USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, Ante Jelavić-Mitrović, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući povodm ustavne tužbe Z. M. i M. S. iz O., na sjednici održanoj 14. listopada 1998. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Z. M. i M. S. iz O., po punomoćniku D. S., odvjetniku iz O., podnijeli su ustavnu tužbu povodom rješenja Komisije za carinske prekršaje Carinarnice O., broj: P-568/1, 2/94 od 17. ožujka 1994. godine, kojim je Z. M. oglašen krivim za carinski prekršaj iz članka 352. stavka 1. točke 8. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91, 64/91, 33/92, 40/92, 61/92, 26/93, 60/93 i 106/93) te kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 4.000.000 HRD, uz izricanje zaštitne mjere oduzimanja vozila koje je predmet prekršaja.

Istim rješenjem drugi podnositelj ustavne tužbe M. S. oglašen je krivim za carinski prekršaj iz članka 351. stavak 1. u svezi stavka 3. Carinskog zakona te kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000.000 HRD.

Rješenjem Komisije za carinske prekršaje u drugom stupnju Carinske uprave Republike Hrvatske, broj: P/II-318/94 od 14. travnja 1994. godine, odbijena je žalba podnositelja kao neosnovana, a presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3286/1994-4 od 19. siječnja 1995. godine, odbijena je njihova tužba u upravnom sporu.

Podnositelji smatraju da su im navedenim rješenjem i presudom povrijeđena ustavna prava iz članaka 3. i 48. Ustava Republike Hrvatske.

Povredu ustavnih prava obrazlažu tvrdnjom da u prekršajnom postupku nije dokazano da su počinili prekršaje za koje su oglašeni krivima.

Iz spisa Upravnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je u provedenom postupku utvrđeno da je Z. M. temeljem odredbe članka 28. stavka 1. točke 2. Carinskog zakona, 22. kolovoza 1993. godine uvezao vozilo marke "Ford Escort" uz carinsku povlasticu za "ratnu štetu".

Na temelju punomoći od 30. prosinca 1993. godine, vlasnik vozila Z. M. ovlastio je M. S. na raspolaganje njegovim automobilom u zemlji i inozemstvu, uključujući i prodaju.

U postupku je utvrđeno da je M. S. u više navrata koristio vozilo znajući da korisnik carinske povlastice ne smije robu koja je bila oslobođena od plaćanja carine - u ovom slučaju automobila - u roku od tri godine od dana uvoza otuđiti niti dati drugome na uporabu kao ni koristiti u druge svrhe a ne u one zbog kojih je ta roba oslobođena od plaćanja carine.

Ustavna tužba nije osnovana.

Prema odredbi članka 352. stavka 1. točke 8. Carinskog zakona, novčanom kaznom kaznit će se za prekršaj domaća i strana fizička osoba ako robu uvezenu na osnovi carinske povlastice, bez prethodne prijave ovlaštenoj carinarnici, otuđi prije propisanog roka ili je preda drugom na uporabu ili je uporabi u druge svrhe a ne u svrhe zbog kojih je ta roba u cjelini ili djelomično oslobođena od plaćanja carine.

Odredbom članka 351. stavka 1. propisano je da poduzeće ili druga pravna osoba što robu kupi, proda ili primi na dar, prikrije, primi na čuvanje, uporabi ili primi po ma kojoj drugoj osnovi, a za koju zna ili je mogla znati da je njome izvršen prekršaj, između ostalog i iz članka 352. stavka 1. točke 8. Carinskog zakona, kaznit će se kaznom propisanom za izvršitelja prekršaja, a stavkom 3. istog članka propisano je da će se za radnje iz stavka 1. tog članka kazniti za prekršaj i domaća odnosno strana fizička osoba.

Prema odredbi članka 357. stavka 1. Carinskog zakona, roba koja je predmet prekršaja iz članka 352. stavka 1. točke 8. mora se oduzeti.

Iz činjeničnog stanja utvrđenog u prekršajnom postupku upravna tijela i Upravni sud Republike Hrvatske su izveli zaključak da su podnositelji počinili prekršaje koji su im stavljeni na teret.

U odnosu na tvrdnju podnositelja da u prekršajnom postupku nije dokazana namjera otuđenja spornog vozila, valja reći da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno dokazivati tu namjeru budući da je za postojanje prekršaja iz članka 352. stavka 1. točke 8. i članka 351. stavka 1. Carinskog zakona, dovoljno dati drugome na uporabu vozilo uvezeno na osnovi carinske povlastice odnosno primiti takvo vozilo, kao što je bio slučaj u konkretnom predmetu.

Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da rješenjima i presudom u povodu kojih je podnijeta ustavna tužba, donesenim na temelju i u skladu s relevantnim odredbama Carinskog zakona, podnositeljima nisu povrijeđena ustavna prava na koja ukazuju.

Stoga je, temeljem odredbe članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), odlučeno kao u izreci.

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-344/1995
Zagreb, 14. listopada 1998.