USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Mladen Žuvela, dopredsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović i Ivan Marijan Severinac, odlučujući povodom ustavne tužbe Društva "H. Ž.", S., zastupanog po A. B., odvjetnici iz S., radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj dana 25. veljače 1998. godine, donio je sljedeću

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Društvo "H. Ž." iz S. (nastavno: Društvo) podnijelo je, putem punomoćnika, pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gzz-40/1995 od 2. svibnja 1996. godine, kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske podignut protiv pravomoćne presude Općinskog suda u S., broj: P-259/94 od 26. listopada 1994. godine, te su preinačene presude prvog i drugog stupnja (Županijski sud u S., Gž-1299/94 od 29. ožujka 1995.), na način da se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u tom parničnom postupku - Muzeja S. - i tuženiku (podnositelju) nalaže povrat pokretnine, dok se odbija prvobitno usvojeni protutužbeni zahtjev podnositelja na utvrđenje prava vlasništva na spornoj pokretnini.

Spornu pokretninu predstavlja povijesna zastava Društva "H.Ž." S., osnovanog 1922. godine, inače spomenik kulture nulte kategorije, koja je iz fundusa Muzeja S. posuđena Društvu registriranom 1991. godine, ovdje podnositelju, radi izrade kopije, ali ju je Društvo odbilo vratiti Muzeju S., smatrajući sebe pravnim sljednikom bivšeg Društva iz 1922. godine i vlasnikom sporne zastave, kako je to i utvrđeno u postupku pred sudovima prvog i drugog stupnja.

Stoga podnositelj smatra da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđene najviše ustavne vrednote nepovredivosti vlasništva i vladavine prava iz članka 3., kao i ustavna garancija prava vlasništva iz članka 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, budući da taj Sud nije uvažio činjenicu da se ne radi o novoosnovanom Društvu, već je rješenjem SO S. iz 1991. godine samo obnovljen rad nekadašnjeg Društva, koje je prestalo s radom 1943. godine, a zabranjeno odlukom tadašnjih vlasti 1945. godine, te je zabrana trajala sve do osamostaljenja Republike Hrvatske. Zato podnositelj predlaže ustavnu tužbu usvojiti i ukinuti osporavanu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Ustavna tužba nije osnovana.

U tijeku postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, analizom spisa predmeta, odluka prvog i drugog stupnja, osporavane odluke, te navoda i razloga ustavne tužbe utvrđeno je sljedeće:

Stajalište je nižestupanjskih sudova da je Društvo iz 1991. godine pravni sljednik nekadašnjeg Društva jer je ono prestalo s radom zbog zabrane, jer to Društvo spornu zastavu nikad nije otuđilo nekim pravnim poslom, (već mu je oduzeta, zagubljena, a kasnije nađena i predana Muzeju), a nije bilo niti u mogućnosti tražiti povrat svoje imovine. Osim toga, novo je Društvo prihvatilo Pravila Društva donesena 1928. godine, u kojima, između ostalog, stoji i to da će se, u slučaju raspuštanja Društva po njegovoj Skupštini ili po vlastima, imovina predati Gradskom poglavarstvu S. Bude li, međutim, u roku od 10 godina od raspuštanja osnovano novo Društvo sa istom svrhom, ima mu se ta imovina uručiti (paragraf 21., stavci 2. i 3.). Rok od 10 godina, smatraju ovi sudovi, potrebno je tumačiti šire, jer se nije moglo očekivati da će nešto od imovine Društva biti sačuvano i nakon toga, te da niti iz propisa koji reguliraju zaštitu spomenika kulture ne proizlazi da bi se ovaj spomenik morao čuvati u muzeju.

Nasuprot rečenom, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da pravni slijed ne postoji, jer je Pravilima predviđeni rok od 10 godina protekao, da se ne može pravno sljedništvo zasnivati na pukom preuzimanju naziva i načela, te da podnositelj nije stekao vlasništvo sporne zastave ni na koji od mogućih načina.

Ovakav stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u skladu je sa zakonom.

Naime, registracija, postojanje i rad današnjeg Društva temelji se na propisima sadržanim u Zakonu o društvenim organizacijama i udruženjima građana ("Narodne novine", broj 7/82, 5/85, 2/90 i 10/90) i u Zakonu o udrugama ("Narodne novine", broj 70/97 i 106/97). Navedeni Zakoni ne sadrže odredbe o obnovi rada udruženja građana, napose ne onih koja su postojala prije 6. travnja 1941. godine, a kasnije nisu obnavljana odnosno usklađivana sa novim zakonodavstvom. Obnova ovih udruženja bila je regulirana i provedena na temelju Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima ("Službeni list FNRJ", broj 51/46, Zakon o izmjenama i dopunama - 29/47), pa su tako bili utvrđeni rokovi za prijavljivanje obnove (do 25. prosinca 1946. godine) odnosno imovine (do 25. srpnja 1946. godine). U slučaju propuštanja roka, odnosno u slučaju da obnova ne bude odobrena, imovina prelazi u vlasništvo države (članak 3. Zakona o izmjenama i dopunama...).

Nadalje valja navesti da je rok od 10 godina u svojim Pravilima predvidjelo samo Društvo, te nema razloga za bilo kakvo šire tumačenje tog roka, osobito obzirom na činjenicu da je način prestanka rada Društva zbog zabrane bio također predviđen Pravilima, a iz njihove dikcije ne proizlazi da bi zabrana imala odgodni učinak glede početka tijeka tog roka.

Konačno i odredbama Zakona o zaštiti spomenika kulture ("Narodne novine", broj 7/67, 12/77 i 96/93, članak 10.) utvrđeno je da se svi spomenici nađeni nakon 31. srpnja 1945. godine, a na koje nitko temeljem tih propisa ne polaže prava, smatraju društvenim vlasništvom. Stoga su danas svi spomenici kulture koji nisu u nečijem privatnom vlasništvu - vlasništvo Republike Hrvatske.

Iz svega navedenog proizlazi da je ustavnom tužbom osporavana odluka zakonita, te da se njome ne vrijeđaju ustavne vrednote i prava na koja podnositelj ukazuje.

Stoga je, a na temelju odredaba članaka 59. i 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), donesena odluka kao u izreci.

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-801/1997
Zagreb, 25. veljače 1998.