USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Jadranko Crnić te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu Saveza samostalnih sindikata Hrvatske za pokretanje postupka ocjene ustavnosti odredaba članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju, na sjednici održanoj dana 15. srpnja 1998. godine, donio je slijedeće

RJEŠENJE

1. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti odredaba članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 75/93, 1/97 - pročišćeni tekst, 109/97, 13/98 i 88/98) s Ustavom Republike Hrvatske.

2. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

Savez samostalnih sindikata Hrvatske, zastupan po tadašnjem predsjedniku Dragutinu Lesaru, podnio je prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju, u kojem je propisano:

"Obvezniku plaćanja doprinosa kojeg se zatekne da nije uplatio doprinos, sužava se korištenje zdravstvene zaštite na teret sredstava Zavoda na pravo korištenja hitne medicinske pomoći.

Pravo korištenja zdravstvene zaštite u cijelosti, uspostavlja se danom podmirenja svih dospjelih a neuplaćenih sredstava Zavodu, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima.".

Predlagatelj smatra da su predmetne odredbe u nesuglasju s člankom 58. Ustava Republike Hrvatske, čija odredba glasi:

"Svakomu se građaninu jamči pravo na zdravstvenu zaštitu.".

Razlozi osporavanja predlagatelja u bitnome se mogu sažeti na slijedeće tvrdnje:

Članak 18. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 75/93) regulira pitanja zdravstvene zaštite kao jedinstveni sustav zdravstvene djelatnosti primjenom mjera primarne, specijalističko-konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite. U članku 19. istoga Zakona taksativno je navedeno pod točkama 1 - 13 što obuhvaća primarnu zdravstvenu zaštitu te je samo u jednoj od 13 točaka navedena hitna medicinska pomoć.

U članku 16. Zakona o zdravstvenom osiguranju navodi se da pravo osiguranih osoba na zdravstvenu zaštitu obuhvaća primarnu zdravstvenu zaštitu, specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu i bolničku zdravstvenu zaštitu.

Kako se Ustavom jamči svakom građaninu zdravstvena zaštita to prema mišljenju predlagatelja sužavanje zdravstvene zaštite samo na hitnu medicinsku pomoć, kao jednu od mjera primarne zdravstvene zaštite, te potpuna uskrata ostalih vidova zaštite predstavlja povredu ustavnog prava iz članka 58. Ustava.

Prijedlogom se također ističe da budući obveznik uplate doprinosa nije osiguranik - pojedinac, već fizička ili pravna osoba kod koje je uposlen (članak 42. stavak 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju), stoga osiguranik - radnik zaposlen kod pravne ili fizičke osobe koja ne vrši uplatu doprinosa, nema nikakve zakonske mogućnosti osobno uplatiti taj iznos doprinosa i ostvariti zdravstvenu zaštitu. Navode da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje prema odredbi članka 57. istog Zakona, ima ovlast putem organizacije ovlaštene za obavljanje platnog prometa, temeljem izvršnog platnog naloga, odnosno na temelju izvršne sudske odluke izvršiti naplatu iznosa neuplaćenih doprinosa s kamatama, prijenosom s računa obveznika na račun Zavoda, po postupku za prisilnu naplatu dospjelih doprinosa i poreza građana u zastarnom roku od pet godina.

Predlagatelj također navodi da za koncept obveznog osiguranja, gdje je obveznik uplate doprinosa poslodavac, nije prihvatljiva odredba prema kojoj osiguranik snosi štetnu posljedicu ukoliko obveznik uplate ne izvrši uplatu, a osiguranik istovremeno nema nikakve ovlasti da utječe na ispunjenje obveze odnosno uplate. Ukazuju i na odgovarajuće norme međunarodnog prava koje je Republika Hrvatska ratificirala, a kojima da su osporene odredbe suprotne.

Stoga predlagatelj predlaže pokretanje ustavnosudskog postupka i ukidanje osporenih zakonskih odredbi.

U skladu s člankom 39. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), a u svezi s člankom 16. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), prijedlog je dostavljen radi odgovora Hrvatskom državnom saboru, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Ministarstvu zdravstva. Odlučeno je da se odmah izradi rješenje o pokretanju postupka i prije primitka odgovora od nadležnih tijela.

Nakon razmatranja navoda predlagatelja, te analize odredbi Zakona o zdravstvenom osiguranju, posebice osporenih, Ustavni sud je ocijenio kako se osnovano dovodi u pitanje ustavnost odredbe članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju.

Pravo osiguranih osoba na zdravstvenu zaštitu obuhvaća primarnu zdravstvenu zaštitu, specijalističko-konzilijarnu i bolničku zdravstvenu zaštitu u jedinstvenom sustavu zdravstvene zaštite.

Sužavanje zdravstvene zaštite u smislu osporavanog članka 59. stavak 2. na pravo korištenja hitne medicinske pomoći, te u cijelosti uskraćivanje ostalih vidova zdravstvene zaštite izaziva sumnju u usuglašenost te odredbe, jer je u suprotnosti s ustavnom odredbom kojom se svakom građaninu jamči pravo na zdravstvenu zaštitu.

Utvrđenu obvezu uplate doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje kontrolira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a doprinos u smislu odredbe članka 42. stavak 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju uplaćuje pravna ili fizička osoba kod koje je osiguranik zaposlen kao i za članove njegove obitelji. Zavod ima mogućnosti u slučaju da doprinos nije uplaćen putem organizacije ovlaštene za obavljanje platnog prometa zatražiti temeljem pravomoćne sudske odluke naplatu neuplaćenih doprinosa i prijenos sredstava s računa obveznika na račun Zavoda.

Također postoji osnovana sumnja da osporena odredba članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju nije u skladu ni sa Konvencijom broj 102 o minimalnoj visini socijalnog osiguranja, te Konvencijom broj 155 o zaštiti na radu, zdravstvenoj zaštiti i radnoj okolini (a koje su navedene u Odluci o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije u sukcesiji - "Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 2/1994), a posebno članku 21. kojim se utvrđuje da mjere zaštite na radu i zdravstvene zaštite neće uključivati nikakve izdatke za radnike. Nazočne konvencije su dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po svojoj su pravnoj snazi iznad zakona u smislu odredbe članka 134. Ustava.

Nesuglasnost odredbe članka 59. stavak 2. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju s navedenim odredbama međunarodnog prava, predstavljala bi i povredu načela vladavine prava iz članka 3. Ustava, kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Kako osigurane osobe nemaju ovlasti da utječu na obveznika uplate doprinosa, a snose štetne posljedice ukoliko obveznik ne vrši uplatu doprinosa, stoga sužavanje zdravstvene zaštite osporenim člankom, izaziva sumnju u ustavnost te odredbe u odnosu na odredbu članka 58. Ustava.

Stoga je, temeljem odredbe članka 45. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), odlučeno kao u točki 1. izreke.

Odluka o objavi ovog rješenja temelji se na članku 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-222/1995
Zagreb, 15. srpnja 1998.