USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi B. P. iz P., na sjednici održanoj 22. travnja 1998. godine, donio je

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba i ukidaju se:

- presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-425I/1994-4 od 20. ožujka 1996. godine,

- rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, klasa: 140-17/94-01/Ž-326531, urbroj: UP/II-341-99-03/1-94-45 od 6. svibnja 1994;

- rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u P., broj MS-VO-84682, od 21. ožujka 1994. godine.

2. Predmet se vraća Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područnoj službi u P., na ponovni postupak.

3. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

U izreci navedenom presudom odbijena je podnositeljeva tužba u upravnom sporu protiv tuženog Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, kojim je podnositelju odbijena žalba protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen podnositeljev zahtjev da mu se prizna pravo na vojnu starosnu mirovinu. Zahtjev je odbijen uz obrazloženje da podnositelj ne ispunjava uvjete iz članka 1. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA ("Narodne novine", broj 96/1993).

Podnoositelj, međutim, tvrdi da on ispunjava uvjete po odredbi članka 2. istog Zakona i u tom smislu bio je postavljen njegov zahtjev, a o tome zahtjevu Upravni sud izjasnio se ovako:

"Navodi tužitelja iznijeti u tužbi da mu u konkretnom slučaju pripada pravo na starosnu mirovinu prema članku 2. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog siguranja pripadnika bivše JNA nisu osnovani. Naime, u Republici Hrvatskoj nevažeća su rješenja donesena od Zajednice socijalnog osiguranja vojnih osiguranika nakon 8. listopada 1991. kojima se reguliraju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, bez obzira na to od kada je tim rješenjem priznato pravo na starosnu mirovinu."

Podnositelj smatra da su mu povrijeđena prava iz odredaba članaka 3., 5., 14., 26., 11., 35., 61. i 69. Ustava Republike Hrvatske.

Prema odredbi članka 3. Ustava socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka i vladavina prava među najvišim su vrijednostima ustavnog poretka Republike Hrvatske; prema odredbi članka 5. svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske; prema odredbama članaka 14. i 26. svi su pred zakonom jednaki i svi su građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, koja imaju javne ovlasti; prema odredbi članka 35. svakom se čovjeku i građaninu jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti; prema odredbama članka 61. obitelj je pod osobitom zaštitom države i brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom; prema odredbama članka 69. Ustava svatko ima pravo na zdrav život, država osigurava pravo građana na zdrav okoliš, i građani, državna, javna i gospodarska tijela dužni su, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

Iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da podnositelj smatra povrijeđenim i prava na temelju ustavnog načela iz odredbe članka 115. stavak 3. Ustava, prema kojoj sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

Donoseći ovu odluku Ustavni sud polazio je od odredbe članka 56. stavak 1. Ustava u kojoj je riječ o socijalnoj sigurnosti i socijalnom osiguranju, te od članaka 3., 5. i članka 115. stavak 3. Ustava.

Prema odredbama članka 2. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA ("Narodne novine", broj 96/93) korisniku koji je pravo na mirovinu i druga novčana primanja (doplatak za pomoć i njegu i novčana naknada za tjelesno oštećenje) ostvario u Zajednici socijalnog osiguranja vojnih osiguranika prije 8. listopada 1991. i kojemu je ta Zajednica obustavila isplatu mirovine i drugih novčanih primanja odredit će se ta prava u visini utvrđenoj na način propisan u članku 3. Zakona, ako ispunjava sljedeće uvjete:

- da ima prebivalište na teritoriju Republike Hrvatske,

- da je ostvario pravo na mirovinu u Zajednici socijalnog osiguranja prije 8. listopada 1991. godine,

- da je Zajednica socijalnog osiguranja vojnih osiguranika obustavila isplatu mirovine i drugih novčanih primanja,

- da protiv njega nije nadležno tijelo državne vlasti pokrenulo postupak zbog poduzimanja ili pripremanja kažnjivih djela ili propuštene činidbe propisane u Glavi XIV., XV. i XVIII. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/93 - pročišćeni tekst i 35/93), Glavi XIX. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 32/93 - pročišćeni tekst i 38/93) i Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 74/92).

Uvidom u spis utvrđeno je da je podnositelj razriješen aktivne službe u JNA 1. listopada 1991. godine i da mu je priznato pravo na starosnu mirovinu od 2. listopada 1991. godine, dakle prije 8. listopada 1991. godine i to nakon 45 godina, 4 mjeseca i 29 dana ukupnog mirovinskog staža.

Činjenica što je o tome odlučeno rješenjem koje je donijeto nakon 8. listopada 1991. godine, i što mu je obustavljena isplata mirovine nakon 8. listopada 1991. ne može biti razlogom za uskratu prava na mirovinu. Prema ocjeni ovog Suda vrijeđali bi se i vladavina prava i pravna sigurnost građana ako bi se stjecanje prava činilo ovisnim o danu kad je tijelo, nadležno da o njegovu pravu odluči, to i učinilo, a ne o zakonskim uvjetima za stjecanje tog prava. Stoga je Sud odlučio da su podnositelju povrijeđena prava koja za njega slijede iz odredaba članaka 3., 5. i 115(3). Ustava.

Što se tiče ostalih ustavnih odredaba navedenih u ustavnoj tužbi, one se ne odnose na u izreci navedene akte kojima se odlučivalo o pravima podnositelja.

U skladu s iznijetim odlučeno je kao u izreci.

Ova se odluka temelji na odredbama članaka 59. i 62. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), a njezina objava na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-686/1996.
Zagreb, 22. travnja 1998.