USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, Ante Jelavić Mitrović, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući u povodu ustavne tužbe Di G. B. E., M. zastupanog od P. B., odvjetnice u S., na sjednici održanoj dana 14. listopada 1998. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova Odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Dopuštenom i pravodobnom ustavnom tužbom podnositelj je pokrenuo ustavnosudski postupak u svezi s rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: G-321/1996 od 6. ožujka 1996. godine.

Osporavanoj rješidbi prethodilo je rješenje Prekršajnog suda u H., broj: G-49/96 i Jr-21/96 od 22. veljače 1996. godine, kojim je podnositelj oglašen krivim za prekršaj iz članka 69. stavka 4. Zakona o morskom ribarstvu ("Narodne novine", broj 74/94), te za prekršaj iz članka 5. stavka 1. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 34/95). Ujedno je podnositelju, na temelju odredaba članka 69. stavka 4. Zakona o morskom ribarstvu i odredaba članka 55. stavka 1. točke 2. Zakona o nadzoru državne granice, izrečena novčana kazna uz dužnost snašanja troškova prekršajnog postupka, kao i zaštitna mjera oduzimanja ribarskog broda "R." - registarskog broja ... luke upisa G. - s pripadajućom opremom i alatom, te ulovom. Predmetno rješenje doneseno je na temelju utvrđenja da je podnositelj dana 21. II. 1996. godine na području otoka J., u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, zatečen u obavljanju gospodarskog ribolova bez povlastice, te da je nakon upozorenja zvukom i svjetlom od strane djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova sa P/B P-116, pokušao bijeg prema otvorenom moru, u čemu je nakon potjere spriječen.

U svezi prvostupanjskog rješenja podnositelj je podnio žalbu. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, a rješavajući predmetnu žalbu, osporavanim rješenjem, odbio je tu žalbu kao neosnovanu.

Podnositelj ustavne tužbe smatra kako su mu rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, a uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povreda pravila postupanja i pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava iz članka 19., članka 26., članka 29. i članka 31. Ustava. Člankom 19. Ustava jamči se utemeljenost na zakonu akata državne uprave, kao i sudska kontrola tih akata. Člankom 26. Ustava jamči se jednakost stranaca pred sudovima. Člankom 29. Ustava jamči se osumnjičenicima i optuženicima pravo na pravično suđenje. Člankom 31. Ustava jamči se da nitko ne može biti kažnjen za djelo koje nije prije nego je počinjeno utvrđeno zakonom kao kažnjivo djelo. Članak 31. Ustava ujedno utvrđuje da nitko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već pravomoćno osuđen, odnosno da se ne može ponoviti kazneni postupak protiv osobe koja je za određeno djelo već oslobođena pravomoćnom presudom.

U ustavnoj tužbi podnositelj upućuje i na egzistentnost povrede ustavne odredbe iz članka 134. Ustava, prema kojem sklopljeni, objavljeni i u skladu s Ustavom potvrđeni međunarodni ugovori, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske s nadzakonskom snagom.

Povredu navedenih ustavnih prava i ustavnih odredbi podnositelj drži razvidnim iz činjenica da je prekršajni postupak pokrenut po zahtjevu nenadležnog tijela i da su u konkretnom slučaju rješidbe donijeli stvarno nenadležni sudovi. Također podnositelj ističe kako je tijekom postupka pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te da mu je uslijed toga izrečena zaštitna mjera oduzimanja stvari, iako se nisu ispunili potrebni zakonski uvjeti za njezino izricanje. Slijedom iznijetoga, predlaže ustavnu tužbu usvojiti i ukinuti osporavane rješidbe.

Ustavna tužba nije osnovana.

Prema odredbama članka 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 34/95), zaštitu državne granice i poslove granične kontrole obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova. Zaštita državne granice obuhvaća kontrolu kretanja osoba uz i na državnoj granici, kontrolu potrebitih isprava, kontrolu prijevoznih sredstava i kontrolu stvari, životinja i bilja, kao i poduzimanje odgovarajućih mjera radi utvrđivanja i rješavanja povreda državne granice.

Prema odredbama članka 51. Zakona o nadzoru državne granice, zaštita državne granice na moru i plovnim rijekama obavlja se kontrolom plovila, plovnih i drugih sredstava. Ovlaštena službena osoba policije ima pravo, između ostalog, zaustaviti plovilo, pregledati brodske isprave i pretražiti plovilo. U slučaju nepridržavanja propisa Republike Hrvatske, međunarodnih sporazuma ili pravila međunarodnog prava, nadležno državno tijelo može plovilo goniti, uzaptiti, te primijeniti i druge zakonom predviđene mjere.

Članak 55. stavak 1. točka 12. Zakona o nadzoru državne granice, propisuje novčane kazne za počinitelje prekršaja pokušajem izbjegavanja granične kontrole. Ujedno, za izricanje kazni i zaštitnih mjera počiniteljima prekršaja utvrđenih ovim Zakonom nadležan je sudac za prekršaje, jer Zakon o nadzoru državne granice ne predviđa nadležnost drugog državnog tijela. Slijedom iznijetoga, Sudac za prekršaje u H. bio je ovlašten, kao nadležno državno tijelo, izreći prekršajnu kaznu primijenivši odredbe Zakona o nadzoru državne granice, kao lex specialis za počinjeni prekršaj u konkretnom slučaju.

Podnositelju ustavne tužbe, kao zapovjedniku broda, izrečena je i novčana kazna za prekršaj iz članka 69. Zakona o morskom ribarstvu, jer je zatečen u obavljanju gospodarskog ribolova u teritorijalnom moru Republike Hrvatske bez potrebite povlastice. Temeljem stavka 4. navedene zakonske odredbe ujedno je izrečena obvezatna zaštitna mjera oduzimanja ribarskog broda s opremom i alatom za ribolov, kao i ulova ribe, zbog nepoštivanja naredbe ovlaštene službene osobe i pokušaja bijega ka otvorenom moru. Pokušajem bijega na otvoreno more, podnositelj nije poštivao pravni poredak Republike Hrvatske, te je zakonito oduzet ribarski brod, kao predmet kojim su u konkretnom slučaju počinjena kažnjiva djela. I za ovaj prekršaj postupak je ovlašteno vodio sudac za prekršaje temeljem odredaba Zakona o morskom ribarstvu, iz razloga što niti taj Zakon za vođenje postupka ne propisuje nadležnost nekog drugog državnog tijela.

Odredbe Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 17/94) iz članka 26., članka 1014. i članka 1034., za koje podnositelj ustavne tužbe smatra da su tijekom postupka trebale biti primijenjene, odnose se na prekršaje koje strani brod počini za vrijeme njegove legalne plovidbe našim teritorijalnim morem, unutrašnjim morskim vodama i lukama, što u konkretnoj pravnoj situaciji nije bio slučaj. Samo za takove pomorske prekršaje, prekršajni postupak vodi i izriče kazne kao i zaštitne mjere, nadležna komisija lučke kapetanije.

U Republici Hrvatskoj prema članku 26. Ustava, svi građani i stranci jednaki su pred sudovima i drugim državnim tijelima koja imaju javne ovlasti. Ujedno odredbama članka 29. Ustava jamči se svima pravo na pravično suđenje. U ustavnoj tužbi podnositelj nije naveo činjenice ili okolnosti koje bi ukazivale na njegov nejednak položaj, kao stranca, pred nadležnim prekršajnim sudovima, niti je naveo činjenice koje bi upućivale na provedbu postupka protivnu zakonskim odredbama. Iz pribavljene dokumentacije o provedenom prekršajnom postupku razvidno je kako je podnositelju bilo omogućeno pratiti tijek postupka i sudjelovati u postupku. Ujedno, podnositelj je bio u mogućnosti poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje, te ulagati pravne lijekove. Postupajući na opisani način, sudovi nisu podnositelju povrijedili ustavna prava iz članka 26. i članka 29. Ustava.

Podnositelj neosnovano upućuje i na postojanje povrede ustavnih prava iz članka 19. i članka 31. Ustava, kao i na egzistentnost povrede ustavne odredbe iz članka 134. Ustava. Na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom prekršajnog postupka, kao i na temelju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenih u tom postupku, utvrđeno je da su nadležni sudovi postupali na temelju zakona. Zakonito postupanje sudova u konkretnom slučaju ne može se smatrati povredom navedenih ustavnih prava i ustavne odredbe.

Slijedom iznijetoga, a utvrdivši kako podnositelju ustavne tužbe nisu povrijeđena ustavna prava iz članka 19., članka 26., članka 29. i članka 31. Ustava, te utvrdivši nepostojanje povrede ustavne odredbe iz članka 134. Ustava, odlučeno je kao u izreci.

Ova odluka temelji se na odredbama članka 59. i članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94).

Objava ove odluke temelji se na odredbama članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-201/1996
Zagreb, 14. listopada 1998.