USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe A. B. iz D., P. I. V. 39, radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj dana 11. lipnja 1998. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

A. B. iz D. podnijela je ovom Sudu pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu povodom presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3844/1994-5 od 19. siječnja 1995., kojom je odbijena njezina tužba u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-410-14/93-01/139, ur. broj: 513-07-01/93-2 od 20. travnja 1994. Ovim drugostupanjskim rješenjem odbijena je podnositeljičina žalba protiv rješenja D.-n. ž., Uprave prihoda u D., klasa: UP/I-410-07/93-06-4, ur. broj: 2117-08-02-93-1 od 22. kolovoza 1993., donesenog u postupku razreza poreza na prihod od imovine.

Podnositeljica tvrdi da je osporavana presuda nezakonita, pogrešno navodeći da bi se radilo o povredi odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je analizom navoda ustavne tužbe utvrđeno da podnositeljica ukazuje na povredu odredaba članka 115. stavka 3. (suđenje na temelju Ustava i zakona) i članka 19. stavka 1. Ustava (utemeljenost pojedinačnih akata tijela državne uprave na zakonu) jer proizlazi da se njezino stajalište o nezakonitosti odnosi i na drugostupanjsko rješenje.

Naime, iz navoda ustavne tužbe razvidno je da podnositeljica smatra kako joj je, protivno zakonu, nametnuta obveza plaćanja poreza na prihod od imovine za 1993. godinu jer je ona 1989. godine, kao zakupodavac, zaključila ugovor o zakupu poslovnih prostorija sa zakupoprimcem koji joj je potkraj 1991. godine prestao plaćati zakupninu. Podnositeljica je u ožujku 1992. pokrenula parnični postupak radi raskida ugovora i predaje u posjed predmetnih poslovnih prostorija te je prvostupanjska presuda kojom se usvaja tužbeni zahtjev donesena 2. rujna 1993., a drugostupanjska potvrđujuća odluka 1. listopada 1993. Dana 15. studenoga 1993., provedeno je izvršenje i predmetne prostorije predane u posjed podnositeljici. Obzirom na to, tvrdi podnositeljica, evidentno je da kroz cijelo to razdoblje nije ostvarivala nikakav prihod od imovine te je o tome i izvijestila nadležno tijelo, a dana 18. studenoga 1993., kada je stekla tu mogućnost, i prezentirala dokumentaciju o okončanju postupka. Unatoč tome, porez joj je razrezan i ona ga je platila i pored činjenice da Zakon o neposrednim porezima ("Narodne novine", br. 19/90, 14/91, 73/91 i 25/93), kao i Zakon o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 109/93, stupio na snagu 15. prosinca 1993., primjenjuje se od 1. siječnja 1994.) imaju u vidu obvezu plaćanja poreza na ostvareni prihod. Stoga predlaže ukidanje osporavane presude.

Ustavna tužba nije osnovana.

U tijeku ustavnosudskog postupka, na temelju analize spisa predmeta, a osobito osporavanih odluka te navoda i razloga ustavne tužbe, utvrđeno je slijedeće:

U konkretnom slučaju žalba, odnosno tužba podnositeljice odbijene su pozivom na odredbu članka 109. stavka 2. Zakona o neposrednim porezima koji glasi: "Obveznici poreza na prihod od imovine dužni su službi društvenih prihoda podnijeti poreznu prijavu o nastanku i prestanku poreznih obveza i nastalim promjenama koje utječu na visinu poreza.", a na temelju utvrđenja da podnositeljica nije, odnosno nije u roku, dostavila nadležnom tijelu dokaz o prestanku porezne obveze. Podnositeljica, pak, tvrdi da je taj dokaz dostavila i to u roku te da stoga nije porezni obveznik.

Razlozi kojima su argumentirane osporavane odluke, kao i navodi podnositeljice glede načina dokazivanja određenih činjenica i rokova za podnošenje takvih dokaza u konkretnom su slučaju neodlučni jer se ne radi o činjenicama koje bi dovele do prestanka porezne obveze, niti o dokaznom sredstvu koje bi dokazivalo činjenicu prestanka porezne obveze. Naime, porezna obveza podnositeljice nije prestala raskidom ugovora o zakupu i iseljenjem zakupoprimca budući da je pravomoćnom presudom stekla dospjelo potraživanje prema bivšem zakupoprimcu na platež zakupnine sve do dana iseljenja.

Prema tome, i da su upravno tijelo i Upravni sud uzeli u obzir ovaj odlučni razlog, žalba i tužba podnositeljice bile bi odbijene sukladno zakonu.

Slijedom navedenog, ovaj je Sud utvrdio da nisu povrijeđena ustavna prava i vrednote na koje podnositeljica ukazuje pa je stoga, a na temelju odredaba članka 59. i 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), donesena odluka kao u točki I. izreke.

Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).

Broj: U-III-339/1995
Zagreb, 11. lipnja 1998.