Na temelju članka 35. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine" br. 48/95, 52/97 i 89/98), prema zahtjevu koji su podnijeli poduzetnik EUROHERC OSIGURANJE d.d., Podružnica Zadar, sa sjedištem u Zadru, Obala kneza Branimira 5, zastupan po direktoru Milenku Rajiću, i JADRANSKO OSIGURANJE d.d., Direkcija, sa sjedištem u Splitu, Put Supavla 1, zastupan po Miranu Coti, direktoru Sektora prodaje osiguranja, protiv poduzetnika CROATIA OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Savska cesta 41, zastupanog po Borislavu Brkiću, direktoru Sektora osiguranja motornih vozila, na temelju odluke Savjeta za zaštitu tržišnog natjecanja donesene na 19. sjednici održanoj dana 8. rujna 1998., ravnateljica Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Ništavne su odredbe Dodatka Ugovoru o ortakluku, oznaka I/1, broj: 975-1/97 od 29. listopada 1997. (osnovni ugovor), sklopljen dana 29. listopada 1997., oznaka I/1, broj: 975-2/97:

a) članka 1. u dijelu koji glasi:

"… pravo Croatie da na STP bude isključivi osiguravatelj…".

b) članka 6., stavka 2.

Navedene se odredbe kao ništavne trebaju brisati.

2. Nalaže se poduzetnicima Croatia osiguranje d.d., Autotransport d.d. i Centar za vozila Hrvatske d.d. da u izvršenju točke 1. izreke ovog rješenja, Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja sklope novi Dodatak Ugovoru o ortakluku, oznaka I/1, broj: 975-1/97 od 29. listopada 1997.

- Rok izvršenja: 10 dana od dana dostave ovog rješenja.

3. Naređuje se poduzetnicima Croatia osiguranje d.d., i Autotransport d.d. da poduzetnicima Euroherc osiguranje d.d. i Jadransko osiguranje d.d. stvarno omoguće ravnopravan pristup tržištu pri prodaji osiguranja od automobilske odgovornosti na prostoru unutar Stanice za tehnički pregled vozila u Šibeniku, na lokaciji u Ulici V. Škorpika 6, te da im dostavi ponudu za sklapanje ugovora o zakupu poslovnih prostorija u jugoistočnom dijelu glavne zgrade (koje se trenutno koriste kao pismohrana) i stvarno omogući zaposjedanje navedenih poslovnih prostorija.

- Rok izvršenja: Bez odgode, a najkasnije u roku od 10 dana od dana dostave ovog rješenja

4. Obvezuje se direktor Centra za vozila Hrvatske d.d., da kao dokaz izvršenja ovog rješenja Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja dostavi:

a) Primjerak novog teksta Dodatka Ugovoru o ortakluku, oznaka I/1, broj: 975-1/97 od 29. listopada 1997., u skladu s točkom 2. izreke ovog rješenja.

- Rok izvršenja: Nakon sklapanja Dodatka Ugovoru, bez odgode.

b) Ponudu za sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora u jugoistočnom dijelu glavne zgrade Stanice za tehnički pregled u Šibeniku, upućenu poduzetnicima Euroherc osiguranje d.d. i Jadransko osiguranje d.d., u skladu s točkom 3. izreke ovog rješenja.

- Rok izvršenja: Nakon otpreme ponuda, bez odgode.

c) Obavijest o stvarnom zaposjedanju poslovnih prostorija u jugoistočnom dijelu glavne zgrade od strane poduzetnika Euroherc osiguranje d.d. i Jadransko osiguranje d.d.

- Rok izvršenja: Po zaposjedanju, bez odgode.

Ovo je rješenje konačno u upravnom postupku.

Pokretanje upravnog spora ne odgađa izvršenje ovog rješenja.

1. Poduzetnik EUROHERC OSIGURANJE d.d., Podružnica Zadar, sa sjedištem u Zadru, Obala kneza Branimira 5, zastupan po direktoru Milenku Rajiću (u daljnjem tekstu: Euroherc), pokrenuo je, dana 22. prosinca 1997., na temelju odredaba članka 33., stavka 1., točke 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", br. 48/95 i 52/97; u daljnjem tekstu: ZZRN), postupak za utvrđivanje narušavanja slobodnoga tržišnog natjecanja od strane poduzetnika CROATIA OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Savska cesta 41 (u daljnjem tekstu: Croatia), zbog njegovog ponašanja kao suvlasnika Stanice za tehnički pregled u Šibeniku na lokaciji u Ulici V. Škorpika 6 (u daljnjem tekstu: STP).

Poduzetnik JADRANSKO OSIGURANJE d.d., Direkcija, sa sjedištem u Splitu, Put Supavla 1 (u daljnjem tekstu: Jadransko), u vrijeme podnošenja zahtjeva zastupan po Branku Coti, članu Uprave, također je, dana 2. siječnja 1998., na temelju odredaba članka 33., stavka 1., točke 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", br. 48/95 i 52/97; u daljnjem tekstu: ZZTN), pokrenuo postupak za utvrđivanje narušavanja slobodnoga tržišnog natjecanja od strane poduzetnika CROATIA OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Savska cesta 41, zbog njegovog ponašanja kao suvlasnika Stanice za tehnički pregled u Šibeniku, na lokaciji u Ulici V. Škorpika 6.

Podnositelji zahtjeva navode:

a) da na području Županije šibensko-kninske postoji samo jedna stanica za tehnički pregled vozila i to Stanica za tehnički pregled u Šibeniku, na lokaciji u Ulici V. Škorpika 6;

b) da su suvlasnici navedene Stanice za tehnički pregled poduzetnici Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u Zagrebu i Autotransport d.d., sa sjedištem u Šibeniku, Drage 14 (u daljnjem tekstu: Autotransport);

c) da su poduzetnici Croatia, Autotransport i Centar za vozila Hrvatske d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Ilica 15/1 (u daljnjem tekstu: CVH), dana 29. listopada 1997., sklopili Ugovor o ortakluku (u daljnjem tekstu: Ugovor), te da su uz taj Ugovor istog dana sklopili i Dodatak ugovoru o ortakluku, oznaka I/1, broj: 975-2/97 (u daljnjem tekstu: Dodatak);

d) da poduzetnik Croatia na području STP Šibenik ima monopolistički, odnosno vladajući položaj, budući da je od mogućih 18.000 polica osiguranja od automobilske odgovornosti taj poduzetnik zaključio oko 8.000 polica, tako da tržišni udjel tog poduzetnika iznosi oko 40%.

e) da poduzetnik Croatia, na temelju navedenog Ugovora i Dodatka, zlouporablja svoj monopolistički, odnosno vladajući položaj:

aa) na način da je za sebe osigurao položaj isključivog osiguravatelja u STP Šibenik (a s time i na cijelom području Županije šibensko-kninske) za idućih 5 godina;

bb) na način da su zaposlenici CVH zaposleni u STP Šibenik, obvezni naglašavati isključivo pravo Croatije na prodaju osiguranja u toj stanici, te da ih se u protivnom može pozivati na stegovnu odgovornost.

f) da poduzetnik Croatia, na temelju navedenog Ugovora i Dodatka, podnositeljima zahtjeva onemogućava pristup tržištu polica osiguranja od automobilske odgovornosti u STP Šibenik:

aa) na način što se bez njegove suglasnosti (kao suvlasnika) poslovni prostor STP Šibenik ne može davati u zakup drugim osiguravateljima:

bb) na način što taj poduzetnik posebno novčano stimulira zaposlenike STP (inače zaposlenike CVH) ako broj vozila osiguranih kod Croatije prijeđe 50%.

Prema navodima podnositelja zahtjeva, iz svega navedenog proizlazi da je poduzetnik Croatia osiguranje d.d. svojim djelovanjem povrijedio odredbe članka 7., stavka 1., točke 3. i točke 6., članka 15., stavka 2., članka 16., članka 20., točke 8. i točke 9. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

2. Budući da se zahtjevi oba podnositelja (Euroherc i Jadransko) temelje na istom činjeničnom stanju i na istoj pravnoj osnovi (Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja), te da je za rješavanje oba zahtjeva nadležna Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Agencija je, dana 29. travnja 1998., u skladu s odredbom članka 127., stavka 1. i stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91; u daljnjem tekstu: ZOUP), donijela zaključak o spajanju tih dvaju postupaka u jedan upravni postupak (klasa UP/I-030-02/97-01/45.

3. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, na temelju članka 34. ZZTN, provela je po navedenom zahtjevu posebni ispitni postupak (članak 142. i članak 143. Zakona o općem upravnom postupku).

3.1. U okviru ispitnog postupka Agencija je zatražila očitovanja na navedene zahtjeve za pokretanje postupka od svih potpisnika Ugovora, odnosno Dodatka.

3.1.1. Poduzetnik Croatia u svom očitovanju od 21. siječnja 1998. uglavnom niječe navode iz zahtjeva, a posebno naglašava:

a) da je Croatia, počevši od 4. veljače 1997., vlasnik ˝ STP Šibenik, dok je vlasnik druge polovine poduzetnik Autotransport;

b) da je u Hrvatskoj registrirano 14 poduzetnika (osiguravatelja) koji se bave osiguranjem od automobilske odgovornosti, te da svi ti poduzetnici, u fizičkom smislu, ne bi niti mogli biti smješteni u prostor STP Šibenik, odnosno da je broj osiguravatelja koji mogu nuditi svoje usluge unutar prostora STP Šibenik ograničen prostornim mogućnostima same zgrade (hale);

c) da tržišni udjel Croatije pri prodaji polica osiguranja od automobilske odgovornosti neprekidno pada (u 1995. - 59,04%, u 1996. - 52,12%, u 1997. - 42,99%), što upućuje na to da nije točna tvrdnja da taj poduzetnik zlouporablja svoj položaj isključivog osiguravatelja;

d) da poduzetnik Euroherc ima svoj poslovni prostor (koji koristi na temelju ugovora o zakupu sklopljenom s Autotransportom prije negoli je Croatia postala suvlasnik STP) koji se nalazi na samom ulazu u STP, te je, prema tome na povoljnijem položaju od prostora Croatije;

e) da je Croatia tradicionalno dobro surađivala s Autotransportom, te da je pomagala pri gradnji i nedavnoj rekonstrukciji STP Šibenik.

3.1.2. Poduzetnik CVH u svom očitovanju od 13. siječnja 1998. navodi:

a) da je CVH, na temelju ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji, obavljao poslove tehničkih pregleda i registracije vozila, te ostale s tim povezane poslove u STP Šibenik počevši od 1993. godine;

b) da je istekom navedenog ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji, a nakon što je Croatia stekla 50%-tni vlasnički udjel u STP Šibenik, zaključio novi ugovor koji sadrži stroži otkazni uvjet ugovora za slučaj da djelatnici STP poslove osiguranja vozila obavljaju suprotno interesima Croatije;

c) da CVH nije imao druge mogućnosti, te je morao prihvatiti takve uvjete ugovora, budući da je STP Šibenik jedina stanica za tehničke preglede vozila na području Šibenika;

d) da je stajalište CVH da u svim stanicama za tehničke preglede vozila na području Hrvatske trebaju pod jednakim uvjetima biti zastupljeni svi osiguravatelji, te da je CVH u tom smjeru razradio računalni program koji omogućuje da djelatnik STP, prema želji kupca osiguranja, može ispisati policu za bilo kojeg osiguravatelja; međutim, takav prijedlog nije prihvaćen.

3.1.3. Poduzetnik Autotransport u svom očitovanju od 23. siječnja 1998. u potpunosti niječe navode iz zahtjeva.

3.2. U okviru ispitnog postupka predstavnici Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja obavili su, dana 8. svibnja 1998., uviđaj u STP Šibenik.

3.2.1. Prigodom uviđaja utvrđeno je:

a) da su šalteri za ispunjavanje tiskanica potrebnih pri tehničkom pregledu vozila premješteni iz jugoistočnog dijela zgrade STP Šibenik u preuređeni sjeverozapadni dio;

b) da u preuređenom sjeverozapadnom dijelu zgrade ima 5 šalterskih mjesta, od kojih 3 mjesta djelatnici CVH, a djelatnici Croatije 2 mjesta;

d) da je u jugoistočni dio (u kojem su se ranije nalazili šalteri) sada smještena pismohrana;

d) da je radni prostor Euroherca smješten u vanjskom krugu STP, odnosno u aneksu zgrade, na samom ulazu u dvorište STP Šibenik, udaljen oko 30 metara od ulaza u halu u kojoj se obavljaju tehnički pregledi i u kojoj su smješteni šalteri Croatije;

e) da se šalter Jadranskog nalazi u kontejneru veličine 2x5 metara, smještenom izvan kruga STP Šibenik i udaljenom od nje oko 60 metara;

f) da su i drugi osiguravatelji (Mediteran osiguranje d.d. i Zagreb osiguranje d.d.) također smješteni u kontejnere koji se nalaze izvan kruga STP Šibenik i da su udaljeni od nje od 30 do 150 metara;

g) da u prostorno-tehničkom smislu postoji mogućnost za smještanje šaltera Euroherca i Jadranskog u prostorije sadašnje pismohrane u jugoistočnom dijelu zgrade STP Šibenik.

3.2.2. Predstavnik Autotransporta uručio je predstavnicima Agencije prigodom uviđaja presliku teksta Aneksa Ugovoru o ortakluku i Dodatka Ugovoru o ortakluku, oznaka I/1, broj: 70-1/98 od 29. listopada 1997., koji je sklopljen 22. siječnja 1997.

Člankom 1. Aneksa određeno je:

a) da se u članku 7., stavku 1. brišu riječi: "... kao ekskluzivnom (isključivom) osiguravatelju...";

b) da se u članku 7., stavku 2. Dodatka osnovnog ugovora u cijelosti briše,

3.3. U okviru posebnog ispitnog postupka, dana 8. lipnja 1998., u prostorijama Agencije održana je usmena rasprava, vezana uz odredbe članka 149., točku 1. ZUP.

Usmena je rasprava određena u namjeri da se postupak u ovom slučaju pokuša okončati nagodbom (u skladu s odredbama članka 134. Zakona o općem upravnom postupku). Napominjemo da je Agencija već ranije (20. siječnja 1998.), pokušala postići nagodbu između stranaka u postupku, ali je taj pokušaj propao.

Na usmenoj raspravi ponovo nije postignuta nagodba, ali je voditelj postupka, na poticaj predstavnika Euroherca, odredio rok od 15 dana od dana održavanja usmene rasprave u kojem će stranke u postupku organizirati sastanak na kojem će pokušati postići nagodbu u ovom predmetu.

Dana 7. srpnja 1998. voditelj postupka dobio je telefonsku obavijest od Hrvoja Pezića, pomoćnika glavnog menagera Euroherca, da navedeni sastanak iz različitih razloga nije bio organiziran, te prema tome, nije postignut dogovor niti nagodba među strankama u postupku.

4. S obzirom na to da nagodba nije bila postignuta, Savjet za zaštitu tržišnog natjecanja je, na svojoj 19. sjednici, održanoj dana 8. rujna 1998., ocijenio i utvrdio:

4.1. Da se mjerodavno tržište, dakle tržište ili dio tržišta na kojem djeluje tršišna snaga poduzetnika, u skladu s odredbama članka 19. ZZTN, u konkretnom slučaju određuje kao prodaja polica osiguranja od automobilske odgovornosti na prostoru Stanice za tehnički pregled u Šibeniku, na lokaciji u Ulici V. Škorpika 6, u razdoblju nakon 29. listopada 1997., kada je sklopljen Ugovor o ortakluku, oznaka I/1, broj: 975-1/97 i Dodatak Ugovoru o ortakluku, oznaka I/1, broj 975-2/97.

4.2. Da poduzetnik Croatia osiguranje d.d., ima vladajući položaj na mjerodavnom tržištu u smislu članka 15., stavka 2. ZZTN, s obzirom da njegov tržišni udjel pri prodaji polica osiguranja od automobilske odgovornosti u 1997. godini iznosi 42,99%, dakle prelazi prag od 30% utvrđen člankom 16. ZZTN.

Pri donošenju te ocjene Savjet je osobito uzeo u obzir tržišnu snagu Croatije, ponajprije njeno gospodarsko i financijsko stanje, a osobito njenu financijsku snagu (članak 18., točka 2. ZZTN), te njenu sposobnost uklanjanja natjecatelja na tržištu ili dijelu tržišta, stvaranjem prepreka drugim poduzetnicima da pristupe tom tržištu (članak 18., točka 6. ZZTN).

Pri donošenju ocjene od značaja je bila i činjenica da je Stanica za tehnički pregled u Šibeniku jedina stanica za tehnički pregled vozila na cijelom području Županije šibensko-kninske, da je Croatia 50%-tni vlasnik te Stanice, te da se radi o prodaji polica osiguranja od automobilske odgovornosti (tzv. "obveznog osiguranja") koje su na temelju zakona obvezni zaključiti svi vlasnici motornih vozila.

4.3. Savjet je ocijenio da je sklapanjem Ugovora o ortakluku, oznaka I/1, broj: 975-1/97. i Dodatka Ugovoru o ortakluku, oznaka I/1, broj: 975-2/97. s poduzetnicima Autotransporta d.d. i Centar za vozila Hrvatske d.d., poduzetnik Croatia osiguranje d.d. zlouporabio svoj vladajući položaj, na način što je njihovim sklapanjem:

a) sklapao ugovore pod uvjetom da drugi sudionik prihvati dodatne obveze koje po prirodi ili prema trgovačkim običajima nisu u svezi s predmetom ugovora (članak 20., stavak 8. ZZTN);

b) sprečavao slobodno natjecanje na tržištu, koristeći vladajući položaj ili druge bespravne načine (članak 20., stavak 9. ZZTN).

4.4. Savjet je, također, ocijenio da je učinak pojedinih odredaba Dodatka Ugovoru o ortakluku, oznaka I/1, broj: 975-2/97., sklopljenog 29. listopada 1997., takav da se s njima ograničava slobodno tržišno natjecanje u smislu članka 6., točka 1. ZZTN.

Radi se o sljedećim odredbama navedenog Dodatka:

a) članak 1. u dijelu kojem se kao predmet Dodatka Ugovoru o ortakluku, između ostaloga, utvrđuje "... pravo Croatije da na STP bude isključivi osiguravatelj...";

b) članak 6., stavak 2. kojim se Croatia, u slučaju da broj vozila osiguranih kod tog osiguravatelja prijeđe 50% u odnosu na ukupan broj vozila registriranih u toj STP, obvezuje djelatnicima STP izravno isplatiti stimulaciju u visini od 4% od premije osiguranja za svaki postotak broja osiguranja vozila iznad 50% od ukupnoga broja vozila registriranih u STP;

c) članak 7., stavak 1. u dijelu u kojem se CVH obvezuje "omogućiti sklapanje poslova osiguranja u prostorima STP za Croatiju kao ekskluzivnom (isključivom) osiguravatelju za razdoblje od 5 godina...";

d) članak 7., stavak 2. kojim se obvezuje CVH da su njegovi djelatnici obvezni isticati isključivo pravo Croatije na prodaju osiguranja na STP i na onemogućavanje eventualne pristranosti djelatnika.

Tim se odredbama Dodatka narušava slobodno tržišno natjecanje u smislu ZZTN, jer se njima uvjetuje sklapanje ugovora kupnjom robe i usluga preuzimanjem drugih obveza, koje prema svojoj prirodi ili prema običajima u trgovini nemaju neposredne veze s predmetom ugovora (članak 7., stavak 1., točka 3. ZZTN), ograničava ili nadzire pružanje ili korištenje usluga (čl. 7., st. 1. t. 4. ZZTN), odnosno ograničava pristup tržištu ili isključuje s tržišta poduzetnike koji nisu sudionici sporazuma (članak 7., stavak 1., točka 6. ZZTN).

Prema izričitoj odredbi članka 7., stavka 2. ZZTN navedeni su članci Dodatka ništavni, te bi se kao takvi trebali brisati.

Međutim, s obzirom na činjenicu da su člankom 1. Aneksa Ugovora o ortakluku i Dodatku Ugovora o ortakluku, oznaka I/1, broj: 70-1/98., sklopljenog 22. siječnja 1998., odredbe članka 7., stavka 1 Dodatka u dijelu koji glasi "... kao ekskluzivnom (isključivom) osiguravatelju...", kao i cijeli stavak 2. istog članka već brisani, trebalo je istaknuti kao ništavne još samo odredbe članka 1. u dijelu koji glasi: "... pravo Croatije da na STP bude isključivi osiguravatelj..." i odredbe članka 6., stavka 2., koje treba brisati, kao što je to navedeno u točki 1. izreke ovog rješenja.

Sama činjenica brisanja navedenih odredaba Dodatka Ugovoru o ortakluku (kao posljedica ništavnosti tih odredaba u smislu članka 7., stavka 2. ZZTN) i sklapanje novog Dodatka Ugovoru o ortakluku, međutim, nije dovoljna (kao što je to poduzetnicima Croatia osiguranje d.d., Autotransport d.d. i Centar za vozila Hrvatske d.d. naloženo točkom 2. izreke ovog rješenja), za uklanjanje ograničenja tržišnog natjecanja u konkretnom slučaju. Naime, ta činjenica, sama za sebe, ne omogućuje poduzetnicima Euroherc osiguranje d.d. i Jadransko osiguranje d.d., kao podnositeljima zahtjeva, stvarno zaposjedanje poslovnog prostora u jugoistočnom dijelu zgrade Stanice za tehnički pregled u Šibeniku. Stoga, uzimajući u obzir sve već iznijete činjenice, a osobito činjenicu utvrđenu uviđajem da postoje prostorno-tehničke mogućnosti za smještanje šaltera pokretača postupka u jugoistočni dio zgrade STP Šibenik, u točki 3. izreke ovog rješenja, suvlasnicima STP Šibenik (Croatia i Autotransport) je naređeno da podnositeljima zahtjeva (Euroherc i Jadransko) i stvarno omoguće ravnopravan pristup tržištu prodaje osiguranja od automobilske odgovornosti na prostoru unutar STP Šibenik, na način da im omogući stvarno zaposjedanje navedenog prostora, te da u tom smislu suvlasnici prostora podnositeljima zahtjeva bez odgode dostave ponudu za sklapanje ugovora o zakupu poslovnih prostorija u jugoistočnom dijelu zgrade STP.

S obzirom na odredbu članka 6. Ugovora o ortakluku od 29. listopada 1997., kojom potpisnici Ugovora ovlaštenja za vođenje ortakluka sporazumno prenose na CVH koji se smatra punomoćnikom ortakluka, točkom 4. izreke ovog rješenja obvezuje se direktor Centra za vozila Hrvatske d.d., da ovoj Agenciji dostavi novi tekst Dodatka Ugovoru o ortakluku, ponudu za sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora, kao i obavijest o stvarnom zaposjedanju poslovnog prostora u jugoistočnom dijelu glavne zgrade STP od strane podnositelja zahtjeva.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali nezadovoljna strana može, u smislu odredaba čl. 37. ZZTN, pokrenuti upravni spor kod Upravnog suda u roku od 30 dana od dana dostave ovog rješenja. Podnesena tužba ne odgađa izvršenje ovog rješenja.

Klasa: UP/I-030-02/97-01/45
Urbroj: 580-02/98-17
Zagreb, 8. rujna 1998.