USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu Saveza samostalnih sindikata Hrvatske za pokretanje postupka ocjene ustavnosti odredaba članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju, na sjednici održanoj dana 9. studenoga 1998. godine, donio je sljedeću

ODLUKU

I. Ukidaju se odredbe članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 75/93, 1/97, 109/97, 13/98 i 88/98).

II. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti te ukidanje članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju podnio je Savez samostalnih sindikata Hrvatske, zastupan po tadašnjem predsjedniku Dragutinu Lesaru.

Na sjednici održanoj 15. srpnja 1998. godine, Ustavni sud Republike Hrvatske donio je rješenje o pokretanju postupka za ocjenu suglasnosti odredaba članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 75/93, 1/97, 109/97, 13/98 i 88/98) s Ustavom Republike Hrvatske.

To rješenje je objavljeno u "Narodnim novinama", broj 98/98 od 20. srpnja 1998. godine.

Tijekom ustavnosudskog postupka Sud je dostavio prijedlog radi odgovora Hrvatskom državnom saboru, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Ministarstvu zdravstva.

Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora izvijestio je Sud da je prijedlog uputio Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora, a koji nije odgovorio na prijedlog.

Ministarstvo zdravstva dostavilo je odgovor glede predmetnog prijedloga. U bitnom ističe da budući se odredbom članka 58. Ustava Republike Hrvatske građanima jamči pravo na zdravstvenu zaštitu kao jedno od temeljnih socijalnih prava čovjeka i građanina, te s obzirom da Ustav ne definira razinu zdravstvene zaštite koja je zajamčena građanima, stoga drže neosnovanim navod prema kojemu bi članak 59. stavak 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju bio protivan članku 58. Ustava Republike Hrvatske. Ističu da prema odredbi članka 59. stavka 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju građanima za koje obveznik uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje nije izvršio njihovu uplatu, nije uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu već je ista sužena na razinu hitne medicinske pomoći, pa stoga smatraju da nema povrede prava na zdravstvenu zaštitu zajamčenu člankom 58. Ustava Republike Hrvatske. Predlažu odbiti prijedlog.

Odredbe članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju glase:

"Obvezniku plaćanja doprinosa kojeg se zatekne da nije uplatio doprinos, sužava se korištenje zdravstvene zaštite na teret sredstava Zavoda za pravo korištenja hitne medicinske pomoći.

Pravo korištenja zdravstvene zaštite u cijelosti, uspostavlja se danom podmirenja svih dospijelih a neuplaćenih sredstava Zavodu, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima."

Prijedlog je osnovan.

Tijekom pokrenutog ustavnosudskog postupka ocjene ustavnosti navedene zakonske odredbe, Sud je ispitao osnovanost sumnji u ustavnost osporene odredbe, koje su navedene u razlozima rješenja o pokretanju postupka.

Nakon provedenog postupka ocjene ustavnosti članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju, Ustavni sud Republike Hrvatske je označene zakonske odredbe ukinuo iz slijedećih razloga:

Zdravstvena zaštita kao temeljno ljudsko pravo podrazumijeva sve oblike pružanja medicinske pomoći u svrhu postizanja zdravlja čovjeka. Pravo osiguranih osoba na zdravstvenu zaštitu obuhvaća primarnu zdravstvenu zaštitu, specijalističko-konzilijarnu i bolničku zdravstvenu zaštitu u jedinstvenom sustavu zdravstvene zaštite.

Sužavanje zdravstvene zaštite u smislu osporavanog članka 59. stavak 2. na pravo korištenja hitne medicinske pomoći, te u cijelosti uskraćivanje ostalih oblika zdravstvene zaštite predstavlja nesuglasnost te odredbe u odnosu na ustavno jamstvo zdravstvene zaštite koju Ustav u članku 58. jamči svakom građaninu.

Zakonom utvrđenu obvezu uplate doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje kontrolira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a doprinos u smislu odredbe članka 42. stavak 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju uplaćuje pravna ili fizička osoba kod koje je osiguranik zaposlen kao i za članove njegove obitelji. Zavod ima ovlaštenje, u slučaju da doprinos nije uplaćen putem organizacije ovlaštene za obavljanje platnog prometa zatražiti temeljem pravomoćne sudske odluke naplatu neuplaćenih doprinosa i prijenos sredstava s računa obveznika na račun Zavoda.

Iz navedenog slijedi da korisnik zdravstvene zaštite nije dužan osobno uplaćivati iznose doprinosa i time utjecati na ostvarenje pune zdravstvene zaštite. Slijedi da se osporenom zakonskom odredbom korisniku sužava zdravstvena zaštita zajamčena Ustavom i to stoga što poslodavac, kao obveznik plaćanja doprinosa, ne ispunjava svoju, zakonom utvrđenu obvezu.

Osporena odredba članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju nije u skladu ni s odredbom članka 21. Konvencije broj 155 o zaštiti na radu, zdravstvenoj zaštiti i radnoj okolini (a koja je navedena u Odluci o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji - "Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 2/94), koja glasi:

"Mjere zaštite na radu i zdravstvene zaštite ne treba da povlače nikakve troškove za radnike."

Navedena odredba Konvencije je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po svojoj je pravnoj snazi iznad zakona u smislu odredbe članka 134. Ustava. Citiranom odredbom jamči se svim korisnicima zdravstvena zaštita bez osobnih izdataka, a to znači da se opseg zdravstvene zaštite korisnika ne može uvjetovati plaćanjem doprinosa od strane poslodavca.

Nesuglasnost odredbe članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju s navedenom odredbom međunarodnog prava, predstavlja povredu socijalne pravde, poštivanja prava čovjeka, te povredu načela vladavine prava iz članka 3. Ustava, kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Budući osigurane osobe nemaju ovlasti utjecati na obveznika uplate doprinosa, a snose štetne posljedice ako obveznik ne uplaćuje dužne doprinose, to sužavanje zdravstvene zaštite osporenim člankom nije u skladu s odredbom članka 58. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je temeljem odredbe članka 21. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.

Odluka o objavi iz točke II. izreke, temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-222/1995
Zagreb, 9. studenoga 1998.