iznosi osobnih dohodaka (plaća) u godinama osiguranja koje ulaze u obračunsko razdoblje, tako da se prosječni neto iznosi osobnoga dohotka (plaće) preračunaju na razinu osobnih dohodaka (plaća) u posljednjoj godini rada i njihov zbroj podijeli s brojem godina osiguranja koje su uzete u obračunsko razdoblje za utvrđivanje mirovinske osnovice. Tako dobiveni iznos jest mirovinska osnovica za određivanje visine mirovine.

Donošenjem Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 109/93 i 95/94) koji se primjenjuje od 1. siječnja 1994. godine, prestaje se koristiti pojam neto plaće. Naime, ovaj Zakon u članku 7. stavku 1. točki 1. propisuje da u dohodak od nesamostalnog rada spada i plaća koju isplaćuje poslodavac po osnovi rada koji posloprimac obavlja po uputama poslodavca. Prema članku 9. istoga Zakona, dohodak od nesamostalnog rada jest razlika između primitaka priteklih u obračunskom razdoblju u skladu s odredbama članka 7. ovoga Zakona i izdataka iz stavka 2. ovoga članka (stavak 1.), dok se izdacima koji se oduzimaju prilikom utvrđivanja dohotka od nesamostalnog rada smatraju zakonom propisani doprinosi i to doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos za nezaposlene (zapošljavanje) i doprinos za dječji doplatak (stavak 2.).

Kako citirana zakonska regulativa definira plaću kao onaj iznos koji preostane nakon odbitka dužnih doprinosa, prema ocjeni ovoga Suda Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske dopunom Statuta u članku 43.b prekoračio je dana ovlaštenja za potanje određivanje što se podrazumijeva pod plaćom koja služi za utvrđivanje mirovinske osnovice.

Naime, ovlaštenje iz stavka 6. članka 35. ZOMIO-a ne znači da Republički fond ima apsolutnu slobodu kod propisivanja načina utvrđivanja mirovinske osnovice, nego je pri tome u svojim ovlaštenjima ograničen načelnim odredbama mirovinskog sustava o novčanim primanjima koja se smatraju plaćom, a to je primanje koje osiguranik ostvaruje svojim tekućim i minulim radom sukladno svome radnom doprinosu. K tomu, budući da je neposredni povod za donošenje osporenih odredbi bilo donošenje Zakona o porezu na dohodak i potreba određivanja pojma plaće koja služi za utvrđivanje mirovinske osnovice, to nije zakonito propisivanje plaće koja služi za utvrđivanje mirovinske osnovice suprotno izričitoj odredbi Zakona o porezu na dohodak, tako da se pored zakonom propisanih doprinosa od dohotka ostvarenog radom odbije i porez na dohodak.

Upravo zbog toga je osporena odredba kojom je dodan novi članak 43.b Statuta suprotna načelu socijalne pravde iz članka 3. i predstavlja ograničenje prava osiguranika koja se mogu ograničiti samo zakonom radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, te pravnog poretka, javnog morala i zdravlja iz članka 16. Ustava Republike Hrvatske, opasnost kojeg ograničenja u ovom slučaju ne postoji.

Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja stječu se i ostvaruju na osnovi radnog doprinosa ostvarenog tekućim i minulim radom i njima se ne mogu niti posredno rješavati pitanja nataliteta u Republici Hrvatskoj. Budući da primjenom osporene odredbe članka 43.b Statuta osiguranici s istom plaćom, koji plaćaju isti doprinos, zbog različitog iznosa poreza na dohodak, koji ovisi od broja uzdržavanih osoba, imaju različite mirovinske osnovice (premda te razlike nisu takove da bi dovele do značajnije socijalne nejednakosti) predstavlja načelno rješenje od takovog značenja koje se kosi s osnovnim principima i smislom mirovinskog sustava, te dovodi do nejednakosti pred zakonom osiguranika koji nemaju uzdržavane članove obitelji u odnosu na one koji ih imaju.

U svezi odredbe članka 5. Odluke, a u svezi s člankom 90. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, povratno djelovanje podzakonskih akata je pravno nedopustivo, pa bi i svaka interpretacija u prilog retroaktivnosti podzakonskih akata bila bez osnove.

Stoga je Ustavni sud ocijenio da su osporene odredbe suprotne načelima iz članka 3., 5., 14. stavka 2. i odredbi članka 90. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (socijalna pravda i vladavina prava su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske; ostali propisi u Republici Hrvatskoj moraju biti u suglasnosti s Ustavom i sa zakonom; svi su pred zakonom jednaki; samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje).

Slijedom navedenog, temeljem članka 22. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) odlučeno je kao u izreci.

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-II-441/1995
U-II-624/1995
U-II-831/1995
U-II-345/1996
U-II-444/1996
U-II-1011/1997
Zagreb, 2. prosinca 1998.