VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 15. listopada 1998. godine utvrdila:

NASTAVAK OBNOVE RATOM STRADALIH PODRUČJA

PREDGOVOR

Hrvatski državni sabor je 26. lipnja 1998. prihvatio "Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba". Program potvrđuje međunarodnu obvezu Hrvatske da se pridržava principa prava na povratak i poboljša uvjete povrata imovine.

U skladu s Programom povratka, Vlada Republike Hrvatske će predložiti Hrvatskom državnom saboru da izmijeni postojeće zakone koji su doneseni kao odgovor na tadašnje stvarne potrebe tako što će sve kategorije na koje se ovaj Program odnosi biti izjednačene u statusu povratnika.

Program obnove predstavlja sveobuhvatni okvir koji nastoji integrirati i ojačati postojeće programe, politike i mjere hrvatske Vlade za obnovu i gospodarsko oživljavanje ratom stradalih područja i povratak. On nastavlja aktivnosti Vlade Republike Hrvatske na obnovi i dopunjuje i podržava Program povratka i zbrinjavanja izbjeglica, prognanika i raseljenih osoba.

Program promovira integralni pristup obnovi cijelih naselja. On paralelno obrađuje potrebe smještaja, infrastrukture i socio-ekonomske reintegracije povratnika i drugih grupa pučanstva. Program obuhvaća sva ratom stradala područja i omogućuje isti tretman svim etničkim skupinama. Kako se Program obnove temelji na procjenama, bit će ga potrebno revidirati s obzirom na aktualni povratak.

Ogromna financijska sredstva potrebna za realizaciju Programa predstavljaju veliko opterećenje za Hrvatsku i njezin proračun. Postoji nada da će međunarodna zajednica, uključujući i međunarodne i europske financijske institucije, pomoći Vladi Republike Hrvatske u provođenju te zadaće. Uz doprinos međunarodne zajednice u novčanim sredstvima, materijalu i ljudstvu, ciljevi Programa obnove i povratka mogu se realizirati u roku kraćem od pet godina.

Vlada Republike Hrvatske priprema konferenciju kako bi prezentirala Program međunarodnoj zajednici i objasnila do sada postignute rezultate a isto tako i buduće planove i potrebe. U tu svrhu izrađene su i ove okvirne smjernice. One daju osnovne rezultate, ciljeve, mehanizme provedbe i procjenu potrebnih sredstava. Dopunjen je određenim brojem konkretnih prijedloga projekata koji će se ponuditi donatorima na razmatranje.

Hrvatski državni sabor je 26. lipnja 1998. prihvatio "Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba". Program potvrđuje međunarodnu obvezu Hrvatske da se pridržava principa prava na povratak i poboljša uvjete povrata imovine.

Obnova kuća, infrastrukture i gospodarstva u Hrvatskoj traje već nekoliko godina.

Hrvatska Vlada, uz do sada malu podršku međunarodne zajednice, nosi glavni teret obnove zemlje i ratom stradalih područja u iznosu koji je do sredine 1998. iznosio više od 15 milijardi kuna (2,5 milijarde USD). To je tek polovina puta do konačnog cilja koji je održivi razvitak i obnova ratom razrušenih naselja i mirna reintegracija povratnika.

Od 1991-1998. Vlada je posredno i neposredno pomogla u reintegraciji oko 650.000 povratnika svih kategorija. U sljedećem razdoblju Vlada Republike Hrvatske će poduprijeti reintegraciju 200-240.000 povratnika, što predstavlja 80-90.000 povratničkih obitelji, kao što je navedeno u Programu povratka. Glavni izvor informacija o broju i vrsti povratnika bit će zahtjevi podneseni za povratak Uredu za prognanike i izbjeglice i zahtjevi za obnovu kuća.

Program predstavlja nastavak i dopunu procesa obnove s glavnim naglaskom na povratku svojim kućama i održivoj socio-gospodarskoj reintegraciji povratnika, raseljenih osoba i drugih grupa, bez obzira na nacionalnost.

Program je također otvoren i omogućuje specifičan smještaj za posebne situacije bosanskih Hrvata i Hrvata iz SRJ koji su trenutno smješteni u kućama koje im ne pripadaju, kao i za one koji se žele nastaniti u Hrvatskoj ili BiH, a dolaze iz trećih zemalja.

Obnova srušenih kuća i infrastrukture kao i revitalizacija temeljnih gospodarskih aktivnosti preduvjet su za uspješnost Programa povrataka. I Program povratka i Program obnove uspostavit će i ojačati potrebno povjerenje u investiranje u ratom stradala kao i u druga područja Hrvatske. Te investicije će pridonijeti održivom društvenom i gospodarskom razvitku stradalih područja. Program obnove ratom stradalih područja dopunit će i podržati će sveukupna državna politika gospodarskog razvitka.

Program obnove predviđa sredstva u iznosu od 2,5 milijarde USD kroz razdoblje od 5 godina. Godišnja potrebna sredstva iznose 500 milijuna USD. Postoji velika nada da će međunarodna zajednica, uključujući međunarodne i europske financijske institucije, pomoći Vladi da ubrza realizaciju programa obnove tako da će pomoći znatnim financijskim sredstvima, materijalom i ljudstvom. Uz znatnu pomoć međunarodne zajednice ciljevi Programa obnove i Programa povratka moći će se realizirati i u roku kraćem od pet godina.

Program obnove ima četiri glavna cilja ili dimenzije:

- dovršiti popravak i obnovu oštećenih stambenih jedinica, te infrastrukture i javnih usluga u stradalim područjima.

- omogućiti socio-gospodarsku reintegraciju povratnika uključujući i osiguranje sredstava za život kroz regionalne programe razvitka.

- podržati Vladinu politiku ulaganja u ratom stradala područja za srednji i dugoročni gospodarski razvitak.

- ojačati sveukupnu koordinaciju i integraciju različitih programa i mjera i poboljšati mobilizaciju resursa.

Strategija realizacije Programa obnove ima dva komplementarna pristupa - sektorski i regionalni:

- Planovi nadležnih ministarstava za obnovu različitih sektora kao što su obnova kuća, infrastrukture i gospodarstva.

- Komplementarno tom pristupu Vlada Republike Hrvatske, će realizirati Regionalne programe obnove i razvitka u ratom stradalim područjima gdje su u središtu pozornosti prioritetne potrebe općina i gradova.

1. ČINJENICE

Posljedice rata u Hrvatskoj su bile stotine tisuća prognanih i izbjeglih ljudi. U međuvremenu, rat se rasplamsao u susjednoj BiH. Hrvatska je pomagala BiH i prihvatila je brojne izbjeglice iz BiH, o kojima skrbi i danas.

U 1995. godini Hrvatska je povratila najveći dio svog teritorija. Daytonskim sporazumom, potpisanim u Parizu u prosincu 1995., a u kojem je Hrvatska bila jedna od strana, Ujedinjeni narodi su dobili mandat da omoguće i nadziru proces mirne integracije istočne Slavonije koja je još bila okupirana. To područje bilo je pod administrativnom upravom UNTAES-a sve do siječnja 1998., kada je mirno predano Hrvatskoj i reintegrirano.

Prema popisu stanovništva iz 1991. Hrvatska je imala 4.784.000 stanovnika, tj. 85 na km2. Seosko stanovništvo iznosilo je samo 9% sveukupne populacije. Natalitet je 1994. bio negativan, sa stopom od 10,9 novorođenih i stopom smrtnosti od 11,1 - na tisuću stanovnika.

Nakon što je ponovo uspostavljen mir, Hrvatska se suočava sa tri paralelna kompleksna procesa tranzicije koji, posredno i neposredno, povezuju problem obnove i povratka izbjeglica i prognanika u ratom stradalim područjima.

Tranzicija iz rata u mir: Hrvatska prolazi kroz razdoblje tranzicije iz gospodarskih i društvenih odnosa koji su bili determinirani ratom, u mirnodopsko razdoblje, gospodarski razvitak i demokraciju. Direktne i indirektne ratne štete na stambenom fondu, u gospodarstvu, ljudskim gubicima i uslugama i ostalom su ogromne. Ratne posljedice posebno su se osjetile na turizmu od kojih se tek sada oporavlja.

Pomoć izbjeglicama i prognanicima veliko je opterećenje za državni proračun, a Vlada Republike Hrvatske izdvaja i znatna sredstva za obnovu stambenog fonda i infrastrukture.

Drugi aspekt tranzicije odnosi se na vrstu primijenjenih intervencija. Dok je ratna pomoć uglavnom bila orijentirana na "hardware" i često je obuhvaćala direktnu materijalnu pomoć, tranzicija prema razvitku zahtijeva "softverski" orijentirane akcije i mehanizme koji bi ojačali gospodarstvo i uspostavili povjerenje stradalog stanovništva i povratnika kao i svih ostalih segmenata civilnog društva.

Tranzicija od državne planske privrede prema tržišno orijentiranom gospodarstvu:

Tranzicija prema tržišno orijentiranom gospodarstvu još uvijek je težak zadatak. Iako je u toku intenziviranje sveukupnog procesa privatizacije, još ima mnogo problema na području strukturnog prilagođavanja tržišnim uvjetima gospodarenja. Od ukupno 2550 tvrtki krajem 1997. bilo je potpuno privatizirano oko 1117. Mnoge od tih tvrtki trebaju velika ulaganja u modernizaciju i prilagođavanje europskim standardima.

Tranzicija prema decentraliziranom sustavu: Mnoge općine još trebaju financijsku, tehničku ili administrativnu pomoć kako bi mogle prihvatiti nove odgovornosti. Financijska situacija općina u ratom stradalim područjima još nije zadovoljavajuća. Dok uglavnom funkcioniranju civilne službe (matični uredi, policija, itd.) i osnovne komunalne usluge (struja, komunikacije, sakupljanje otpada, održavanje ulica i cesta, itd.), neke usluge i dalje ostaju kritične. Dapače, još nema dovoljno sredstava na županijskom i općinskom nivou da se ponovo organiziraju temeljne socijalne službe (npr. školstvo, zdravstvo), te da se planiraju i realiziraju prioritetne akcije.

Ratne štete se u Hrvatskoj registriraju i procjenjuju od početka rata. Ukupne štete procjenjuju se na minimalni iznos od 50-80 milijardi USD. Samo direktne štete procjenjuju se na cca. 164,86 milijardi kuna (45,83 milijardi DEM ili 27,5 milijardi USD). Oko 25% svih industrijskih kapaciteta je oštećeno ili razoreno, od čega 60% u Istočnoj Slavoniji. Oko 1300 tvrkti imalo je direktne štete.

Razoreno je oko 10% hrvatskog stambenog fonda, 171.705 stanova i kuća. Ova brojka predstavlja razorene ili oštećene stambene jedinice a obuhvaća i vikendice i drugu kuću kao i kuće koje su bile u izgradnji kada su oštećene. Te jedinice nisu obuhvaćene programom obnove, tako da je u obnovu uključeno 145-150.000 stambenih jedinica.

Razaranje nekih gradova može se mjeriti s onima iz II. svjetskog rata, kao što su Vukovar, Vinkovci, Gospić, Županja, Osijek, Pakrac, Dubrovnik itd.

Preliminarnu procjenu broja oštećenih kuća i stanova prema stupnju oštećenja kao i procjena financijskih razmjera oštećenja provelo je Ministarstvo razvitka i obnove u srpnju 1998. (vidi tablicu 1. u Prilogu).

Gubitak bruto domaćeg proizvoda u razdoblju 1991-1996. iznosio je 134,89 milijardi kuna (37,49 milijardi DEM ili 22,5 milijardi USD), što znači da je neizravno izgubljeno četiri do pet godina gospodarskih investicija i razvitka.

Gospodarske štete čine se neznatnima u usporedbi s izgubljenim životima. U Hrvatskoj su poginule ili nestale 13.583 osobe, a 37.180 je ranjeno. U najgore vrijeme rata broj prognanika i izbjeglica prešao je brojku od 1,2 milijuna ljudi. Gotovo 800.000 hrvatskih građana bilo je prognano ili je izbjeglo.

U Hrvatskoj je razoreno ili oštećeno 1.313 objekata Katoličke crkve: 351 je razorena, 537 oštećeno, a 425 ima velika oštećenja. Teško su oštećena 62 groblja, a 15 je kompletno uništeno. Posebno u Vukovaru znatno je oštećeno i ukradeno pokretno kulturno blago.

Složeni proces procjene i registriranja ratnih šteta još nije dovršen. Procjena šteta u Istočnoj Slavoniji na primjer još traje. Štete na okolišu, mnoge neizravne štete, ljudski gubici i nematerijalne štete još nisu procijenjene. Stoga se očekuje da će konačne procjene biti mnogo veće. Usprkos predratnoj recesiji, neosporno je da je velika većina gospodarskih gubitaka uzrokovana ratnim razaranjima.

Jedna od najvećih zapreka u obnovi ratom stradalih područja su mine. Situacija je u Hrvatskoj više nego strašna i ugrožava svaki aspekt napora povratka u normalu. Više od 1 milijun mina prekriva područje od 6.000 km˛. Vlada Republike Hrvatske uložila je velike napore da zajedno s Ujedinjenim narodima osnuje Centar za mine i program uklanjanja mina.

2. MJERE I REZULTATI OBNOVE

Od samog početka svoje neovisnosti Hrvatska je započela obnovu razrušenih područja i na taj način olakšala povratak svog pučanstva. U tu svrhu Vlada Republike Hrvatske je inicirala niz programa, instrumenata i mjera. Dok je u početnoj fazi težište bilo na fizičkoj obnovi teško stradalih kuća i infrastrukture, kasnije se prenijelo i na gospodarske mjere, kreditne programe, fiskalne mjere i ostale poticajne mjere za naseljavanje i razvitak ratom stradalih područja. Neki od većih rezultata i primijenjenih značajnijih mjera i politika prikazani su u sljedećem poglavlju.

Od 1991. do 1998. Hrvatska je omogućila povratak kroz organizirane oblike za 455.204 prognanika u njihova prebivališta. Osim toga Hrvatska je omogućila povratak i za 106.000 izbjeglica iz BiH u njihova domicilna prebivališta.

U tom istom razdoblju Hrvatska je izdvojila 6,37 milijardi kuna (humanitarna pomoć) za izbjeglice i prognanike, od čega 5,65 milijardi (88.74%) dolazi izravno iz državnog proračuna. U razdoblju nakon 1995. Hrvatska je pomogla pri povratku 32.200 raseljenih osoba u njihove domove ili u druge dijelove Hrvatske.

U razdoblju od 1991. do 1998. Hrvatska je sveukupno vratila cca. 650.000 prognanih osoba, izbjeglica i raseljenih osoba. Više od 21 milijarde kuna (humanitarne pomoći i obnove) dodijeljeno je za smještaj, prehranu, povratak i obnovu. Ti iznosi direktno opterećuju osobni i društveni standard hrvatskih građana. Uloženi iznosi pokrivaju samo direktne troškove za obnovu kuća, smještaj izbjeglica i prognanika, te obnovu infrastrukture.

Hrvatski državni sabor usvojio je 26. lipnja 1998. "Program povratka i smještaja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba". Program potvrđuje da Hrvatska prihvaća međunarodne principe prava na povratak i poboljšane uvjete vraćanja imovine. Program povratka temelji se na bezuvjetnom pravu na povratak svih građana i drugih kategorija koje se mogu smatrati izbjeglicama u skladu s određenim međunarodnim instrumentima. Osnovni principi Programa su:

- Republika Hrvatska priznaje neotuđivo pravo na povratak svih građana Republike Hrvatske i svih kategorija osoba koje se mogu smatrati izbjeglicama u skladu s definicijom Ženevske konvencije iz 1951. kojoj je Republika Hrvatska potpisnica, te ostalim važećim instrumentima Ujedinjenih naroda.

- U razradbi, kao i u daljnjoj primjeni Programa povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba, Vlada Republike Hrvatske ispunjavat će obveze preuzete supotpisivanjem Općeg okvirnog sporazuma o miru u Bosni i Hercegovini.

- Sve kategorije osoba definirane Ženevskom konvencijom na koje se ovaj Program odnosi, a koje su iz različitih razloga napustile svoj dom, imat će jednaka prava koja proizlaze iz statusa povratnika. Vlada Republike Hrvatske će u roku od 3 mjeseca predložiti Hrvatskom državnom saboru da izmijeni postojeće zakone, koji su doneseni kao odgovor na tadašnje stvarne potrebe tako što će sve kategorije na koje se ovaj Program odnosi biti izjednačene u statusu povratnika. Bilateralni sporazumi i protokoli o povratku koje je Vlada potpisala s vladama ili entitetima druge države poslužit će kao koristan instrument za poticanje povratka i ne može nikako poslužiti kao instrument za ometanje prava osobe na povratak.

- Korištenje prava na povratak, organiziranog ili spontanog, ovisi isključivo o volji pojedinca na povratak. Stoga je povratak dobrovoljan i treba se temeljiti na slobodi izbora koji proizlaze iz dobre obaviještenosti o uvjetima povratka. Bez obzira na način povratka, svi povratnici uživat će jednaka prava.

- U vezi s korištenjem prava na povratak, Vlada Republike Hrvatske opetovano potvrđuje preuzetu obvezu glede provođenja ustavnoga prava vlasnika na korištenje, stupanje u posjed i slobodno raspolaganje imovinom.

- Glede gore navedenoga, Vlada Republike Hrvatske je razradila program u suradnji s UNHCR-om, koji ima vodeću ulogu u rješavanju regionalnoga izbjegličkog pitanja te uz potporu OESS-a.

Program je u središtu pažnje međunarodne zajednice. Program povratka se nesmetano provodi a broj povratnika raste. Program se suočava s ozbiljnim ograničenjima koja su rezultat teškog fizičkog i gospodarskog stanja stradalih područja, nestašice sredstava, opasnosti od mina kao i psiholoških prepreka različitih grupa. Nacionalni program obuhvaća sva ratom stradala područja, nije diskriminantan i omogućuje jednaki tretman svih etničkih skupina.

Organizirana obnova započela je onog trenutka kada je ratom zahvaćeno područje bilo oslobođeno ili nije više postojala direktna vojna opasnost, i to kao proces obnove ratom stradalih područja Hrvatske, povratka prognanika i razvitka bivših okupiranih dijelova zemlje.

Temeljni ciljevi obnove su: revitalizacija ratom stradalih područja, omogućavanje povratka prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba, stvaranje uvjeta za održivo življenje te poticanje gospodarskog razvitka u područjima povratka.

Obnova nije samo obnova predratne situacije nego podrazumijeva poboljšanje i razvitak u svim aspektima života. Program obnove se stoga realizira kroz niz međusobno povezanih projekata sa zajedničkim ciljem: rast i razvitak Hrvatske u cjelini.

Razvojni aspekti uključeni su u Program zbog nekoliko razloga. Jedan od najvažnijih je potreba uravnoteženog razvitka različitih dijelova Hrvatske u kojima se godinama smanjivalo stanovništvo i koji su zaostajali u razvoju. Prioritet poslijeratne obnove nije samo obnova ratom stradalih područja, nego i uspostava temeljnih preduvjeta za dugoročni razvoj.

Javna i socijalna infrastruktura i stambeni fond obnavljaju se tako da je njihova funkcionalnost uspostavljena prema europskim standardima.

Zakon o kreditiranju obnove ratom oštećenih i razrušenih stambenih i gospodarskih objekata donesen je u prosincu 1993. Ciljevi tog Zakona bili su omogućiti povratak prognanicima i izbjeglicama, uspostavu normalnih životnih uvjeta i obnovu, kao i gospodarsko oživljavanje ratom stradalih područja. Zakonski akt davao je temelje zakonskog i financijskog okvira za primjenu kreditnog modela obnove ratom srušenih i oštećenih kuća i gospodarstva.

Kreditni model, koji je uveden početkom rata, bio je rezultat tadašnjih organizacijskih i financijskih mogućnosti hrvatske države. Krajem 1995. Hrvatska kreditna banka za obnovu (HKBO) dala je kredite za obnovu 1.464 stana i nekih zajedničkih dijelova zgrada kao i za 7.001 obiteljsku kuću.

Unatoč početnom uspjehu kreditnog modela, tri godine njegove primjene pokazale su neadekvatnu efikasnost tog modela: obujam obnove je bio nezadovoljavajući, obrada zahtjeva bila je previše komplicirana, a komercijalne banke imale su prevelike zahtjeve što se tiče garancija za kredite. Model također nije bio primjeren za obnovu zajedničkih dijelova stambenih zgrada.

Organizirana obnova1 obiteljskih kuća koju direktno financira država, a provodi Ministarstvo razvitka i obnove, započela je 1995. kao novi model obnove. Pokazao se učinkovitijim od prethodnog. Već 1995. bilo je obnovljeno više od 5.000 teško oštećenih i više od 10.000 manje oštećenih stambenih jedinica, što je omogućilo povratak 46.000 izbjeglica i prognanika u njihove domove.

U ožujku 1996. Hrvatski državni Sabor je donio Zakon o obnovi. Temeljni principi za obnovu stambenog fonda su:

- Odobravaju se novčane potpore vlasnicima i suvlasnicima za obnovu kuća kategorije oštećenja I., II. i III. Cilj je izvršiti potrebne popravke kako bi se omogućilo stanovanje u kući ili stanu. Novčana potpora razlikuje se prema stupnju oštećenja.

- Financiranjem iz državnog proračuna Ministarstvo razvitka i obnove direktno realizira organiziranu obnovu.

- Iz državnog proračuna Ministarstvo razvitka i obnove provodi obnovu kuća kategoriziranih kao IV., V. i VI. stupanj oštećenja. Aktivno sudjelovanje Ministarstva nužno je jer velik broj kuća tih kategorija ima znatna konstrukcijska oštećenja koja zahtijevaju i složene radove, što često nadilaze sposobnosti vlasnika.

- Potpuno razrušene kuće obnavljaju se sukladno broju članova povratničke obitelji. Minimalna neto površina je 35 m˛ za prvog člana i daljnjih 10 m˛ za svakog dodatnog člana. Isti standard primjenjuje se i za unutarnje uređenje.

- Osnovne građevinske radove na obnovi zajedničkih dijelova u stambenim zgradama kao i građevinske popravke izvodi Ministarstvo razvitka i obnove.

- Osim radova na obnovi daje se i pojedinačna pomoć za namještaj kako bi se stvorili osnovni životni uvjeti povratnika. Pomoć se daje u obliku osnovnog namještaja i osnovnih kuhinjskih strojeva koje daje Ministarstvo razvitka i obnove.

Rezultati obnove stambenog fonda mogu se sažeti u sljedeće:

- Do sada je ukupno obnovljeno 80.000 obiteljskih kuća i stanova kroz primjenu svih modela obnove. Ukupan trošak iznosi 7,3 milijuna kuna.

- Samo kroz dodjelu kredita za obnovu razrušenih ili oštećenih obiteljskih kuća i stanova, obnovljeno je 41.890 stambenih jedinica, što je omogućilo povratak za isti broj obitelji. Oko 1,5 milijardi kuna izdvojeno je u tu svrhu prije 1995.

- S uspostavom novog državnog ministarstva - Ministarstva razvitka i obnove - i sa zakonskom primjenom novog modela obnove kroz pomoć vlade svi dodijeljeni krediti su otpisani.

- Obnova se dalje provodila odobravanjem potpora za stupnjeve oštećenja I-III a kroz organiziranu direktnu obnovu (Ministarstvo) obnavljaju se kategorije oštećenja IV-VI.

- Dodjelom potpora za kategorije oštećenja I-III. popravljen je 8.351 objekt u iznosu od 162 milijuna kuna.

- Organiziranom obnovom kuća kategorije oštećenja IV-VI, obnova je završila na 20.560 obiteljskih kuća u iznosu od 5.384 milijarde kuna.

- U stambenim zgradama obnovljeno je 2.460 stanova. Od tog broja 500 stanova financirano je iz međunarodnih donacija (Vukovar, Borovo).

- Pomoć u iznosu od 9 milijuna kuna u građevinskom materijalu odobrena je za 5.355 objekata (uglavnom 1995-1996.).

Sustavna obnova ratom razrušene ili oštećene infrastrukture u Republici Hrvatskoj počela je još tijekom rata:

- Ministarstvo razvitka i obnove organiziralo je također obnovu 92 škole u ukupnom iznosu 110 milijuna kuna.

- Obnova je započela na dvadeset crkvenih objekata, a dovršena je obnova 7 crkava u ukupnom iznosu cca. 15 milijuna kuna.

- Na prijedlog Predsjednika Republike Hrvatske, svaka županija, uključujući i Grad Zagreb, donirala je sredstva potrebna za obnovu jednog socijalnog ili komunalnog objekta u Vukovaru. Odabrana su 22 objekta, procijenjena su oštećenja i definirana sredstva za obnovu, a donatori su potpisali ugovore o donaciji. Pripremljena je dokumentacija i izrađeni su nacrti. Ukupna procijenjena vrijednost obnove na ta 22 odabrana objekta je 117,5 milijuna kuna.

- Procijenjene ratne štete na energetskom sustavu (proizvodnja, distribucija i prijenos) iznosi 3,4 milijarde kuna. Do sada je investirano 2,024 milijarde kuna u obnovu energetskog sustava, uz 151,4 milijuna kuna utrošenih za obnovu energetskog sustava u Hrvatskom podunavlju.

- Sveukupne ratne štete na vodoprivrednim objektima iznose 1.614 milijardi kuna. Najveće štete nastale su na vodoopskrbnim sustavima (42%) i na objektima za obranu od poplava (38%). Do sada je utrošeno 1.035 milijardi kuna uz 10,2 milijuna kuna utrošenih u Hrvatskom podunavlju.

- Procijenjena ratna šteta na hrvatskim željeznicama iznosi 1.240 milijardi kuna. 443 milijuna kuna uložena su do sada u obnovu pruga, uz 84,5 milijuna kuna utrošenih u Hrvatskom podunavlju.

- Ratne štete na cestama, mostovima, vozilima i zgradama Hrvatske uprave za ceste iznose 976 milijuna kuna. Do sada je u obnovu uloženo 130,19 milijuna kuna, uz 14 milijuna kuna uloženih u Hrvatsko podunavlje.

- Procijenjene ratne štete na poštanskim i telekomunikacijskim objektima iznose 976 milijuna kuna. U obnovu sustava uloženo je 463 milijuna kuna, uz 100 milijuna kuna uloženih u Podunavlje.

- Oko 150 milijuna kuna uloženo je do sada u riječni promet, riječne luke i aerodrome.

- Procijenjene direktne ratne štete na objektima INE iznose 947 milijuna kuna. Sveukupno je uloženo 310,65 milijuna kuna u obnovu, uz 44,4 milijuna kuna u Podunavlju.

Program obnove stambenog fonda i infrastrukture dobro je uhodan i ubrzano se provodi. Najveći dio potrebnih sredstava dolazi iz državnog proračuna.

Sadašnja obnova stambenog fonda i infrastrukture su međusobno povezane. Aktivnosti slijede integralni pristup obnovi cijelih ili dijelova naselja. Istodobno se zadovoljavaju potrebe za obnovom stambenih jedinica i infrastrukture.

Uklanjanje mina ključno je pitanje uspješnog povratka i obnove ratom stradalih područja. U travnju 1998. osnovan je Centar za mine. Centar je izradio listu sa 101 prioritetnim projektom za razminiranje u 1999. Projekti se temelje na podacima koji su dobiveni od svake županije. Proces razminiranja u ratom stradalim županijama temelji se na prioritetima koji su usklađeni na lokalnoj i na državnoj razini. Integrirani pristup obnovi također zahtijeva i razminiranje dotičnih naselja.

Do sada je od mina očišćeno od 40 km˛ površina. To znači da još uvijek predstoji velika zadaća koju treba obaviti. Mnogi povratnici, naročito poljoprivrednici, u teškom su položaju jer ne mogu sigurno obrađivati svoja polja što omogućava normalan život. Osim toga okoliš infrastrukturnih objekata još je miniran i ograničava i onemogućava obnovu.

Razminiranje ovisi o raspoloživim sredstvima. Hrvatska vlada snosi dio troškova. Međunarodna pomoć može ubrzati razminiranje što će omogućiti brži i sigurniji povratak, kao i bržu uspostavu normalnog života. Sve aktivnosti razminiranja bit će poduzete bez obzira na etničku pripadnost lokalnog pučanstva ili potencijalnih povratnika.

Kako bi se obnovili ratom srušeni ili oštećeni gospodarski objekti, kao i oživjela obiteljska gospodarstva i dao poticaj poduzetništvu, Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) organizirala je individualne programe kao što je kupnja stoke, poljoprivrednih strojeva, modernizacija i proširenje proizvodnih kapaciteta, itd. Do sada je Hrvatska banka za obnovu i razvitak dodijelila povoljne kredite u iznosu od 1,6 milijardi kuna.

Ovim kreditnim programima Hrvatska banka za obnovu i razvitak je stvorila vrlo jake mjere za obnovu gospodarskih objekata u ratom stradalim područjima.

Kreditni program Banke razlikuje dvije grupe korisnika. Prva je grupa malih poduzetnika i poljoprivrednika koji žele kupiti opremu i materijal ili otvoriti posao u ratom stradalim područjima i slično. Krediti se odobravaju do iznosa od 400.000 kuna a u iznimnim slučajevima, ovisno o okolnostima, do 1,5 milijuna kuna. Rok otplate je 5 a u iznimnim slučajevima do 8 godina, uključujući grace-razdoblje od 2 a u nekim slučajevima i 3 godine.

Druga grupa obuhvaća velika poduzeća, izvoznike i druga poduzeća koja su od važnosti za stradala područja, a koja su pretrpjela direktne ili indirektne ratne štete. Krediti nisu ograničeni i ovise o investicijskom programu poduzeća. Banka odobrava do 80% vrijednosti investicije. Vrijeme vraćanja je do 8 godina sa grace-razdobljem 2-3 godine. Kamatna stopa je 7% godišnje za korisnike koji su imali direktne ratne štete ili koji imaju gubitak izvoza veći od 50%; ostali plaćaju 9%.

Svim povratnicima bit će jednako omogućeni postojeći i budući poticajni programi za ratom zahvaćena područja.

Donesene su važne fiskalne i druge mjere Vlade Republike Hrvatske za stimuliranje gospodarskog razvitka stradalih područja. Cilj tih mjera je uklanjanje posljedica rata i aktiviranje uravnoteženog gospodarskog razvitka.

Zakonski instrumenti nude različite vrste poreznih olakšica, oslobađanje od carina i drugih davanja investitorima, poduzećima i zaposlenicima. Zakon stimulira određeni broj posebnih mjera: smanjenje poreza na dobit, smanjenje poreza na dohodak; oslobađanje od uvoznih carina, financijsku potporu stradalim općinama i županijama iz prihoda od korištenja mineralnih resursa, dozvola za obradu poljoprivrednih površina u vlasništvu države, darivanje i prodaja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, davanje poljoprivrednog zemljišta u zakup i druge mjere.

Iako zakonski instrumenti jasno definiraju poticajne mjere za investitore i zaposlenike, potrebno je još više promovirati realizaciju tih mjera u stradalim područjima i kod potencijalnih investitora, poduzetnika, poljoprivrednika kao i kod drugih zainteresiranih grupa, kao i stvaranje novih.

Zakon o privatizaciji se odnosi na cijelu zemlju, ali ima određenu važnost i za stimuliranje oživljavanja oštećenih tvornica i drugih društvenih i državnih srednjih i velikih poduzeća u ratom stradalim područjima kroz proces privatizacije. Radna mjesta koja bi taj proces otvorio znatno bi utjecala na povratak i na ponovno naseljavanje ratom stradalih područja.

Proces privatizacije često se provodi u dvije ili više faza. Prva: poduzeće je postalo vlasništvo države i natječajem je ponuđeno privatnom sektoru. To se može učiniti ili neposrednom kupnjom ili dugoročnim zakupom. Ulaganja koja vrše zakupnici kroz vrijeme zakupa uzimaju se u obzir kada se dotično poduzeće definitivno privatizira. Primjenjuju se različiti modeli privatizacije, uključujući i sve vrste suvlasništva u kapitalu poduzeća.

Do sada su u ratom stradalim područjima privatizirana oko pedesetak poduzeća. Veliki broj je u procesu privatizacije. U istočnoj Slavoniji poduzeća još nisu privatizirana, ali je proces u toku. Do sada je u istočnoj Slavoniji procijenjena vrijednost većine poduzeća i privatizacija će uskoro započeti.

3. PROGRAM OBNOVE

Trenutačno se Hrvatska nalazi na pola puta do okončanja obnove ratom stradalih područja i održive sociogospodarske reintegracije povratnika. Očekuje se da će kratkoročno i srednjeročno broj povratnika u ratom stradala područja iznositi 200.000-240.000 osoba, što znači 80.000-90.000 povratničkih obitelji.

Glavni teret tog proces bit će na samim povratnicima. Stoga povratnici trebaju znatnu pomoć u obnovi svojih razrušenih kuća, lokalne infrastrukture i deminiranju proizvodnih površina, kao i u revitalizaciji gospodarstva kako bi imali sredstva i uvjete za život. To će omogućiti održivu reintegraciju i ostanak obitelji na tim područjima.

Neka područja povratka imaju mnogo mina, a socijalna infrastruktura je paralizirana. Osim toga neka od stradalih područja od posebne skrbi su i prije rata bila područja slabih resursa i trebala su razvojne i investicijske poticaje.

Problem obnove ratom zahvaćenih područja prati činjenica da se zemlja nalazi u složenom procesu tranzicije.

Konačno, Hrvatska je uključena u složenu regionalnu geopolitičku situaciju gdje su pitanja trajnih rješenja za izbjeglice, prognanike i ostale oblike prisilne migracije vrlo važna za jačanje političke i gospodarske stabilnosti u regiji.

Sažimajući problem, situacija je prilično složena i zahtijeva kontinuiranost i dopunjavanje proširenog i integriranog procesa obnove, društveno-ekonomske reintegracije i razvitka kroz tri do pet godina. Očito je da rješavanje složenih kombinacija problema zahtijevaju znatna financijska sredstva i doprinos svih sudionika. Različite dimenzije, fizička obnova, sociogospodarska reintegracija i gospodarski razvitak također zahtijevaju i različite načine realizacije i mehanizme kao i usklađeno programiranje kako bi bilo sigurno da će proces biti uspješno proveden.

U svrhu integracije i jačanja tog procesa izrađeni su okvirni programi (krovni programi) za različite programe, politike i mjere u obnovi.

Program predstavlja sveobuhvatni okvir s namjerom da integrira i usmjeri programe, politike i mjere za obnovu, gospodarsko oživljavanje ratom stradalih područja kao i povratak prognanika i izbjeglica. On se nastavlja na Vladine mjere obnove i dopunjava i podržava Program povratka i zbrinjavanja izbjeglica, prognanika i raseljenih osoba.

U širem smislu cilj Programa je olakšati povratak i mirnu, održivu sociogospodarsku reintegraciju 200.000-240.000 povratnika koji trenutno žive u drugim dijelovima Hrvatske ili u drugim zemljama u njihove domove u ratom stradalim područjima, bez ikakve diskriminacije s obzirom na njihovo etničko podrijetlo.

Glavni zadatak bit će obnova preostalih ratom oštećenih kuća, osnovne infrastrukture, i ponovno osiguranje gospodarskih pretpostavki za održivi život i rad povratnika u ratom stradalim područjima.

Program obnove kuća primjenjivat će se na nediskriminacijskoj osnovi glede objekta obnove, podobnosti osoba i prioriteta obnove. On obuhvaća stambene jedinice koje su uništene ili oštećene do 15. siječnja 1998. To se odnosi na kuće koje se koriste kao mjesto prebivališta, a ne uključuje vikendice, dodatne kuće i slično.

Ciljna područja programa su ratom stradala povratnička područja, a nalaze se u sljedećih 13 hrvatskih županija: Dubrovačko-neretvanskoj, Šibensko-kninskoj, Zadarskoj, Ličko-senjskoj, Karlovačkoj, Sisačko-moslavačkoj, Virovitičko-podravskoj, Požeško-slavonskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj.

Program obnove dat će važan doprinos općem cilju Vlade Republike Hrvatske i međunarodne zajednice a to je održiv i miran sociogospodarski razvitak ratom stradalih područja Hrvatske i cijele regije.

Program obnove ima četiri glavna cilja odnosno dimenzije:

- Završiti popravak i obnovu oštećenih kuća i važne fizičke osnovne infrastrukture i javnih usluga u stradalim područjima,

- Omogućiti sociogospodarsku reintegraciju povratnika uključujući oživljavanje održivog života i rada kroz Programe područnog razvitka,

- Pomoći vladinoj politici radi gospodarskog razvitka i otvaranje radnih mjesta za povratnike u ratom stradalim područjima.

- Jačati ukupnu koordinaciju i integraciju različitih programa i mjera da bi se poboljšala mobilizacija resursa.

Nadležna ministarstva i organizacije koje provode program nastavit će s realizacijom različitih dijelova ukupnog Programa. Ministarstvo razvitka i obnove omogućit će ukupno usklađivanje Programa.

U sljedećih pet godina Program će podržati obnovu više od 80.000 stambenih jedinica i obnovu i popravak značajnijih infrastrukturnih objekata kao što su elektroopskrba, vodoopskrbni sustavi, odvodnja, promet, pošta, telekomunikacije. Program će također podržavati razminiravanje javnih površina i okućnica kao važan preduvjet.

Razminiranje će se obavljati najvjerojatnije i nakon isteka tog vremenskog okvira od pet godina, s obzirom na troškove i veličinu miniranog prostora.

Potrebno je obnoviti oko 80.000 stambenih jedinica za oko 80.000 obitelji (200.000-240.000 povratnika). Povratak tih obitelji je pripremljen, što primarno znači da im je potreban adekvatan smještaj prema određenom standardu (barem jednak predratnim standardima).

Broj stambenih jedinica procijenjen je na temelju broja domaćinstava. To znači da jedna osoba bez obitelji čini jednu stambenu jedinicu, a domaćinstvo s 2-7 članova također čini jednu stambenu jedinicu. Ukupno je potrebno obnoviti 78.822 stambene jedinice. Gotovo 55% povratnika vraća se u dvije županije: 27.341 (34,6%) u Vukovarsko-srijemsku, a 15.446 (19,5%) u Osječko-baranjsku županiju. Ostala ciljna područja za obnovu stambenih jedinica i povratak su: u Dubrovačko-neretvansku, Splitsko-dalmatinsku, Šibensko-kninsku, Zadarsku, Ličko-senjsku, Karlovačku, Sisačko-moslavačku, Virovitičko-podravsku, Požeško-slavonsku, Bjelovarsko-bilogorsku i Brodsko-posavsku županiju (vidi tablicu 2. u Prilogu).

Svi povratnici, bez obzira na etničku pripadnost, imat će isti preferentni status s obzirom na pomoć pri obnovi.

S obzirom na različite potrebe povratnika i različiti stupanj oštećenja kuća, primjenjuju se različiti modeli obnove. Ti modeli obuhvaćaju: organiziranu direktnu obnovu od strane Ministarstva, novčane potpore, donacije građevinskog materijala i/ili građevnog zemljišta, dodjela kuća i stanova u vlasništvu države i drugo. Modeli se mogu kombinirati kako bi se dobila optimalna rješenja svakog pojedinačnog zahtjeva. Modeli smještaja koji se primjenjuju u različitim slučajevima prikazani su u tablicama 3. i 4. u Prilogu.

Program je također otvoren i omogućuje specifičan smještaj za posebne situacije bosanskih Hrvata i Hrvata iz SRJ, koji su tranutačno smješteni u kućama koje im ne pripadaju, kao i za one koji se žele nastaniti u Hrvatskoj ili BiH, a dolaze iz trećih zemalja.

Neki važniji modeli smještaja su (vidi tablicu 4.):

- Prema Zakonu o obnovi, novčane potpore i organizirana obnova primjenjuju se na sve one koji su podnijeli zahtjev i imaju pravo na obnovu (stupci 1 i 2)

- Model novčane potpore koristi se za sve stupnjeve oštećenja i za sve povratnike koji nisu podnijeli zahtjev za obnovu (stupac 3).

- Model dodjele građevnog materijala također će se primjenjivati za sve kategorije povratnika (stupac 4). Povratnici koji žele iskoristiti mogućnost dodjele građevinskog materijala kao modela obnove na vlasništvu u BiH moraju dokumentima dokazati to svoje vlasništvo prije nego što će im biti dodijeljen građevinski materijal.

- Modeli koji se odnose na kombinaciju dodjele građevinskog materijala i dodjele građevinskog zemljišta (stupac 5) i dodjelu stanova u državnom vlasništvu (stupac 7) najbolje su rješenje za povratnike bez ikakvog vlasništva u Republici Hrvatskoj.

- Model povratka u prazne i neoštećene kuće (kolona 6) odnosi se na one povratnike koji se vraćaju u svoje neoštećene i prazne kuće.

- Povratak u vlastite domove i posredovanje Agencije za promet nekretnina (APN) pogodan su model za povratnike koji su napustili svoje domove i sada se u njih vraćaju (stupac 8)

- Ako povratnik ne posjeduje ništa, privremeno će biti smješten kao socijalni slučaj (stupac 9).

Različiti slučajevi često obuhvaćaju prethodno iseljavanje onih koji trenutno stanuju u kućama drugih.

Osobe koje trenutno u Hrvatskoj imaju prebivalište moraju podnijeti zahtjev za obnovu u roku od 3 mjeseca od objavljivanja ovog Programa. Osobe koje trenutno nisu u Hrvatskoj moraju podnijeti zahtjev za obnovu u roku od 3 mjeseca nakon što dobiju osobnu iskaznicu. Osobe trebaju u skladu sa Zakonom predati dokumente: potvrdu o boravku do 1991. godine, izjavu da će se vratiti i dokaz o državljanstvu.

Nadležna tijela izdaju odluku o obnovi u roku koji je određen Zakonom o obnovi i pod uvjetom da je podnositelj zahtjeva dostavio sve potrebne dokumente. Vlada Republike Hrvatske će objaviti ove rokove u službenom glasilu (Narodne novine) i distribuirat će bitne informacije putem sredstava javnog priopćavanja. Ministarstvo razvitka i obnove objavit će listu zahtjeva i odluka za obnovu kako je to predviđeno dogovorenim mehanizmima u Programu povratka.

Vlada Republike Hrvatske dat će prednost onim pojedincima koji su već u zemlji ali još nisu dobili pomoć za obnovu. Dok takva pomoć ne bude realizirana, Ured za prognanike i izbjeglice ili Stambena komisija osigurat će privremeni smještaj povratnicima (u skladu s Programom povratka).

Tamo gdje se obavlja obnova naselja, nadležna tijela neće praviti razliku među osobama koje imaju pravo na obnovu u tom naselju.

Kako bi se omogućila obnova naselja, Ured za prognanike i izbjeglice, eventualno zajedno s međunarodnim organizacijama, identificirat će prognanike u Hrvatskoj i izbjeglice u inozemstvu koji se žele vratiti u svoje domove kao grupa.

Obnova oko 80.000 stambenih jedinica zahtijeva sredstva od 7,2 milijarde kuna ili 1,4 milijardu kuna godišnje kroz razdoblje od 5 godina.

Veliki broj stradalih županija treba obnovu i javne i društvene infrastrukture, što znači energetskih objekata, vodoopskrbe, odvodnje, cesta, mostova, pošte i telekomunikacija, zdravstvenih i školskih objekata, kulturnih centara i spomenika kulture, crkvenih objekata, objekata pravosuđa itd.

Stradale županije su različitog predratnog stanja, različitih zemljopisnih karakteristika i gustoće naseljenosti. Program obnove zbog toga mora biti usklađen sa županijskim planovima, koji odražavaju razvojne posebnosti različitih područja obnove.

Najveće štete su u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Te županije zahtijevaju sredstva koja iznose gotovo četvrtinu svih sredstava potrebnih za obnovu vodoopskrbe i odvodnje, 34% sredstava potrebnih za obnovu cesta i mostova i 25% sredstava potrebnih za obnovu pošte i telekomunikacija. Štete u Sisačko-moslavačkoj i Šibensko-kninskoj županiji također su vrlo velike. Potrebe tih četiriju županija za obnovom socijalne infrastrukture jednako su velike.

Prema županijskim planovima, ukupna sredstva potrebna za dovršenje javne komunalne infrastrukture iznose 5,8 milijardi kuna: 33% za energetiku, 40% za vodoopskrbu i odvodnju, 16% za ceste i 11% za poštu i telekomunikacije. Troškovi obnove socijalne infrastrukture iznose 2,5 milijardi kuna tijekom sljedećih tri do pet godina. Raspodjela sredstava za zemlju u cjelini bit će fleksibilna s ciljem da se odgovori na potrebe povratnika kad se iste pojave.

Sveukupan iznos za javnu komunalnu infrastrukturu i socijalnu infrastrukturu iznosi 8,3 milijarde kuna (vidi tablicu 5. i 6. u Prilogu).

Cilj je gospodarska revitalizacija u svrhu stvaranja sredstava za život povratnicima, popravak i obnova vodoopskrbe, popravak škola, zdravstvenih ustanova, razminiranje nekih poljoprivrednih i drugih površina, te ostalog na lokalnoj razini.

Postizanje tog cilja zahtijeva integrirani i suradnički pristup kroz Programe područnog razvitka ratom jače stradalih područja, koji će se izraditi u uskoj suradnji s lokalnim vlastima i nadležnim ministarstvima. Ministarstvo razvitka i obnove u suradnji s UNDP i međunarodnim donatorima već je uspješno razradilo ovaj pristup u nekim stradalim područjima kao što su Šibenik i Knin, te zapadna Slavonija2.

Komponenta ovog programa odnosi se na temeljne potrebe lokalnog stanovništva (koje se već vratilo) kao i prognanika kojima se treba omogućiti povratak u njihove domove u stradalim područjima. Daljnja razrada i provedba Programa regionalnog razvitka to će obuhvatiti. Poseban naglasak dat će se sljedećim podsektorima:

Gospodarski razvitak i zapošljavanje. Obnova poljoprivrede i stočarstva u području što bi osiguralo minimalni prihod po obitelji; omogućiti zapošljavanje kroz mala obiteljska poduzeća povratnicima s "urbanim" profilom.

Razminiranje: jedan od preduvjeta za obnovu kuća i poljoprivrednu proizvodnju je razminiranje. U uskoj suradnji s postojećim programima razminiranja Program će dati potporu razminiranju poljoprivrednih i proizvodnih površina u okviru Programa regionalnog razvitka.

Zdravstvo: Poboljšavanje zdravstvenih usluga i zdravstvenih objekata u područjima povratka i naglašavanje potrebe omogućavanja čiste i pitke vode povratnicima.

Školovanje: Omogućavanje djeci povratnika pohađanje nastave, popravljanjem i opremanjem razrušenih školskih zgrada.

Mala komunalna infrastruktura i komunikacije: Omogućavanje trgovanja i transporta povratnicima popravljanjem uništene komunikacijske mreže, malih seoskih cesta, puteva i mostova.

Povezivanje grupa i pomirenje: Podržavanje aktivnosti povezivanja zajednica s posebnim naglaskom na djeci i mladima, kao i na mjerama koje se odnose na revitalizaciju popularnih sportova i kulture.

Mreža socijalne sigurnosti i podrška osjetljivim grupama: Olakšavanje povratka osjetljivih grupa, uglavnom invalida i starijih osoba kroz teško razdoblje tranzicije od potrebe do razvitka. Program će podržavati lokalne i državne napore za naseljavanje starijih osoba i drugih grupa pučanstva (npr. invalida ili mentalno oboljelih) koji barem u prvoj fazi reintegracije neće imati vlastita sredstva za život.

Obnova stambenog fonda i infrastrukture stvorit će temelje za povratak i omogućit će povratnicima početak. Naravno, srednjoročni i dugoročni razvitak ovisi o investicijama i otvaranju većeg broja radnih mjesta. Određeni instrumenti odnose se na intenziviranje privatizacije, ciljane kreditne programe Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao i na primjenu mjera za stimuliranje poduzetništva.

Postoji stalna velika potreba za odgovarajućim kreditima i povoljnim zajmovima koji bi se odobravali raznim grupama povratnika, lokalnim poduzetnicima i investitorima kao i za obnovu malih i srednjih poduzeća. Program će, u uskoj suradnji s Ministarstvom gospodarstva i Ministarstvom financija kao i s Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak i drugim vladinim agencijama, dati tehničku pomoć i pomoć u planiranju privatnih investicija u ratom stradalim područjima.

Program će nastaviti s pronalaženjem izvora financiranja od lokalnih, međunarodnih i europskih financijskih institucija. U suradnji s određenim institucijama izradit će financijske programe za gospodarski razvitak stradalih područja.

Proces privatizacije malih, srednjih i velikih poduzeća u ratom stradalim područjima još nije dovršen. To znači da veliki dio gospodarskih potencijala još nije potpuno mobiliziran u svrhu revitalizacije gospodarstva i otvaranja novih radnih mjesta.

Kako bi se oživjelo gospodarstvo i otvorila nova radna mjesta u stradalim područjima Program će nastaviti davati financijsku, tehničku i drugu pomoć kao što je:

- Ubrzavanje potpune privatizacije srednjih i velikih poduzeća u ratom stradalim područjima;

- Podrška sudjelovanju stranih strateških ulagača;

- Pomoć u pribavljanju povoljnih kredita za obnovu i oživljavanje dotičnih poduzeća;

- Nastavak davanja i promoviranja poticajnih mjera za poduzetnike i zaposlenike kroz porezne olakšice i ostale oblike fiskalne potpore;

- Davanje podrške za tehničke, gospodarske i strateške studije za oštećena srednja i velika poduzeća u ratom stradalim područjima;

- Potpora poticanju izvoza;

- Pomoć u imenovanju iskusnog rukovodnog osoblja za poduzeća u ratom stradalim područjima.

4. SREDSTVA

Ukupna sredstva potrebna za obnovu kuća i infrastrukture iznose 15,5 milijardi kuna. To je preko 2,5 milijarde USD ili 500 milijuna USD godišnje kroz razdoblje od pet godina. Sredstva potrebna za razminiranje i gospodarski razvitak nisu obuhvaćena ovom brojkom.

5. Tablice u prilogu su sastavni dio ovog Nastavka programa.

Klasa: 361-08/97-01/02
Urbroj: 5030116-98-6
Zagreb, 15. listopada 1998.

                                                                                       Tablica 2.
                                   PREDVIĐENI RAZMJEŠTAJ
                   POVRATNIČKIH OBITELJI PO ŽUPANIJAMA

                                                                                                                 Tablica 3.

                             MODELI STAMBENOG ZBRINJAVANJA

                                                                                                                                                                     Tablica Tablica 5.

                                                                                                                                                                                 Tablica 6.