USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe »M.« d.d., Z., kojeg zastupa direktor A. R., na sjednici održanoj dana 15. srpnja 1998. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju:

1. Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvstske, broj: Rev 98/1994-2 od 5. prosinca 1996. i

2. Presuda Privrednog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-2898/91 od 1. lipnja 1993.

II. Predmet se vraća Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

»M.« d.d., Z., podnio je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u svezi presuda naznačenih u izreci ove odluke, radi zaštite ustavnih prava iz članaka 3., 14., 48. i 115. Ustava Republike Hrvatske.

Osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odbijena je revizija podnositelja ustavne tužbe izjavljena protiv presude tadašnjeg Privrednog suda Hrvatske, kojom je, povodom žalbe S. b. d.d., preinačena, u dosuđujućem dijelu, presuda Okružnog privrednog suda u S., broj: P-6252/88 od 19. travnja 1991., na način da je tužbeni zahtjev odbijen i obvezan tužitelj, ovdje podnositelj ustavne tužbe, na naknadu parničnog troška.

Naznačenom prvostupanjskom presudom, naloženo je S. b. d.d. da isplati podnositelju ustavne tužbe tadašnjih 9.737,60 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na revalorizirani iznos, uvećan za 8% godišnje, počevši od 1. 8. 1989. pa do isplate i naknadi parnični trošak.

Povredu naznačenih ustavnih prava podnositelj temelji na tvrdnji da je osporenim presudama pogrešno primijenjena odredba članka 787. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91 i 3/94).

Ustavna tužba je osnovana.

Osporenom presudom Vrhovnog suda, odbijena je revizija podnositelja ustavne tužbe, uz obrazloženje da je tužitelj, temeljem odredbe članka 787. Zakona o obveznim odnosima, mogao zahtijevati ispunjenje svojeg eventualnog potraživanja, bilo po osnovi naknade štete, bilo zbog stjecanja bez osnova, protiv osobe koja je prema utvrđenju nižih sudova uzrokovala eventualnu štetu, a da to nesumnjivo nije tuženik.

Prema odredbi članka 787. Zakona o obveznim odnosima, komitent može zahtijevati ispunjenje potraživanja iz posla što ga je komisionar sklopio s trećim i za njegov račun tek pošto mu ih komisionar ustupi, iako se u pogledu odnosa komitenta s komisionarom i njegovim vjerovnicima ova potraživanja od svog nastanka smatraju komitentovim potraživanjima.

Iz činjeničnog stanja, utvrđenog u provedenom sudskom postupku, proizlazi da S. b. d.d., čije usluge je podnositelj ustavne tužbe u dijelu bankarskog poslovanja koristio kao usluge komisionara, nije ustupila predmetno potraživanje podnositelju ustavne tužbe. Stoga, podnositelj, protivno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije bio ovlašten zahtijevati ispunjenje potraživanja iz posla, koji je za njegov račun s trećim zaključila S. b. d.d. Imajući u vidu navedenu odredbu, kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je komisionar dužan postupati u poslovima za svog komitenta pažnjom dobrog privrednika i u svemu paziti na njegove interese, do eventualne štete u imovini podnositelja ustavne tužbe, u konkretnom slučaju, došlo je propuštanjem komisionara da poduzme sve radnje, uključujući i eventualno utuženje spornog potraživanja.

Stoga je Sud utvrdio da su povrijeđena ustavna prava na koja podnositelj u tužbi ukazuje.

Naime, pogrešnom primjenom materijalnog prava, sudovi su povrijedili odredbu članka 115. stavka 3. Ustava. Takvim sudskim odlukama podnositelj je, protivno članku 14. stavku 2. Ustava, stavljen u nejednak položaj pred zakonom u odnosu na druge. Osporenim presudama, također je onemogućeno podnositelju da naknadi eventualnu štetu, koju trpi u svojoj imovini, čime je povrijeđeno njegovo vlasništvo, zajamčeno odredbom članka 48. Ustava, a takvim presudama povrijeđeno je i načelo vladavine prava iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske.

Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 59. u svezi odredbe članka 60. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 29/94), odlučeno je kao u izreci.

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 13/91).

Broj: U-III-1187/1997
Zagreb, 15. srpnja 1998.