USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi A.K. iz R., zastupanog od odvjetnice u R.Ž.M., na sjednici održanoj dana 14. srpnja 1998. godine, donio je sljedeću

ODLUKU

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova će se odluka objaviti u »Narodnim novinama«.

Ustavna tužba podnijeta je u povodu presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-918/1994-4 od 11. kolovoza 1994. godine, kojom je odbijena podnositeljeva tužba u upravnom sporu protiv rješenja tuženog Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša Republike Hrvatske, klasa: UP/II-371-01/93-06/52, ur. broj: 531-06/3-93-2 od 17. prosinca 1993. godine. Navedenim rješenjem, donijetim u postupku utvrđivanja stambene cjeline, odbijena je podnositeljeva žalba izjavljena protiv rješenja Sekretarijata za komunalno-stambene poslove klasa: UP/I-371-02/92-04/30 VD/MS, ur. broj: 2170-02-31-92-9 od 3. prosinca 1992. godine. Tim je rješenjem bilo utvrđeno da skup prostorija na trećem katu stambene zgrade u R., na kojima je nositelj stanarskog prava F.M., i dvije prostorije na istom katu, na kojima je nositelj stanarskog prava A.K., stanar s drugog kata iste zgrade, predstavljaju jedinstvenu stambenu cjelinu.

Podnositelj smatra povrijeđenim ustavna prava iz članka 3., članka 16., članka 35., članka 48., te članka 115. Ustava Republike Hrvatske.

U svezi sa člankom 3. Ustava ustavna tužba poziva se na načela socijalne pravde i vladavine prava. U svezi sa člankom 16. Ustava podnositelj navodi da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom, da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, a da su u konkretnom slučaju neosnovano ograničena njegova prava, i to ne u svrhu, odnosno na način kako je to garantirano ustavnim odredbama. U svezi s odredbom članka 35. poziva se na Ustavom zajamčeno štovanje i pravnu zaštitu čovjekova i građaninova osobnog i obiteljskog života; iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da podnositelj vidi svezu te ustavne odredbe s ovim predmetom u tome što sporne prostorije koriste on i članovi njegova obiteljskog domaćinstva i tvrdi da postoji stvarna potreba njegova domaćinstva za tim prostorom. U svezi s odredbom članka 48. poziva se na jamstvo prava vlasništva, a u svezi s odredbom članka 115. poziva se na odredbu njegova stavka 3. prema kojoj sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Ustavna tužba nije osnovana.

Rješenja i presuda Upravnog suda što su osporeni ovom ustavnom tužbom temelje se na odredbama članka 6. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 57/89, 22/90, 22/92, 58/93 i 70/93) prema kojima se stanom smatra skup prostorija namijenjenih za trajno stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje u pravilu čine jednu građevinsku cjelinu i imaju poseban glavni ulaz, s tim da je stambeni organ bio nadležan utvrditi da li se određeni skup prostorija smatra stanom.

Primjenom te zakonske odredbe, a na temelju vještačkog nalaza i mišljenja utvrđeno je, u postupku pred upravnim tijelima i pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, da skup prostorija na trećem katu zgrade o kojoj je riječ, predstavlja jedinstvenu stambenu cjelinu. Dakle, to je utvrdilo tada nadležno tijelo, u skladu sa svojim zakonskim ovlastima, primjenjujući tada važeći zakon, i takvim utvrđenjem nisu povrijeđena ustavna prava navedena u ustavnoj tužbi. Što se tiče podnositeljeva navoda o povredi vlasničkih prava stajalište je ovog Suda da je utvrđenje o tome što se smatra stanom bilo relevantno samo u primjeni Zakona o stambenim odnosima, temeljem kojeg se o vlasničkim odnosima nije odlučivalo, niti je utvrđenje temeljem njegova članka 6. diralo u postojeća vlasnička prava na spornim stambenim prostorima. U eventualnim sporovima o vlasničkim odnosima na tim prostorima odlučivat će sudovi temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96) ako se takav postupak pokrene.

U skladu s iznijetim ovaj Sud je odlučio da podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava navedena u ustavnoj tužbi.

Ova se odluka temelji na odredbama članka 19. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91) te na odredbama članka 59. i 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/94), a njezina objava na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1027/1994
Zagreb, 14. srpnja 1998.