USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe S. G. iz Lj., na sjednici održanoj dana 2. studenoga 1998. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja i ukidaju se:

1. Odluka Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju Općinskog vijeća Općine Lj. od 15. listopada 1998. ("Narodne novine", br. 137/98) i

2. Rješenje Vlade Republike Hrvatske o imenovanju povjerenika Vlade Republike Hrvatske u Općini Lj. od 15. listopada 1998. ("Narodne novine", br. 137/98).

II. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

S. G., predsjednik raspuštenog Općinskog vijeća Općine Lj., na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 81. stavka 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", br. 90/92, 94/93, 117/93 i 5/97), podnio je ustavnu tužbu u svezi s Odlukom Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju Općinskog vijeća Općine Lj. od 15. listopada 1998. ("Narodne novine", br. 137/98 - nastavno: Odluka Vlade o raspuštanju) i Rješenjem Vlade Republike Hrvatske o imenovanju povjerenika Vlade Republike Hrvatske u Općini Lj. od 15. listopada 1998. ("Narodne novine", br. 137/98 - nastavno: Rješenje o imenovanju povjerenika Vlade).

Podnositelj navodi da su Odlukom Vlade o raspuštanju i Rješenjem o imenovanju povjerenika Vlade povrijeđena prava građana na lokalnu samoupravu, zajamčena odredbom članka 128. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i da se, u konkretnom slučaju, nisu ispunile pretpostavke propisane odredbom članka 81. stavka 1. t. 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi iz čega proizlazi da smatra osporene akte protivne odredbi članka 19. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

U obrazloženju ustavne tužbe, podnositelj navodi da je na sjednici Općinskog vijeća Općine Lj., koja je održana 26. rujna 1998., nakon što je dotadašnjem načelniku Općine Lj. izglasano nepovjerenje te nakon što nije izabran novi načelnik, osam vijećnika podnijelo ostavke, koje su nakon nekoliko dana, odnosno 1. listopada 1998., povukli i o tome izvijestili predsjednika Općinskog vijeća. Navodi da je osam članova Općinskog vijeća (u skladu s čl. 49. Poslovnika Općinskog vijeća Općine Lj.) zatražilo od predsjednika hitno sazivanje Vijeća, najkasnije do 8. listopada 1998., kako bi se izvršio izbor načelnika Općine Lj. Budući da predsjednik Vijeća nije sazvao sjednicu, to je 8. listopada 1998. sjednicu sazvao dobno najstariji vijećnik. Na održanoj sjednici, kojoj je bilo nazočno devet (9) vijećnika razriješen je dužnosti dotadašnji predsjednik Vijeća (D. S.) i izabran novi predsjednik Vijeća - podnositelj ustavne tužbe, novi načelnik Općine Lj. (N. H.) i ostali članovi Općinskog poglavarstva.

Podnositelj navodi da su nadležna tijela u županiji, prvenstveno Ured župana, bili upoznati s cijelim tijekom razrješenja krize u Općini Lj.

Također navodi da je Rješenjem o imenovanju povjerenika Vlade imenovana osoba koja je prekršila odredbe Poslovnika jer se kao predsjednik Vijeća oglušio na zahtjev vijećnika da sazove sjednicu Općinskog vijeća.

Predlaže da Ustavni sud ukine Odluku Vlade o raspuštanju i Rješenje o imenovanju povjerenika Vlade.

Na temelju odredbe članka 55. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94 - nastavno: Poslovnik Suda), zatraženo je izjašnjenje Vlade Republike Hrvatske o podnijetoj ustavnoj tužbi, a također je zatražena dostava prijedloga Ministarstva uprave Vladi Republike Hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske nije Sudu dostavila izjašnjenje u svezi s ustavnom tužbom.

Ministarstvo uprave Republike Hrvatske dostavilo je Sudu prijedlog osporenih akata i očitovanje na navode ustavne tužbe.

Iz prijedloga, kao i iz dostavljenog očitovanja proizlazi da Ministarstvo uprave smatra kako su se ispunile pretpostavke propisane odredbom članka 81. stavka 1. t. 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, budući da je osam vijećnika Općinskog vijeća Općine Lj., na sjednici održanoj 26. rujna 1998., podnijelo ostavke, što je predsjednik Općinskog vijeća zapisnički konstatirao. Ministarstvo uprave, nadalje, iznosi da vijećnik, kojemu je mandat prestao po bilo kojem od zakonskih osnova, ne može ponovno preuzeti dužnost vijećnika, već na njegovo mjesto stupa zamjenik. Međutim, zakonske odredbe koje govore o pojedinačnom zamjenjivanju da se ne mogu primijeniti u slučaju kao što je predmetni, gdje se radi o "kolektivnom" podnošenju ostavki.

U dostavljenom očitovanju Ministarstvo također iznosi da je tužba izjavljena od neovlaštene osobe i nepravodobna te predlaže da se odbaci, podredno da se odbije kao neosnovana.

Ustavna tužba je pravodobna i dopuštena.

Prema odredbi članka 81. stavka 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, u slučaju raspuštanja predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, predsjednik raspuštenog predstavničkog tijela može, u roku od 48 sati, Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnijeti ustavnu tužbu.

Radi se, dakle, o posebnom zakonskom ovlaštenju na korištenje pravnog sredstva točno određenoj osobi - predsjedniku raspuštenog predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u točno određenom roku - 48 sati.

Zbog toga bi citirane propise trebalo tumačiti na način da toj osobi treba dostaviti i Odluku o raspuštanju, kao i druge akte koji se na njoj zasnivaju, pa bi rok za podnošenje ustavne tužbe trebalo računati od dana dostavljanja.

Odluka vlade o raspuštanju i Rješenje o imenovanju povjerenika Vlade, donijeti su 15. listopada 1998., a objavljeni u "Narodnim novinama", br. 137/98. od 20. listopada 1998. Podnositelj navodi da mu je službeni list u kojem su objavljene osporene odluke bio dostupan tek 23. listopada 1998., a ustavnu tužbu predao na pošti 24. listopada 1998.

Iz citirane odredbe nije razvidno od kojeg trenutka teče rok za podnošenje ustavne tužbe. Budući da se radi o vrlo kratkom roku, u kojem je samo zakonom određenoj osobi dopušteno izjavljivanje ustavne tužbe, kao jedinog pravnog sredstva, Ustavni sud smatra da se taj rok ne može računati od nadnevka koji nosi službeni list u kojem je odluka o raspuštanju objavljena, već od trenutka kada je predsjednik raspuštenog predstavničkog tijela bio u mogućnosti da sazna za takvu odluku. Rečeno tim više što je opće poznata činjenica da "Narodne novine", kao službeni list Republike Hrvatske, često nisu dostupne javnosti danom kada su i tiskane, odnosno nadnevka kojeg nose. U konkretnom slučaju, "Narodne novine" br. 137/98 od 20. listopada 1998., zaprimljene su u Sudu 26. listopada 1998.

Kako se u slučaju koji uređuje odredba članka 81. stavka 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi radi o pravu na podnošenje ustavne tužbe, kao jedinom dopuštenom pravnom lijeku i redovnom pravnom putu, na koji je zakonodavac ovlastio isključivo predsjednika raspuštenog predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, Sud smatra da propisani rok treba tumačiti in favorem jedine osobe ovlaštene na izjavljivanje ovog pravnog sredstva.

Ustavna tužba je osnovana.

Prema odredbi članka 21. stavka 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, dužnost člana predstavničkog tijela je počasna. Odredbom članka 7. Zakona o izboru članova predstavničkog tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave ("Narodne novine", br. 90/92, 69/95, 59/96 i ispr. 63/96), propisano je da članovi predstavničkih tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinica lokalne uprave i samouprave, nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi. Člankom 8. istog zakona propisani su slučajevi kada članu predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice lokalne uprave i samouprave prestaje mandat prije isteka vremena na koje je izabran. Između ostalih slučajeva, al. 1. tog članka, propisano je da mandat prestaje ako član podnese ostavku danom kada predstavničko tijelo donese odluku o prestanku mandata.

Stoga, pravne posljedice prestanka mandata člana predstavničkog tijela, podnošenjem ostavke, nastupaju nakon što se predstavničko tijelo izjasni o podnijetoj ostavci.

Institut ostavke člana predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije iscrpno pravno reguliran važećim propisima. Imajući u vidu dužnost člana predstavničkog tijela u smislu naprijed naznačene odredbe članka 21. stavka 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi i njegov mandat u smislu članka 7. Zakona o izboru članstva predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave, podnošenje ostavke osobni je čin člana predstavničkog tijela. Stoga, izabrani predstavnik može podnijeti ostavku, ali ostavku može i opozvati, a u slučaju da se predstavničko tijelo o ostavci nije izjasnilo prije no što je opozvana, ima se smatrati kao da ostavka nije bila niti podnesena.

Osim toga, članovi predstavničkog tijela jedinica lokalne samouprave imaju zamjenike.

Ustavni sud je u odluci, broj: U-III-623/1996 od 17. listopada 1996. ("Narodne novine", br. 88/96), zauzeo stajalište prema kojem ovlast Vlade Republike Hrvatske na raspuštanje predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave iz razloga propisanog člankom 81. stavkom 1. t. 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, treba tumačiti u korist funkcioniranja lokalne samouprave.

Slijedom navedenih okolnosti pod kojima su ostavke podnijete, a potom opozvane, Sud je utvrdio da je Općinsko vijeće Općine Lj. ostalo u punom sastavu i da je na sjednici, održanoj dana 8. listopada 1998., valjano izabran novi predsjednik Vijeća i načelnik Općine Lj.

Navedeno utvrđenje Suda poglavito ima u vidu zaštitu lokalne samouprave, što u konkretnom slučaju predstavlja interes da općinsko vijeće opstane i zadrži svoj kontinuitet.

Budući da se nisu stekle pretpostavke propisane odredbom članka 81. stavka 1. t. 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, Vlada Republike Hrvatske, 15. listopada 1998., dakle sedam dana nakon razrješenja situacije u Općini Lj., nije mogla donijeti osporene odluke.

Slijedom izloženog, Ustavni sud je utvrdio da Odluka Vlade o raspuštanju i Rješenje o imenovanju povjerenika Vlade, nisu utemeljeni na zakonu, čime su povrijeđena prava podnositelja ustavne tužbe iz članka 19. stavka 1. Ustava, povrijeđeno je pravo građana na lokalnu samoupravu, zajamčeno odredbom članka 128. stavka 1. Ustava, a ukinuti akti doneseni su suprotno načelima iz članka 3. i 5. Ustava, koji jamče vladavinu prava kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske i poštovanje pravnog poretka, odnosno obvezu držati se Ustava i zakona.

Stoga je ustavna tužba usvojena i temeljem odredbe članka 59. Poslovnika Suda odlučeno je kao pod t. I. izreke, dok se odluka pod t. II. izreke temelji na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).

Broj: U-III-905/1998
Zagreb, 2. studenoga 1998.