USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od suca dr. Velimira Belajeca, kao predsjednika Vijeća, te sudaca Mladena Žuvele i mr. Vojislava Kučekovića, kao članova Vijeća, u postupku povodom ustavne tužbe "Hrvatske elektroprivrede" DP "Elektra" Šibenik, koju zastupa direktor Nenad Bubrić, na sjednici Vijeća održanoj dana 2. studenoga 1998. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

"Hrvatska elektroprivreda" DP "Elektra" Šibenik, podnijela je ustavnu tužbu u svezi presude Županijskog suda u Šibeniku broj: Gž-11/95 od 27. veljače 1995.

Podnositelj smatra da osporena presuda nije utemeljena na zakonu i da je tom presudom povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno odredbom članka 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

Osporenom presudom preinačene su točke 1. i 2. presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-251/94 od 15. studenog 1994. godine na način da je odbijen tužbeni zahtjev, u ovom postupku podnositelja ustavne tužbe, dok je žalba u odnosu na točku 3., kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu, odbijena i u tom je dijelu presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Iz navedenog proizlazi, iako podnositelj to izričito ne navodi, da osporava ustavnost presude Županijskog suda u Šibeniku u dijelu u kojem je tom presudom preinačena naznačena presuda Općinskog suda u Šibeniku.

Ne postoje pretpostavke za odlučivanje o ustavnoj tužbi.

Odredbom članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91 - nastavno: Ustavni zakon) propisano je da svatko može podnijeti Ustavnom sudu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina.

Prema odredbi članka 26. Ustavnog zakona, Sud će rješenjem odbaciti ustavnu tužbu, između ostalih propisanih slučajeva i u slučaju kada ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.

U konkretnom slučaju u vrijeme podnošenja ustavne tužbe, ona je bila pravodobna i dopuštena. Međutim, tijekom ustavnosudskog postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske, rješenjem, broj: Gzz-36/1996 od 13. studenog 1996. ukinuo je osporenu presudu u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj P-251/94 od 15. studenog 1994. i presudu suda prvog stupnja u dijelu izreke pod točkama 1. i 2. i u tom dijelu vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Budući da je presuda Županijskog suda u Šibeniku ukinuta upravo u osporenom dijelu, to su otpale pretpostavke za odlučivanje o podnesenoj ustavnoj tužbi, jer više nema odluke koja se je osporavala.

Stoga je, temeljem odredbe članka 26. Ustavnog zakona, ustavnu tužbu valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci pod I.

Objava pod točkom II. izreke utemeljena je na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-393/1995
Zagreb, 2. studenoga 1998.