USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Suda Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u povodu prijedloga za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbi Odluke o dopunama Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, na sjednici održanoj 9. listopada 1998. godine, donio je sljedeće

RJEŠENJE

1. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom odredbi članka 1. Odluke o dopunama Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95) u dijelu kojim je u Statutu dodan novi članak 43.b i članka 2. navedene Odluke.

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama".

Prijedlogom za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti u izreci navedenih odredbi Odluke o dopunama Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95 - u daljnjem tekstu: Odluka) Ustavnom sudu Republike Hrvatske obratili su se: Krešo Mijač, Drago Maršić, Mladen Čulić-Dalbello i Tomislav Čatipović iz Splita, Zavod za platni promet Podružnica Varaždin i Anton Jelić iz Bjelovara.

Predlagači Krešo Mijač, Drago Maršić i Tomislav Čatipović osporavaju samo odredbu članka 2. Odluke, za koju smatraju da je protivna odredbi članka 90. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, jer propisuje retroaktivno djelovanje podzakonskog akta.

Zavod za platni promet Podružnica Varaždin osporava odredbu članka 1. Odluke u dijelu kojim je dodan članak 43.b Statuta jer drže da primjena ove odredbe znači smanjenje mirovinske osnovice za prosječno 25%, čime se pogoršava položaj osiguranika kojima će se mirovinska osnovica utvrđivati na takav način, u odnosu na one koji su mirovinu već ostvarili. Također ističu da osiguranici koji imaju istu plaću neće imati i istu mirovinsku osnovicu jer će ta osnovica ovisiti o broju uzdržavanih osoba, odnosno poreskim olakšicama. Smatraju da je navedena odredba u suprotnosti s člankom 14. Ustava Republike Hrvatske.

Mladen Čulić-Dalbello osporava obje naprijed navedene odredbe Odluke, obrazlažući da su osiguranici koji odlaze u mirovinu od 1. siječnja 1994. u bitno lošijem položaju od onih koji su mirovinu ostvarili ranije jer se mirovinska osnovica utvrđuje na drugačiji način. Tako se ranije mirovinska osnovica utvrđivala od iznosa plaće koji preostane nakon odbitka doprinosa iz plaće, a sada se pored doprinosa odbija i porez na dohodak. Smatra da se time narušava načelo uzajamnosti i solidarnosti kao osnovno načelo mirovinskog i invalidskog osiguranja, kao i odredbe članka 35. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. U svezi odredbe članka 2. Odluke smatra da ista vrijeđa odredbu članka 90. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositelj Anton Jelić smatra da se odredbom članka 43.b Odluke vrijeđa ustavno načelo jednakosti, socijalne pravde, poštivanja prava čovjeka i vladavine prava iz članka 3. Ustava, kao i ustavna prava iz članka 14. i 16. Ustava.

Predlažu da se pokrene postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti navedenih odredbi te da se osporene odredbe ponište, odnosno ukinu.

U odnosu na navode predlagatelja, Ustavni sud je zatražio odgovore Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Ministarstva rada i socijalne skrbi i Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske. Republički fond i Ministarstvo rada i socijalne skrbi dostavili su odgovore i određena objašnjenja, dok ostali pozvani nisu odgovorili na traženje Suda.

Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske i Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske u svojim odgovorima navode da je dopuna Statuta bila nužna radi definiranja tzv. neto plaće koja se uzima za utvrđivanje mirovinske osnovice, a nakon promjena do kojih je došlo donošenjem Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 109/93) koji se počeo primjenjivati 1. siječnja 1994. Ovo iz razloga što se u 1993. godini neto plaća izračunavala tako što su se od bruto plaće odbijali propisani doprinosi i porezi. Tada su doprinosi i republički porez bili isti za cijelu Republiku Hrvatsku, dok je općinski porez iz plaće bio različit. Donošenjem Zakona o porezu na dohodak bitnije je promijenjen način i visina obračuna poreza, a dana je mogućnost većim gradovima da uvedu prirez na porez, te je u tim uvjetima trebalo definirati pojam tzv. neto plaće. Dalje navode da su zbog olakšica za uzdržavane članove obitelji pojedini osiguranici u povoljnijem položaju, ali su te razlike neznatne, tako da je neto plaća za osiguranika koji ima jednog uzdržavanog člana veća za svega 0,92%, a za dva uzdržavana člana obitelji veća je za 2,67%. Porezne olakšice za uzdržavane članove obitelji imaju svrhu poboljšanja nataliteta. U svezi povratnog djelovanja osporene odredbe članka 43.b Odluke, navode da se ista počela primjenjivati tek od 1. siječnja 1995. od kada se u mirovinsku osnovicu uračunava plaća iz 1994. Povratna primjena te odredbe vezana je uz primjenu Zakona o porezu na dohodak. Mišljenja su da se odredba članka 90. Ustava odnosi samo na primjenu zakona, a ne i podzakonskih akata. Drže da nema osnove za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti navedenih odredaba Odluke.

Prijedlozi su osnovani.

Osporenom odredbom članka 1. Odluke propisano je da se u Statutu Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 58/90, 21/92 i 116/93) iza članka 43.a dodaju članci 43.b i 43.c.

Članak 43.b glasi: "U Statutu Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/83, 53/85, 23/86, 52/86, 32/89, 48/89 i 57/89) u članku 20. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

Kao iznos plaće iz stavka 1. ovoga članka smatra se plaća umanjena za doprinose iz plaća i porez na dohodak."

Člankom 2. Odluke propisano je da ista stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama", s tim da će se odredba članka 43.b primjenjivati od 1. siječnja 1994.

Ustav Republike Hrvatske uređuje temelje gospodarskog, socijalnog i demokratskog poretka u Republici Hrvatskoj, ali se odredbe Ustava u pravilu ne primjenjuju neposredno.

Postojanje osnovane sumnje u ustavnost i zakonitost osporavanih odredbi Odluke Ustavni sud nalazi u sljedećim razlozima:

Odredbom članka 35. stavak 2. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/91, 26/93, 96/93, 44/94) propisano je da je mirovinska osnovica mjesečni prosjek plaća što ih je osiguranik, na osnovi svojeg tekućeg i minulog rada ostvario u bilo kojih uzastopnih 10 godina osiguranja koje su za osiguranika najpovoljnije. Odredbom stavka 6. istog članka Zakona ovlašten je Fond da općim aktom potanje odredi što se podrazumijeva pod plaćom koja služi za utvrđivanje mirovinske osnovice.

Koristeći se ovim ovlaštenjem, Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske (tada Samoupravna interesna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske) propisao je u članku 20. stavku 1. Statuta da se mirovinska osnovica izračunava pošto se utvrde prosječni mjesečni neto iznosi osobnih dohodaka (plaća) u godinama osiguranja koje ulaze u obračunsko razdoblje, tako da se prosječni neto iznosi osobnoga dohotka (plaće) preračunaju na razinu osobnih dohodaka (plaća) u posljednjoj godini rada i njihov zbroj podijeli s brojem godina osiguranja koje su uzete u obračunsko razdoblje za utvrđivanje mirovinske osnovice. Tako dobiveni iznos jest mirovinska osnovica za određivanje visine mirovine.

Donošenjem Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 109/93 i 95/94) koji se primjenjuje od 1. siječnja 1994. godine, prestaje se koristiti pojam neto plaće. Naime, ovaj Zakon u članku 7. stavku 1. točki 1. propisuje da u dohodak od nesamostalnog rada spada i plaća koju isplaćuje poslodavac po osnovi rada koji posloprimac obavlja po uputama poslodavca. Prema članku 9. istoga Zakona, dohodak od nesamostalnog rada jest razlika između primitaka priteklih u obračunskom razdoblju u skladu s odredbama članka 7. ovoga Zakona i izdataka iz stavka 2. ovoga članka (stavak 1.), dok se izdacima koji se oduzimaju prilikom utvrđivanja dohotka od nesamostalnog rada smatraju zakonom propisani doprinosi i to doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos za nezaposlene (zapošljavanje) i doprinos za dječji doplatak (stavak 2.).

Kako citirana zakonska regulativa definira plaću kao onaj iznos koji preostane nakon odbitka dužnih doprinosa, to se postavlja pitanje je li Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske dopunom Statuta u članku 43.b prekoračio dana ovlaštenja iz članka 35. stavka 6. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju za potanje određivanje što se podrazumijeva pod plaćom koja služi za utvrđivanje mirovinske osnovice. Ovo pitanje treba razmotriti uspoređivanjem načina na koji se po ranije važećim zakonskim odredbama utvrđivala neto plaća i iz nje mirovinska osnovica u odnosu na novu zakonsku regulativu propisanu Zakonom o porezu na dohodak. Također se zakonitost i ustavnost osporene odredbe Statuta treba razmotriti i s aspekta koji iznos plaće služi za obračun i plaćanje doprinosa i ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja u odnosu na iznos koji služi za izračun mirovinske osnovice, jer se osnovano može posumnjati da nema razloga da se uzimaju različiti iznosi plaće kod obračuna i plaćanja doprinosa i kod ostvarivanja prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja.

Nadalje, budući da bi primjenom osporene odredbe članka 43.b Statuta osiguranici s istom plaćom, koji plaćaju isti doprinos, zbog različitih iznosa poreza na dohodak, koji ovisi od broja uzdržavanih osoba, imali različite mirovinske osnovice, potrebno je istražiti mijenja li se socijalni status umirovljenika do razmjera da bi došlo do socijalne nejednakosti građana.

U svezi odredbe članka 2. Odluke, a u svezi s člankom 90. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, povratno djelovanje podzakonskih akata je pravno nedopustivo, pa bi i svaka interpretacija u prilog retroaktivnosti podzakonskih akata bila bez osnove.

U ustavnosudskom postupku Ustavni sud će ispitati je li osporena odredba iz članka 43.b Statuta protivna odredbi članka 35. stavka 6. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, kao i je li u suprotnosti s temeljnim načelom mirovinskog i invalidskog osiguranja iz članka 3. stavka 2. istog Zakona koja propisuje da se prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja stječu i ostvaruju na osnovi radnog doprinosa ostvarenog tekućim i minulim radom, na osnovi ulaganja za to osiguranje kao i na osnovi drugih mjerila utvrđenih ovim Zakonom. Također treba utvrditi je li osporena odredba suprotna načelu iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske, kao i ustavnom pravu iz članka 14. Ustava.

Iz navedenih razloga riješeno je temeljem članka 45. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), kao u izreci.

Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama" temeljem članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-II-441/1995
U-II-624/1995
U-II-831/1995
U-II-345/1996
U-II-444/1996
U-II-1011/1997
Zagreb, 9. listopada 1998.