Zakoni i propisi - Pravni savjeti 59 23.4.1998 Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

MINISTARSTVO POMORSTVA, PROMETA I VEZA

Na temelju članka 321. stavak 2. točka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 59/96) pročišćeni tekst, ministar pomorstva, prometa i veza uz suglasnost s ministrom unutarnjih poslova i ministrom gospodarstva, donosi

PRAVILNIK

O TEHNIČKIM UVJETIMA VOZILA U PROMETU NA CESTAMA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Pravilnikom propisuju dimenzije i mase, osovinska opterećenja vozila, uređaji i oprema koje moraju imati vozila i uvjeti kojima moraju udovoljavati uređaji i oprema vozila u prometu na cestama.

II. DIMENZIJE I MASE VOZILA

Članak 2.

(1) Najveća duljina vozila je razmak između najizbočenijega prednjeg i stražnjeg dijela vozila, bez tereta.

(2) Najveća širina vozila je razmak između najizbočenijih bočnih dijelova vozila, bez tereta.

(3) Najveća visina vozila je razmak između vodoravne podloge i najvišeg dijela vozila kad je neopterećeno i kada su gume napumpane na tlak koji propisuje proizvođač vozila.

Članak 3.

(1) Najveće dopuštene duljine vozila iznose:

1) motornog vozila                                   12,00 m

2) priključnog vozila (s rudom)                 12,00 m

3) tegljača s poluprikolicom                     16,50 m

4) vučnog vozila s prikolicom                   18,75 m

5) zglobnog autobusa                               18,00 m

6) zaprežnog vozila, uključujući i zapregu 10,00 m

7) autobusa s najmanje tri osovine           15,00 m

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka duljina autobusa s prikolicom za gradski promet koji su do stupanja na snagu ovog Pravilnika bili registrirani ili uvezeni u Republici Hrvatskoj je 20 m.

Članak 4.

(1) Najveća dopuštena širina vozila iznosi 2,55 m.

(2) Najveća dopuštena širina hladnjače sa stijenkom debljine preko 50 mm iznosi 2,6 m.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovog članka, širina vozila ne obuhvaća prekoračenja što mogu nastati zbog deformacije guma u zoni nalijeganja na kolnik, postavljanja lanaca za snijeg i ugradnje gabaritnih svjetala, pokazivača smjera, vanjskog zrcala, svjetla za osvjetljavanje ceste, elastičnih blatobrana i druge dodatne opreme koja je vezana za čvrstu konstrukciju vozila.

(4) Svi zglobno ili elastično vezani dijelovi iz stavka 3. ovog članka, moraju biti zglobno ili elastično vezani na konstrukciju vozila, i kad se preklope uz čvrstu konstrukciju vozila moraju biti unutar propisane najveće dopuštene širine vozila, a ostali dijelovi - unutar propisane širine uvećane za vrijednost dopuštenog odstupanja za najviše 1% od vrijednosti iz stavka 1. ovog članka.

Članak 5.

Najveća dopuštena visina vozila iznosi 4,0 m.

Članak 6.

Motorna i priključna vozila, a i skupovi vozila moraju imati takve uređaje da pri vožnji u krugu, promjer vanjske opisane kružnice bude najviše 25 m, a promjer unutarnje kružnice najmanje 10,6 m.

Članak 7.

(1) Prepust na motornim i priključnim vozilima može iznositi najviše 50% međuosovinskog razmaka.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, na dvoosovinskim motornim vozilima s kabinom iznad motora i na autobusima prepust može iznositi najviše 60% međuosovinskog razmaka, a na autobusima s motorom iza stražnje osovine i autobusima s motorom između prednje i stražnje osovine - najviše 63% međuosovinskog razmaka.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka ne odnose se na vozila s ugrađenim uređajima za obavljanje određenih radnji.

(4) Pod međuosovinskim razmakom vozila na motorni pogon i prikolica, prema ovom Pravilniku, razumijeva se razmak između prednje i stražnje osovine.

(5) Ako je prednja ili stražnja osovina vozila izvedena kao jednostruka, dvostruka ili trostruka, pod međuosovinskim se razmakom razumijeva razmak između simetrala dvostrukih, odnosno trostrukih osovina i krajnje (prednje ili stražnje) osovine vozila.

(6) Za poluprikolice se umjesto međuosovinskog razmaka uzima razmak između vertikalne osi okretnog postolja i simetrale osovina, odnosno stražnje osovine poluprikolice.

Članak 8.

(1) Najveća dopuštena masa vozila na motorni pogon ili skupa vozila i osovinsko opterećenje vozila, odnosno skupa vozila u stanju mirovanja, na vodoravnoj podlozi, ne smiju prelaziti sljedeće iznose:

1. NAJVEĆE DOPUŠTENE MASE VOZILA NA MOTORNI POGON ILI SKUPA VOZILA:

1.1. Vozila koja tvore dio skupa vozila:

1.1.1. Dvoosovinska prikolica                                    18 t

1.1.2. Troosovinska prikolica                                     24 t

1.2. Skup vozila

1.2.1. Skup vozila sa 5 ili 6 osovina:

a) dvoosovinsko motorno vozilo s troosovinskom
     prikolicom                                                           40 t

b) troosovinsko motorno vozilo sa dvo ili
     troosovinskom prikolicom                                    40 t

1.2.2. Tegljač s poluprikolicom s ukupno 5 ili 6 osovina

a) dvoosovinski tegljač s troosovinskom prikolicom   40 t

b) troosovinski tegljač sa dvo ili troosovinskom  
    prikolicom                                                             40 t

c) troosovinski tegljač sa dvo ili troosovinskom  
    prikolicom kada prevozi 40-stopni ISO kontejner 
    kao kombiniranu prijevoznu operaciju (jedinicu)     44 t

1.2.3. Skup vozila s četiri osovine koji se sastoji od dvo-
          osovinskog motornog vozila i dvoosovinske
          prikolice                                                         36 t

1.2.4. Tegljač s poluprikolicom s ukupno 4 osovine,
          pri čemu su i tegljač i poluprikolica dvoosovinski,
          a za slučaj da je razmak između osovina polu
          prikolice:

          a) od 1,3 m do 1,8 m                                     36 t

          b) veći od 1,8 m                                             36 t*

         * +2 tone razlike kad je riječ o najvećoj dopu-
         štenoj masi motornog vozila (18 t) i najvećoj dopu-
         štenoj masi tandema osovine poluprikolice (20 t)
         i kad je pogonska osovina opremljena duplim
         gumama i zračnim ogibljenjem ili ogibljenjem
         koje se priznaje kao ekvivalentno unutar EU.

1.3. Motorna vozila:

1.3.1. Dvoosovinsko motorno vozilo                       18 t

1.3.2. Troosovinsko motorno vozilo                        25 t*

* odnosno 26 tona ako je pogonska osovina opremljena
duplim gumama i zračnim ogibljenjem ili ogibljenjem koje se
priznaje kao ekvivalentno unutar EU.

1.3.3. Četveroosovinsko motorno vozilo s dvije uprav-
ljane osovine                                                          31 t **

** odnosno 32 tone ako je pogonska osovina opremljena
duplim gumama i zračnim ogibljenjem ili ogibljenjem koje se
priznaje kao ekvivalentno unutar EU.

1.4. Troosovinski zglobni autobus                          28 t

1.5. Najveća dopuštena masa ostalih vozila na motorni
pogon ili priključnih vozila ili skupa tih vozila
koji nisu određeni u ovoj točki 1. ne smije prelaziti 40 t.

2. OSOVINSKO OPTEREĆENJE VOZILA ODNOSNO SKUPA VOZILA U STANJU MIROVANJA; NA VODORAVNOJ PODLOZI NE SMIJE PRELAZITI:

2.1. Jednostruke osovine:

Jednostruka slobodna osovina                              100 kN

2.2. Dvostruke osovine prikolice i poluprikolice:

Zbroj težina (opterećenja) osovina po dvostrukoj
osovini ne smije prijeći, ako razmak (d) između
osovina iznosi:

a) manji od 1 m (d<1,0 m)                                  110 kN

b) od 1,0 m do manje od 1,3 m (1,0Łd<1,3 m)   160 kN

c) od 1,3 m do manje od 1,8 m
(1,3 mŁd<1,8 m)                                               180 kN

d) 1,8 m i veći (1,8 mŁd)                                   200 kN

2.3. Troosovinske prikolice i poluprikolice:

Zbroj opterećenja (težina) trostruke osovine ne
smije prijeći, ako razmak (d) između susjednih
osovina iznosi:

a) do 1,3 m (dŁ1,3 m)                                        210 kN

b) veći od 1,3 m do 1,4 m (1,3 m<dŁ1,4 m)       240 kN

2.4. Pogonska osovina:

2.4.1. Pogonska osovina vozila iz točaka 1.2.1.
           i 1.2.2.                                                    115 kN

2.4.2. Pogonska osovina vozila iz točaka 1.2.3.;
          1.2.4.; 1.3. i 1.4.                                      115 kN

2.5. Dvostruke osovine motornih vozila:

      Zbroj opterećenja osovina po dvostrukoj osovini
      ne smije prijeći, ako razmak (d) između osovina
       iznosi:

a)    manji od 1 m (d<1,0 m)                               115 kN

b) od 1 m do manje od 1,3 m (1,0 mŁd<1,3 m)  160 kN

c) od 1,3 m do manje od 1,8 m (1,3 mŁd<1,8 m) 180 kN*

* odnosno 190 kN ako je pogonska osnovina opremljena
   duplim gumama i zračnim ogibljenjem ili ogibljenjem koje se
    priznaje kao ekvivalentno unutar EU.

(2) U smislu ovog pravilnika definicije raznovrsnih pojmova osovina ako sa "d" označimo njihov me-
đusobni razmak:

a) Pod "jednostrukom osovinom" podrazumijeva
    se jedna ili više osovina kad je razmak krajnjih osovina
    manji od 1,0 m; (d<1,0 m)

b) Pod "dvostrukom osovinom" podrazumijevaju
    se dvije osovine ako im je razmak jednak ili
    veći od 1,0 m, a manji od 1,8 m;
    (1,0 mŁd< 1,8 m)

c) Pod "trostrukom osovinom" podrazumijevaju
    se tri osovine ako im je međusobni razmak
    jednak ili veći od 1,0 m a ne veći od 1,4; (1,0 mŁdŁ1,4 m)

d) Pod "zasebnom osovinom" ("pojedinačnom osovinom") podrazumijeva
     se svaka osovina koja je od susjedne osovine udaljena 1,8 m ili više (dł1,8 m)

Članak 9.

(1) Najveća dopuštena masa vozila s kotačima bez guma iznosi za vozilo koje ima kotače s naplacima od kovine, pune gume, plastike ili sličnog materijala:

1) s jednom osovinom               1,2 t;

2) s dvije osovine                      3,0 t.

(2) Naplaci od kovina, pune gume, plastike ili sličnog materijala moraju biti ravni. Zakovice kojima su naplaci prikovani moraju imati plosnatu glavu i ne smiju stršiti izvan ravnine naplatka.

Članak 10.

(1) Odnos bruto snage motora izražene u kilovatima i najveće dopuštene mase vozila izražene u tonama mora biti:

1) za osobne automobile, kombinirane automobile i motocikle - najmanje 15 kW/t;

2) za autobuse, osim autobusa zglobnoga konstruktivnog sastava - najmanje 9 kW/t;

3) za teretne automobile - najmanje 7 kW/t;

4) za autobuse zglobnoga konstruktivnog sastava - najmanje 6 kW/t;

5) za radna i specijalna vozila namijenjena obavljanju komunalnih usluga, teretne automobile namijenjene za obavljanje prijevoza u poljoprivredi, šumarstvu, građevinarstvu i rudarstvu te za skupove motornih i priključnih vozila - najmanje 4 kW/t;

6) za vozila na električni pogon;

a) s napajanjem iz mreže - primjenjuju se odredbe točke 2) do 4) ovog stavka,

b) s napajanjem iz vlastitog izvora električne energije:

- za vozila namijenjena prijevozu osoba - najmanje 3 kW/t, osim za bicikle s električnim motorom,

- za vozila namijenjena prijevozu tereta - najmanje 2 kW/t.

(2) Na pogonske kotače osobnih automobila, autobusa, trolejbusa i motocikla, ako je vozilo opterećeno i u mirovanju na vodoravnoj ravnini, mora otpadati najmanje jedna trećina ukupne mase vozila, odnosno skupa vozila, a na pogonske kotače teretnih i vučnih vozila - najmanje jedna četvrtina ukupne mase vozila ili skupa vozila.

(3) Ukupna masa prikolice ne smije biti veća od ukupne mase vučnog vozila za više od 50 posto.

III. UREĐAJI NA MOTORNIM I PRIKLJUČNIM VOZILIMA

1. Uređaji za upravljanje vozilom

Članak 11.

(1) Uređaj za upravljanje vozilom na svakom motornom vozilu mora biti pouzdan i izveden tako da vozač može lako, brzo i na siguran način mijenjati smjer kretanja vozila.

(2) Uređaj za upravljanje vozilom iz stavka 1. ovog članka mora biti takav da se prednji kotači vozila što se nalaze u položaju zakretanja, pri kretanju vozila po vodoravnoj ravnoj površini, nakon oslobađanja kotača upravljača, sami vraćaju u položaj za pravocrtno kretanje.

(3) Slobodan hod kotača upravljača na vozilu ne smije biti veći od 300.

2. Uređaji za zaustavljanje vozila

Članak 12.

(1) Uređaji za zaustavljanje (u nastavku teksta "kočni sustav") na motornim i priključnim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da vozač može vozilo na siguran, brz i učinkovit način zaustaviti, bez obzira na stupanj opterećenja vozila i nagib ceste po kojoj se vozilo kreće te osigurati vozilo u nepokretnom položaju na cesti s nagibom.

(2) Pod kočnim sustavom iz stavka 1. ovog članka razumijevaju se:

1) radna kočnica;

2) pomoćna kočnica;

3) parkirna kočnica.

(3) Radna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo zaustavi na siguran, brz i učinkovit način, bez obzira na brzinu kretanja vozila, opterećenje vozila i nagib ceste. Ta kočnica treba omogućiti podešavanje jakosti kočenja s vozačkog mjesta, a da pri tom vozač ne ispušta upravljač iz ruku i ona treba podjednako djelovati na kotače što se nalaze na istoj osovini.

(4) Pomoćna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo koči, odnosno da ga zaustavi na odgovarajućoj udaljenosti, ako otkaže radna kočnica. Pomoćna kočnica mora biti postavljena tako da je vozač može lako i brzo upotrijebiti s vozačkog mjesta, pri čemu mu jedna ruka mora biti slobodna radi upravljanja vozilom.

(5) Parkirana kočnica mora biti takva da se pomoću nje parkirano vozilo može osigurati u zakočenom položaju odgovarajućim mehaničkim uređajem. Ta kočnica mora biti postavljena u motornom vozilu tako da je vozač može upotrijebiti s vozačkog mjesta, a u priključnom vozilu tako da je vozač može aktivirati s vozačkog mjesta ili da je može aktivirati osoba koja je izvan vozila.

(6) Kočni protublokirajući sustav (ABS) u skladu s pravilnikom ECE-R 13 odnosno ADR Sporazumom moraju imati:

autobusi kojima najveća dopuštena masa prelazi 12 tona, osim autobusa za gradski promet (vrijedi za vozila registrirana od 1. siječnja 1994.).

teretni automobili i tegljači kojima najveća dopuštena masa prelazi 16 t a koji su predviđeni za vuču prikolica kojima najveća dopuštena masa prelazi 10 t ili poluprikolica kojima osovinsko opterećenje prelazi 100 kN (vrijedi za vozila registrirana od 1. siječnja 1998.).

prikolice kojima najveća dopuštena masa prelazi 10 t i poluprikolice kojima osovinsko opterećenje prelazi 100 kN (vrijedi za vozila registrirana od 1. siječnja 1998.).

vozila za prijevoz opasnih tvari i to: teretni automobili i tegljači kojima najveća dopuštena masa prelazi 16 tona, te vučna vozila koja su predviđena za vuču priključnih vozila kod kojih zbroj osovinskih opterećenja prelazi 100 kN, kao i priključna vozila kod kojih zbroj svih osovinskih opterećenja prelazi 100 kN (vrijedi za vozila registrirana od 1. siječnja 1994.).

Članak 13.

(1) Radna, pomoćna i parkirna kočnica na motornom i priključnom vozilu, moraju biti ugrađene i izvedene tako da na pouzdan i siguran način zaustave vozilo.

(2) Radna, pomoćna i parkirna kočnica motornih vozila iz stavka 1. ovog članka osim na motociklu mogu biti kombinirane tako:

1) da postoje najmanje dvije komande neovisne jedna o drugoj i da komanda radne kočnice bude neovisna i odvojena od komande parkirne kočnice;

2) da komanda pomoćne kočnice bude neovisna o komandi parkirne kočnice, ako je parkirna kočnica takve konstrukcije da se ne može staviti u djelovanje pri kretanju vozila.

(3) Radna kočnica motornih vozila iz stavka 1. ovog članka mora djelovati na sve kotače.

(4) Radna i parkirna kočnica moraju djelovati na površinu koja je s kotačima stalno povezana dovoljno čvrstim dijelovima.

(5) Ako otkaže kočnica na bilo kojoj osovini priključnog vozila spojenog s motornim vozilom iz stavka 1. ovog članka kao vučnim vozilom, mora biti osigurano nesmetano kočenje kočnicama postavljenim u tome vučnom vozilu.

(6) Uređaji kojima se osigurava neprekidno podešavanje jakosti kočenja razmjerno promjeni opterećenja na motornim i priključnim vozilima, osim na autobusima za gradski promet, na priključnim vozilima najveće dopuštene mase do 1,5 t i na priključnim vozilima s naletnom kočnicom, koja bilo na kojoj stražnjoj osovini imaju promjenu opterećenja "puno-prazno" veću od 40% od najvećega osovinskog opterećenja, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da osiguravaju neprekidno podešavanje jakosti kočenja razmjerno promjeni opterećenja.

(7) Na motornim i priključnim vozilima koja imaju elastično ovješenje osovina pomoću opruga čiji je progib za stanje opterećenja "puno-prazno" manji od 25 mm, ne moraju biti ugrađeni uređaji kojima se osigurava neprekidno podešavanje jakosti kočenja razmjerno promjeni opterećenja.

(8) Usporivač za dugotrajno usporavanje na motornim vozilima najveće dopuštene mase iznad 5 t, koja su predviđena za vuču prikolica najveće dopuštene mase iznad 7 t, odnosno poluprikolica sa sedlom kod koje dio najveće dopuštene mase koji otpada na osovine prelazi 9 t, te na motornim vozilima najveće dopuštene mase iznad 9 t, mora biti ugrađen i izveden tako da osigurava dugotrajno usporavanje vozila. Vučno vozilo svojim usporivačem mora imati mogućnost trajnog usporavanja skupa vozila ukoliko prikolica nema vlastiti usporivač.

(9) Struktura prijenosnog mehanizma radne kočnice na motornim vozilima najveće dopuštene mase iznad 10 t mora biti takva da se kočnice na osovinama aktiviraju pomoću najmanje dvaju međusobno neovisnih izvora energije tako da, otkaže li kočenje na jednoj osovini, postoji mogućnost nesmetanog kočenja na drugoj osovini ili drugim osovinama. Ostatak efikasnosti kočnog uređaja za radno kočenje može biti najmanje 30% od normativa propisanog za radnu kočnicu iz članka 96. ovog Pravilnika. Motorna vozila prvi put registrirana nakon 1. siječnja 1988. godine moraju imati dvokružni kočni sustav.

(10) Struktura kočnog sustava za radno kočenje motornih vozila koja moraju udovoljavati uvjetima iz stavka 9. ovog članka, a predviđena su za vuču priključnih vozila, mora biti takva da uvijek može staviti u djelovanje kočnice priključnog vozila.

(11) Kod motornih i priključnih vozila te kod skupa vozila djelovanje kočnica za pojedine osovine mora biti sinkronizirano.

(12) Kočni sustav za radno kočenje skupa vozila mora biti takav da osigurava kočenje priključnog vozila istodobno ili prije kočenja vučnog vozila. Vrijeme od pritiska na papučicu radne kočnice do aktiviranja cilindra radne kočnice, odnosno dok se postigne 10% vrijednosti od radnog tlaka na najnepovoljnijoj osovini ne smije biti veće od 0,2 sekunde, a ukupno vrijeme da bi se postiglo 75% vrijednosti od radnog tlaka - ne smije biti veće od 0,6 sekundi.

(13) Odredba stavka 7. ovoga članka ne odnosi se na vozila opremljena zračnim ovjesima.

Članak 14.

Kočni sustav na motociklima s bočnom prikolicom ili bez nje mora biti ugrađen i izveden kao dva neovisna kočna sustava s posebnim uređajima za njihovo aktiviranje na prednji i stražnji kotač, odnosno na prednji ili samo na stražnji kotač motocikla.

Članak 15.

(1) Kočni sustav na motornim vozilima sa tri kotača čiji su kotači simetrično raspoređeni prema uzdužnoj središnjoj ravnini vozila i čija najveća dopuštena masa ne premašuje 1 t mora biti ugrađen i izveden kao dva neovisna kočna sustava, od kojih jedan djeluje na prednji kotač, odnosno na prednje kotače, a drugi na stražnji kotač odnosno na stražnje kotače.

(2) Na motornom vozilu iz stavka 1. ovoga članka mora biti ugrađena i izvedena i parkirna kočnica tako da se pomoću nje osigura vozilo u zakočenom položaju.

(3) Na motorna vozila iz stavka 1. ovog članka čija najveća dopuštena masa premašuje 1 t odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavka 1. do 4. članka 13. ovog Pravilnika.

Članak 16.

(1) Kočni sustav na priključnom vozilu čija najveća dopuštena masa ne premašuje 0,75 t ne mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima iz članka 12. stavka 1. ovog Pravilnika, ako najveća dopuštena masa priključnog vozila ne premašuje polovicu mase vučnog vozila, zajedno s vozačem.

(2) Radna kočnica na priključnom vozilu čija najveća dopuštena masa premašuje 0,75 t, a koje je prvi put registrirano nakon 1. siječnja 1972., moraju biti ugrađene i izvedene tako da djeluju na sve kotače prikolice, odnosno poluprikolice a parkirna kočnica da djeluje na dovoljan broj kotača da bi se ostvario propisani koeficijent kočenja.

(3) Ako priključno vozilo ima više od dvije osovine, kotači jedne osovine ne moraju biti kočeni.

(4) Radna kočnica priključnog vozila mora biti izvedena tako da je vozač može tijekom vožnje upotrijebiti s vozačkog mjesta pomoću komande kojom stavlja u djelovanje radnu kočnicu vučnog vozila. Na priključnom vozilu čija najveća dopuštena masa ne premašuje 3,5 t radna kočnica može biti izvedena s inercijskom komandom.

(5) Kočni sustav radnog kočenja na priključnom vozilu čija je najveća dopuštena masa iznad 0,75 t mora biti ugrađen i izveden s automatskom komandom kojom se aktivira radno kočenje priključnog vozila, ako se prekine uređaj za spajanje.

(6) Radna kočnica na prikolici s jednostrukom osovinom i na jednoosovinskoj prikolici čija najveća dopuštena masa ne premašuje 1,5 t i koja je s vučnim vozilom spojena rudom, a kruti se teret oslanja istodobno na vučno vozilo i prikolicu (stabla, cijevi, tračnice itd.), mora biti ugrađena i izvedena tako da osigura radno kočenje prikolice. Ako je najveća dopuštena masa prikolice između 0,75 t od 1,5 t i ako je dva puta manja od mase vučnog vozila, ne mora imati uređaj kojim se osigurava radno kočenje na taj način.

(7) Na prikolici bez kočnice ili s inercijskom komandom mora biti ugrađena i izvedena pomoćna unakrsna priključna veza koja će, ako se glavna veza prekine, spriječiti da ruda, odnosno prikolica skrene u stranu ili će aktivirati radnu kočnicu.

(8) Kočni sustav na prikolici čija najveća dopuštena masa premašuje 7 t, odnosno na poluprikolici sa sedlom čija je najveća dopuštena masa koja je umanjena za masu što opterećuje sedlo veća od 70 (kN) mora biti ugrađen i izveden kao dvovodni pneumatički prijenosni mehanizam.

3. Uređaji za osvjetljenje ceste i za davanje svjetlosnih znakova

Članak 17.

(1) Pod uređajima za osvjetljenje ceste i za davanje svjetlosnih znakova na motornim i priključnim vozilima, prema ovom Pravilniku razumijevaju se:

1) uređaji za osvjetljavanje ceste;

2) uređaji za označavanje vozila;

3) uređaji za davanje svjetlosnih znakova.

(2) Pod izrazom "svjetlo", prema ovom Pravilniku, razumijeva se uređaj na vozilu što daje svjetlost.

Članak 18.

(1) Uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova postavljeni na prednjoj strani motornoga i priključnog vozila ne smiju davati svjetlost crvene boje vidljivu s prednje strane vozila ni svjetlost bijele boje od svjetala i reflektirajućih tvari postavljenih na stražnjoj strani vozila, odnosno vidljivih sa stražnje strane vozila.

(2) Odredba stavka 1. ovog članka ne odnosi se na svjetla za osvjetljavanje ceste pri vožnji unatrag, pokretno svjetlo za istraživanje (reflektor), svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice i registarsku pločicu prevučenu bijelom reflektirajućom tvari, a ni na crveno treptavo svjetlo na vozila pod pratnjom.

Članak 19.

(1) Istovjetni uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova koji su udvostručeni na motornom vozilu sa tri ili više kotača, moraju biti postavljeni u istoj vodoravnoj ravnini i simetrično prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila, iste veličine i boje i istodobnog djelovanja jednakom svjetlosnom jakosti.

(2) Uređaji za davanje svjetlosnih znakova za označivanje smjera kretanja vozila (pokazivač smjera) i parkirna svjetla ne moraju istodobno djelovati.

(3) Uređaji iz stavka 1. ovog članka, ako su kombinirano izvedeni, moraju udovoljavati uvjetima propisanim za svaki pojedini uređaj.

Članak 20.

Uređaji za osvjetljavanje cesta na prednjoj strani vozila moraju biti povezani tako da se ne mogu uključiti dok se ne uključe stražnja i prednja pozicijska svjetla i svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice, osim kad se koriste za davanje svjetlosnih znakova.

Uređaji za osvjetljavanje ceste

Članak 21.

Pod uređajima za osvjetljavanje ceste na motornim i priključnim vozilima, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se:

1) glavna svjetla;

2) svjetla za maglu;

3) svjetla za vožnju unatrag;

4) svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi;

5) pokretno svjetlo (reflektor).

Glavna svjetla mogu biti izvedena tako da imaju:

1) dugo svjetlo;

2) kratko svjetlo;

3) dugo i kratko svjetlo.

Članak 22.

(1) Glavna svjetla na motornim vozilima s četiri ili više kotača i na motornim vozilima sa tri kotača koja su šira od 1,3 m moraju biti ugrađena i izvedena kao dva ili četiri glavna svjetla, od toga dva za kratko svjetlo. Glavna svjetla na motornim vozilima sa dva kotača i motornim vozilima sa tri kotača koja nisu šira od 1,3 m te na invalidskim motornim kolicima moraju biti ugrađena i izvedena kao jedno glavno svjetlo ili dva glavna svjetla, od čega jedno za kratko svjetlo.

(2) Svjetla za osvjetljavanje cesta na motornim vozilima koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h mogu biti ugrađena i izvedena samo kao kratka svjetla.

(3) Svjetlost glavnih svjetala mora biti bijele boje.

(4) Unutarnji rubovi svijetlećih površina kratkog svjetla moraju biti jedan od drugog udaljeni najmanje 0,6 m, a vanjski rubovi najviše 0,4 m od bočno najizbočenije točke vozila.

(5) Udaljenost gornjeg ruba svijetleće površine kratkog svjetla ne smije biti veća od 1,2 m, a udaljenost donjeg ruba svijetleće površine ne smije biti manja od 0,5 m od površine ceste.

(6) Dugo svjetlo ne smije biti postavljeno bliže vanjskom gabaritu vozila od kratkog svjetla.

(7) U glavna svjetla mogu biti ugrađena prednja pozicijska svjetla.

(8) Kad se uključe duga svjetla za osvjetljavanje ceste, automatski se mora upaliti pripadajuća kontrolna svjetiljka na kontrolnoj ploči u vozilu ili na kontrolnoj ploči mopeda.

(9) Glavna svjetla moraju biti povezana tako da prijelaz sa svjetlosti dugog svjetla na svjetlost kratkog svjetla i obrnuto bude istodoban i preko iste komande.

Članak 23.

(1) Svjetla za vožnju unatrag na motornim vozilima, koja su prvi put registrirana u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 1999. godine moraju biti ugrađena i izvedena tako da daju svjetlost bijele boje, prema pravilniku ECE-R 48.

(2) Svjetla za vožnju unatrag na priključnim vozilima mogu biti ugrađena i izvedena tako da daju svjetlost bijele boje, prema pravilniku ECE-R 48.

(3) Udaljenost gornjeg ruba svijetleće površine svjetla za vožnju unatrag može iznositi najviše 1,2 m, a udaljenost donjeg ruba svijetleće površine takva svjetla može iznositi najmanje 0,25 m od površine ceste.

(4) Svjetlo za vožnju unatrag mora imati sklopku koja se automatski uključuje u trenutku uključivanja hoda unatrag i to kad je uključen sustav za puštanje motora u rad.

Članak 24.

(1) Svjetla za maglu na motornim vozilima s četiri ili više kotača i na motornim vozilima sa tri kotača koja su šira od 1,3 m, mogu biti ugrađena i izvedena kao dva svjetla za maglu, a na motociklima kao jedno svjetlo za maglu tako da daju svjetlost bijele ili žute boje.

(2) Svjetla za maglu ne smiju se postavljati na većoj visini od one na kojoj su postavljena kratka svjetla glavnog svjetla.

(3) Vanjski rub svijetleće površine svjetla za maglu ne smije biti udaljen više od 0,4 m od bočno najizbočenije točke vozila.

(4) Svjetla za maglu moraju imati posebnu sklopku.

Članak 25.

Svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi na radnim vozilima mogu biti ugrađena i izvedena tako da daju svjetlost bijele boje i da ne ometaju ostale sudionike u prometu.

Članak 26.

Pokretno svjetlo (reflektor) smije se postaviti samo na vozilu Ministarstva unutarnjih poslova, vozilu namijenjenom za hitnu medicinsku pomoć, vozilu prometne inspekcije, vatrogasnom vozilu, vozilu namijenjenom za održavanje cesta i instalacija te na vozilu namijenjenom za pružanje pomoći na cesti i mora biti ugrađeno i izvedeno tako da daje svjetlost bijele ili žute boje te da se može uključiti samo ako su uključena i pozicijska svjetla.

Uređaji za označivanje vozila

Članak 27.

Pod uređajima za označivanje motornih i priključnih vozila, prema ovome Pravilniku, razumijevaju se:

1) prednja pozicijska svjetla;

2) stražnja pozicijska svjetla;

3) stražnje svjetlo za maglu;

4) parkirna svjetla;

5) gabaritna svjetla;

6) svjetla stražnje registarske pločice;

7) rotacijska i treptava svjetla;

8) katadiopteri.

Članak 28.

(1) Prednja pozicijska svjetla na motornom vozilu s četiri ili više kotača i motornom vozilu sa tri kotača koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozilu širem od 1,6 m moraju biti ugrađena i izvedena kao dva prednja pozicijska svjetla, a na motornom vozilu sa dva kotača i motornom vozilu sa tri kotača koja nisu šira od 1,3 m kao jedno prednje pozicijsko svjetlo tako da daju svjetlost bijele boje.

(2) Ako je ugrađeno jedno prednje pozicijsko svjetlo, ono mora biti postavljeno u uzdužnoj srednjoj ravnini vozila.

(3) Ako su ugrađena dva prednja pozicijska svjetla, udaljenost vanjskog ruba svijetleće površine od bočno najizbočenije točke vozila ne smije biti veća od 0,4 m kod motornih vozila, odnosno 0,15 m kod priključnih vozila.

(4) Udaljenost svijetleće površine prednjega pozicijskog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m, a za poluprikolice ne smije biti veća od 1,8 m.

(5) Prednja pozicijska svjetla mogu biti ugrađena u glavna svjetla.

(6) Motorna vozila sa dva kotača i motorna vozila sa tri kotača koja nisu šira od 1,3 m, radnog obujma motora od 50 cmł, koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 50 km/h, koja nemaju akumulator i koja su prvi put registrirana u Republici Hrvatskoj do 1. srpnja 1983., ne moraju udovoljavati uvjetu iz stavka 1. ovog članka.

Članak 29.

(1) Stražnja pozicijska svjetla na motornom vozilu s četiri ili više kotača, motornom vozilu sa tri kotača koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena kao dva stražnja pozicijska svjetla, a na motornom vozilu sa dva kotača i motornom vozilu sa tri kotača koja nisu šira od 1,3 m - kao jedno stražnje pozicijsko svjetlo tako da daju svjetlost crvene boje.

(2) Ako je ugrađeno jedno stražnje pozicijsko svjetlo, ono mora biti postavljeno u uzdužnoj srednjoj ravnini vozila.

(3) Ako su ugrađena dva stražnja pozicijska svjetla, udaljenost vanjskog ruba svijetleće površine ne smije biti veća od 0,4 m od bočno najizbočenije točke vozila.

(4) Udaljenost svijetleće površine stražnjega pozicijskog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Na radnim i specijalnim vozilima najveća dopuštena udaljenost svijetleće površine stražnjega pozicijskog svjetla od površine ceste može iznositi 2,1 m.

Članak 30.

(1) Na vozilima prvi put registriranim u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 1999. godine moraju biti ugrađena i izvedena stražnja svjetla za maglu tako da daju svjetlost crvene boje.

(2) Stražnja svjetla za maglu mogu biti izvedena kao jedno ili dva svjetla. Ako je izvedeno kao jedno svjetlo tada se mora nalaziti, u odnosu na uzdužnu vertikalnu ravninu simetrije vozila, na lijevoj strani vozila.

(3) Stražnja svjetla za maglu moraju se uključivati samo posebnom sklopkom.

(4) Stražnja svjetla za maglu moraju biti povezana tako da se ne mogu uključiti ako nisu uključena pozicijska svjetla.

(5) Kontrola uključenosti stražnjih svjetala (stražnjeg svjetla) za maglu mora biti osigurana pripadajućom kontrolnom svjetiljkom.

Članak 31.

(1) Parkirana svjetla na motornim i priključnim vozilima mogu biti postavljena i izvedena:

1) na bočnoj strani vozila - u obliku posebnog svjetla koja prema prednjoj strani vozila daju svjetlost bijele boje, a prema stražnjoj strani vozila svjetlost crvene boje;

2) za prednjoj i stražnjoj strani vozila - u obliku svjetla koja daju: prednja svjetla - svjetlost bijele boje usmjerenu unaprijed, a stražnja svjetla - svjetlost crvene boje usmjerenu unatrag, s tim da prednje svjetlo može biti ugrađeno zajedno s prednjim pozicijskim svjetlom ili glavnim svjetlom, a stražnje svjetlo zajedno sa stražnjim pozicijskim svjetlom i sa stop-svjetlom ili samo sa stražnjim pozicijskim svjetlom.

(2) Udaljenost svijetleće površine parkirnog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,9 m.

Članak 32.

(1) Motorna i priključna vozila koja su šira od 2,1 m moraju imati gabaritna svjetla. Gabaritna svjetla mogu biti postavljena i na vozilima širine od 1,8 do 2,1 m.

(2) Na vozilima iz stavka 1. ovog članka postavljaju se dva gabaritna svjetla s prednje strane vozila i dva gabaritna svjetla sa stražnje strane vozila.

Članak 33.

(1) Svjetlo stražnje registarske pločice, ovisno o propisanom tipu pločice na motornim i priključnim vozilima, mora biti ugrađeno i izvedeno tako da daje svjetlost bijele boje i da se po pločici rasprostire ujednačeno bez tamnih ili izrazito svijetlih mjesta.

(2) Svjetlost koja se odbija od registarske pločice ne smije blještati, a izvor svjetlosti ne smije biti neposredno vidljiv sudionicima u prometu što se kreću iza vozila.

(3) Svjetlost koja osvjetljuje stražnju registarsku pločicu mora biti takva da je noću, pri dobroj vidljivosti, moguće čitati oznake i brojeve na pločici s udaljenosti najmanje od 20 m.

(4) Svjetlo stražnje registarske pločice mora biti povezano na istu sklopku kojom se uključuju i pozicijska svjetla.

Članak 34.

(1) Rotacijska i/ili treptava svjetla na vozilima mogu biti izvedena tako da daju svjetlost plave ili žuto-narančaste boje. Rotacijska i/ili treptava svjetla moraju biti postavljena na najviše mjesto na vozilu i biti vidljiva sa svih strana ili može biti postavljeno više rotacijskih i/ili treptavih svjetala raspoređenih tako da se s bilo koje strane vozila vidi najmanje jedno svjetlo.

(2) Plavo rotacijsko i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na vozilima s pravom prednosti prolaska određenim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.

(3) Žuto-narančasto rotacijsko i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na radnim vozilima i radnim strojevima. Žuto-narančasto rotacijsko i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na osobnim, kombiniranim i teretnim automobilima koje upotrebljavaju službe pomoći i informacija na cesti, službe održavanja cesta, komunalne službe, službe pratnje vozila za predimenzionirane terete, vozilima kojima se prevoze predimenzionirani tereti, službe pratnje vozila koja prevoze opasne tvari, vozilima kojima se prevoze opasne tvari i vozilima na kojima se ili pomoću kojih se obavlja ispitivanje na cesti.

(4) Rotacijska i/ili treptava svjetla na vozilima koja se temeljem Zakona o sigurnosti prometa na cestama smatraju vozilima pod pratnjom (vozilima kojima pripadnici policije obavljaju pratnju a i vozila koja se prate) mogu biti crvene i plave boje postavljena tako da je crveno svjetlo postavljeno na desnoj strani vozila.

Članak 35.

(1) Katadiopteri na motornim vozilima s četiri ili više kotača i motornim vozilima sa tri kotača koja su šira od 1,3 m, moraju biti ugrađeni i izvedeni kao dva stražnja katadioptera crvene boje, a na motornim vozilima sa dva kotača i motornim vozilima sa tri kotača koja nisu šira od 1,3 m kao jedan stražnji katadiopter crvene boje i ne smiju biti trokutasta oblika.

(2) Dva prednja bijela katadioptera na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena tako da ne smiju biti trokutasta oblika, a dva stražnja crvena katadioptera na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena u obliku istostraničnog trokuta, s vrhom okrenutim gore i stranicom veličine najmanje 0,15 m.

(3) Ako je na vozilu ugrađeno više od dva katadioptera, oni moraju biti u paru.

(4) Katadiopter mora imati svijetleću površinu najmanje od 20 cm2.

(5) Katadiopteri na vozilu moraju biti postavljeni približno okomito na površinu ceste.

(6) Udaljenost svijetleće površine katadioptera od površine ceste ne smije biti veća od 0,9 m ni manja od 0,35 m, osim kod vozila sa dva ili tri kotača kod kojih najmanja udaljenost od površine ceste može iznositi 0,25 m.

(7) Ako je ugrađen samo jedan prednji ili samo jedan stražnji katadiopter, on mora biti postavljen u uzdužnoj srednjoj ravnini vozila.

(8) Ako su ugrađena dva prednja ili dva stražnja katadioptera istog tipa, udaljenost vanjskih rubova svijetlećih površina tih katadioptera ne smije biti veća od 0,4 m od bočno najizbočenijih točaka vozila, a udaljenost između unutarnjih rubova mora iznositi najmanje 0,6 m.

(9) Prednji i stražnji katadiopteri, osim trokutastih mogu biti ugrađeni zajedno s odgovarajućim prednjim ili stražnjim svjetlima.

(10) Na motornim vozilima čija duljina prelazi 6 m i svim priključnim vozilima, moraju biti ugrađeni bočni katadiopteri prema pravilniku ECE-R 48. Bočni katadiopteri moraju biti ugrađeni s obje strane vozila. Bočni katadiopteri moraju biti žute boje i ne trokutastog oblika. Bočni katadiopter koji je najbliži prednjem dijelu vozila ne smije biti udaljen od prednje strane vozila više od 5 m, kod prikolice se računa i duljina rude. Razmak između dva susjedna katadioptera ne smije biti veći od 3 m. Bočni katadiopter koji je najbliži stražnjem dijelu vozila ne smije biti udaljen od stražnje strane vozila za više od 1 m. Po visini bočni katadiopter treba postaviti na visinu od kolnika najmanje 250 mm i najviše 900 mm, odnosno 1500 mm ako oblik vozila ne dopušta postavljanje na 900 mm.

(11) Odredba iz stavka 10. ovoga članka primjenjuje se na vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj od 1. srpnja 1996.

Uređaji za davanje svjetlosnih znakova

Članak 36.

Pod uređajima za davanje svjetlosnih znakova, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se:

1) stop-svjetla;

2) pokazivači smjera;

3) uređaji za istodobno uključivanje svih pokazivača smjera.

Članak 37.

(1) Stop-svjetla na motornom vozilu s četiri ili više kotača, motornom vozilu sa tri kotača koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dva stop-svjetla na stražnjoj strani vozila, a na motornom vozilu sa dva kotača i motornom vozilu sa tri kotača koja nisu šira od 1,3 m - kao najmanje jedno stop-svjetlo na stražnjoj strani vozila tako da daju svjetlost crvene boje.

(2) Vozila koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 25 km/h ne moraju imati stop-svjetlo.

(3) Ako je na vozilu ugrađeno samo jedno ili više stop-svjetala ona moraju biti postavljena simetrično u odnosu na uzdužnu središnju vertikalnu ravninu vozila. Ova odredba odnosi se i na ugradnju dodatnih stop-svjetala.

(4) Ako su na vozilu ugrađena dva stop-svjetla, udaljenost između unutarnjih rubova svijetlećih površina ne smije biti manja od 0,6 m.

(5) Udaljenost svijetleće površine stop svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Samo u iznimnom slučaju najveća dopuštena udaljenost svijetleće površine stop-svjetla od površine ceste može iznositi 2,1 m.

(6) Stop svjetla mogu biti ugrađena zajedno s drugim stražnjim svjetlima.

(7) Stop svjetla moraju biti povezana tako da se uključuju i svijetle kontinuirano pri uporabi radne kočnice vozila.

Članak 38.

(1) Pokazivači smjera na motornom vozilu sa tri, četiri ili više kotača i na priključnom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni:

1) na motornom vozilu koje nije dulje od 6 m;

a) dva prednja - bočna i dva stražnja pokazivača smjera, ili

b) dva prednja, dva stražnja i dva bočna pokazivača smjera, ili

c) dva prednja i dva stražnja pokazivača smjera;

2) na motornom vozilu koje je dulje od 6 m i na vučnome motornom vozilu:

a) dva prednja - bočna i dva stražnja pokazivača smjera, ili

b) dva prednja, dva bočna i dva stražnja pokazivača smjera;

3) na priključnom vozilu - dva stražnja pokazivača smjera.

(2) Pokazivači smjera na motornom vozilu sa dva kotača mogu biti ugrađeni i izvedeni kao:

1) dva prednja i dva stražnja pokazivača smjera ili

2) dva pokazivača smjera na upravljaču, vidljiva sprijeda i straga.

(3) Svjetlost pokazivača smjera mora biti žute boje.

(4) Učestalost žmiganja pokazivača smjera treba, u pravilu, iznositi 90 treptaja u minuti, pri čemu su dopuštena odstupanja tako da učestalost žmiganja iznosi najmanje 60, odnosno najviše 120 treptaja u minuti (90š30 treptaja u minuti).

(5) Od časa uključivanja pokazivača smjera svjetlost se mora upaliti najkasnije za jednu sekundu, a prvi se put utrnuti najkasnije za 1,5 sekundu.

(6) Udaljenost vanjskog ruba svijetleće površine pokazivača smjera od bočno najizbočenije točke vozila ne smije biti veća od 0,4 m.

(7) Na vozilima iz stavka 1. ovog članka udaljenost donjih rubova svijetlećih površina pokazivača smjera od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Samo u iznimnom slučaju, ako ih se iz konstruktivnih razloga ne može drukčije postaviti, najveća dopuštena udaljenost svijetleće površine pokazivača smjera od površine ceste može iznositi 2,1 m.

(8) Uključivanje pokazivača smjera mora biti neovisno o uključivanju bilo kojega drugog svjetla na vozilu.

(9) Svi pokazivači smjera postavljeni na istoj strani vozila moraju se uključivati i isključivati istom komandom.

(10) Kontrola funkcioniranja pokazivača smjera mora biti osigurana optičkom ili zvučnom kontrolnom napravom.

(11) Uređaj za istodobno uključivanje svih pokazivača smjera na motornim vozilima iz stavka 1. ovog članka mora biti ugrađen i izveden tako da se može uključiti posebnom sklopkom, a kontrola funkcioniranja mora se osigurati kontrolnom svjetiljkom koja je u vidnom polju vozača.

4. Uređaji koji omogućuju normalnu vidljivost

Članak 39.

(1) Pod uređajima na vozilima koji omogućuju normalnu vidljivost u prometu na cesti, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se:

1) vjetrobran i vanjska prozorska stakla kabine i karoserije;

2) uređaj za brisanje vjetrobrana (u nastavku teksta: "brisač vjetrobrana"),

3) uređaj za pranje vanjske strane vjetrobrana (u nastavku teksta: "perač vjetrobrana");

4) zrcalo koje vozaču omogućuje promatranje ceste i prometa (u nastavku teksta: "vozačko zrcalo").

Članak 40.

(1) Pod vjetrobranom, prema ovom Pravilniku, razumijeva se staklo na čelnoj strani motornog vozila.

(2) Vjetrobran i sva ostala stakla na motornom ili priključnom vozilu moraju biti sukladna odredbama pravilnika ECE-R 43.

Članak 41.

Brisači vjetrobrana na motornom vozilu, osim na motociklu koji ima vjetroban, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da budu pouzdani te da omoguće brisanje što veće površine vjetrobrana po svim vremenskim uvjetima i prijeko potrebnu vidljivost kroz vjetrobran.

Članak 42.

Vozila koja imaju ugrađene brisače vjetrobrana moraju imati i perače vjetrobrana.

Članak 43.

(1) Vozačko zrcalo na motornom vozilu mora biti ugrađeno i izvedeno kao najmanje;

1) jedno vozačko zrcalo na motociklu;

2) dva vozačka zrcala na osobnom automobilu s četiri ili više sjedala, od toga je jedno zrcalo smješteno unutar karoserije, a drugo izvan karoserije na lijevoj strani vozila;

3) dva vozačka zrcala na autobusu, osobnom automobilu koji vuče kemp prikolicu i trolejbusu s obje vanjske strane prednjeg dijela tih vozila i jedno vozačko zrcalo unutar karoserije;

4) dva vozačka zrcala na teretnim i kombiniranim vozilima s obje vanjske strane prednjeg dijela tih vozila.

(2) Vozačko zrcalo mora biti postavljeno tako da vozaču omogućuje promatranje ceste i prometa iza vozila i kad se u vozilu nalazi najveći dopušteni broj osoba, odnosno kad je vozilo natovareno. Vozačko zrcalo mora biti zglobno spojeno za ležište svojeg nosača tako da se može postaviti u bilo koji položaj radi promatranja ceste i prometa iza vozila i da u zauzetom položaju ostane i pri normalnim potresima za vrijeme kretanja vozila. Vozačko zrcalo postavljeno unutar karoserije osobnog automobila mora se nalaziti na mjestu na kojem ga vozač sa svojeg sjedala može podešavati rukom.

(3) Površina vozačkog zrcala mora imati takve optičke značajke da ne uzrokuje znatnije iskrivljenje slike i boje predmeta te da nije podložna štetnom djelovanju atmosferskih prilika.

(4) Površina vozačkog zrcala koja reflektira sliku može biti ravna ili blago ispupčena (konveksna) ili kombinirana. Polumjer ispupčenosti konveksne površine vozačkog zrcala ne smije biti manji od 80 cm.

(5) Površina vozačkog zrcala mora iznositi:

1) zrcala smještenog unutar karoserije i izvan karoserije osobnog automobila - najmanje 60 cm2;

2) zrcala smještenih izvan karoserije ostalih motornih vozila - najmanje 150 cm2 ako im je površina ispupčena odnosno najmanje 300 cm2 ako im je površina ravna;

3) zrcala na motociklu - najmanje 50 cm2.

(6) Ako na osobnom automobilu postoji samo jedno vozačko zrcalo, ono se postavlja na odgovarajuće mjesto unutar karoserije vozila, a ako je to s obzirom na konstrukciju neizvodljivo - postavlja se s lijeve strane vozila.

(7) Ako vozačko zrcalo koje je smješteno izvan karoserije vozila premašuje najveću dopuštenu širinu motornog vozila (2,55 m odnosno 2,60 m), ono mora biti postavljeno na nosač sa zglobom koji omogućuje da se pritiskom na nosač zrcala ono vrati u dopuštenu širinu vozila.

5. Uređaji za davanje zvučnih znakova

Članak 44.

(1) Uređaj za davanje zvučnih znakova na motornom vozilu mora biti ugrađen i izveden kao najmanje jedan uređaj tako da daje jednolične zvukove nepromjenljiva intenziteta.

(2) Osim uređaja za davanje zvučnih znakova iz stavka 1. ovog članka, na određena motorna vozila namijenjena službi hitne pomoći i vatrogasnoj službi, vozila Ministarstva unutarnjih poslova i vojne policije, te na vozila iz članka 123. i 124. Zakona o sigurnosti prometa na cestama može biti ugrađen i izveden i poseban uređaj za davanje znakova od niza izmjenično proizvedenog zvuka dviju različitih frekvencija.

(3) Komanda uređaja za davanje zvučnih znakova mora biti postavljena tako da je pristupačna vozaču s njegova sjedala.

(4) Uređaj za davanje zvučnih znakova iz stavka 2. ovog članka mora biti konstruiran tako da se njegovim uključenjem istodobno uključuje rotacijska ili treptava svjetla na vozilima iz članka 34. ovog Pravilnika.

6. Uređaji za kretanje vozila unatrag

Članak 45.

Uređaji koji omogućuju kretanje vozila unatrag, osim uređaja za kretanje vozila unaprijed, na svakom motornom vozilu, osim na motociklu i motornom vozilu sa tri kotača, ako njihova najveća dopuštena masa ne premašuje 0,6 t, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da omoguće pouzdano i sigurno kretanje vozila unatrag.

7. Kontrolni uređaji i uređaji za davanje znakova

Članak 46.

(1) Pod kontrolnim uređajima i uređajima za davanje znakova na motornim vozilima, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se:

1) na osobnim automobilima:

a) brzinomjer s putomjerom i svjetiljkom za osvjetljavanje,

b) kontrolna svjetiljka za dugo svjetlo,

c) svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera;

2) na autobusima:

a) brzinomjer s putomjerom i svjetiljkom za osvjetljavanje, ako nije ugrađen u tahograf koji pokazuje i registrira brzinu, vrijeme i cjelokupno prijeđeni put vozilom,

b) kontrolna svjetiljka za dugo svjetlo,

c) svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera,

d) nadzorni uređaj-tahograf, prema odredbama ECE Sporazuma 811/564 koji osigurava upis vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, vrijeme odmora, brzine vozila i prijeđenu udaljenost,

e) pokazivalo raspoloživog tlaka pneumatičkog uređaja radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod tlakom;

3) na autobusima za gradski promet:

a) svi uređaji predviđeni za autobuse u točki 2. ovog stavka, osim uređaja pod točkom 2.d

b) svjetlosni znak za kontrolu zatvorenosti vrata koja nisu u vidnom polju vozača,

c) uređaj za davanje i primanje znakova od konduktera;

4) na trolejbusima za gradski promet:

a) svi uređaji za autobuse za gradski i prigradski promet predviđeni u točki 3. ovog stavka,

b) uređaj za kontrolu izoliranosti od električnog napona;

5) na teretnim automobilima:

a) brzinomjer s putomjerom i svjetiljkom za osvjetljavanje, ako nije ugrađen u tahograf koji pokazuje i registrira brzinu, vrijeme i cjelokupno prijeđen put vozilom,

b) kontrolna svjetiljka za dugo svjetlo,

c) svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera,

d) pokazivač raspoloživog tlaka pneumatičkog uređaja radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod tlakom,

e) nadzorni uređaj-tahograf, prema odredbama ECE Sporazuma 811/564 koji osigurava upis vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, vrijeme odmora, brzine vozila i prijeđenu udaljenost i ako je najveća dopuštena masa vozila iznad 3,5 t.

6) na specijalnim i radnim vozilima:

a) kontrolni uređaji predviđeni za teretne automobile u točki 5. ovog stavka. Iznimno, tahograf ne moraju imati specijalna i radna vozila koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h.

b) uređaj za kontrolu rada radnih sustava ugrađenih na vozilu;

7) na radnim strojevima:

a) svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera,

b) pokazivalo raspoloživog tlaka pneumatičkog uređaja radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod tlakom,

c) uređaj za kontrolu rada radnih sustava ugrađenih na vozilu

8) na motociklima:

a) brzinomjer s putomjerom i svjetiljkom za osvjetljavanje,

b) kontrolna svjetiljka za dugo svjetlo, osim na motociklu s motorom radnog obujma do 50 cm3;

9) na svim vozilima koja imaju poseban uređaj što proizvodi energiju za rad kočnica:

a) standardiziran priključak za kontrolu tlaka kočnog fluida na spremniku energije, kočnim cilindrima i uređajima u kojima se bilo kako transformira energija.

(2) Odredba stavka 1. točka 2. pod d) i točka 5. pod e) primjenjuje se na vozila koja sudjeluju u međunarodnom cestovnom prometu sukladno Europskom Sporazumu o radu posada vozila angažiranim u međunarodnom cestovnom prometu (AETR) i na vozila iz stavka 1. točke 2, 5. i 6. koja su prvi put registrirana u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 1996. godine.

(3) Vozila iz stavka 1. točke 3. koja nisu opremljena nadzornim uređajem - tahografom u skladu s AETR Sporazumom, trebaju imati tahograf koji pokazuje i registrira brzinu, vrijeme i cjelokupni prijeđeni put vozilom.

(4) Odredbe stavka 1. točka 5. pod e) ovog članka ne odnosi se na vozila Hrvatske vojske, vozila civilne zaštite, vatrogasna vozila i komunalna vozila te vozila s ugrađenim pčelinjakom.

(5) Ostala vozila iz stavka 1. točka 2. do 6. ovog članka koja su u prometu u Republici Hrvatskoj registrirana do 1. siječnja 1995. godine, a ne sudjeluju u međunarodnom cestovnom prometu i nemaju nadzorni uređaj - tahograf u skladu s AETR Sporazumom, umjesto istog trebaju imati tahograf koji pokazuje i registrira brzinu, vrijeme i cjelokupni prijeđeni put vozilom ako je najveća dopuštena masa vozila veća od 5 t.

Članak 47.

(1) Na autobusima i teretnim motornim vozilima koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj, na autobusima i teretnim motornim vozilima koja sudjeluju u međunarodnom cestovnom prometu sukladno Europskom Sporazumu o radu posada vozila angažiranim u međunarodnom cestovnom prometu (AETR) i na motornim vozilima za prijevoz opasnih tvari treba biti ugrađen ograničivač brzine. Ograničivač brzine mora biti izveden u skladu sa zahtjevima pravilnika ECE-R 89.

(2) Odredba iz stavka 1. ovog članka odnosi se na teretna motorna vozila ukoliko im je najveća dopuštena masa jednaka ili veća od 12 tona i na autobuse ukoliko im je najveća dopuštena masa jednaka ili veća od 10 tona.

(3) Brzina ograničena ograničivačem brzine ne smije biti veća od 85 km/h za teretna motorna vozila, odnosno 100 km/h za autobuse. Dopušteno odstupanje od namještenog limita brzine iznosi +5 km/h. Ograničivačem brzine ne trebaju biti opremljeni teretna motorna vozila ako im je najveća brzina jednaka ili manja od 90 km/h i autobusi čija je najveća brzina jednaka ili manja od 105 km/h.

(4) Odredba iz stavka 1. ovog članka odnosi se na teretna motorna vozila i autobuse koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 1999. godine.

8. Uređaji za odvod i ispuštanje ispušnih plinova

Članak 48.

(1) Izlaz (izlazni otvor) ispušne cijevi uređaja za odvod i ispuštanje ispušnih plinova ne smije biti usmjeren u desnu stranu motornog vozila.

(2) Na ispušnoj se cijevi iz stavka 1. ovog članka mora nalaziti uređaj za prigušivanje zvuka ispušnih plinova koji se ne može isključiti osim za potrebe čišćenja.

9. Uređaji za spajanje vučnog i priključnog vozila

Članak 49.

(1) Uređaji za spajanje vučnoga i priključnog vozila, osim kod motocikla s bočnom prikolicom, moraju biti postavljeni u uzdužnoj simetričnoj vertikalnoj ravnini vozila i izvedeni zglobno, tako da omogućuju pokretljivost uređaja u svim smjerovima u prostoru.

(2) Osovinica uređaja za spajanje vučnoga i priključnog vozila pomoću koje se spaja vozilo mora imati osigurač što onemogućuje, pri normalnoj uporabi, razdvajanje spojenih vozila.

(3) Uređaji za spajanje vučnoga i priključnog vozila moraju biti pričvršćeni za pojačani dio vučnog vozila.

(4) Vertikalna simetrala kugle uređaja za spajanje osobnog automobila i priključnih vozila za vuču priključnih vozila do 3,5 t najveće dopuštene mase smije najviše biti približena stražnjem kraju vozila na udaljenost od 70 mm. Vodoravna simetrala kugle uređaja za spajanje osobnog automobila i priključnog vozila za vuču priključnih vozila do 3,5 t najveće dopuštene mase smije najviše biti približena vodoravnoj podlozi na udaljenost od 350 mm promatrajući vozila opterećena do svoje najveće dopuštene mase.

(5) Kuka na osobnom automobilu, kada ovaj ne vuče priključno vozilo i kada se rastavi na pričvrsnom mjestu, ne smije prelaziti duljinu gabarita vozila.

(6) Odredba stavka 5. primjenjuje se na osobne automobile koji se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj i na osobne automobile kod kojih se uređaj (kuka) naknadno ugrađuje, od 1. siječnja 1999. godine.

10. Ostali uređaji vozila posebno značajni za sigurnost prometa

Članak 50.

(1) Karoserija motornoga i priključnog vozila mora biti ugrađena i izvedena tako da po svojoj konstrukciji, kakvoći i vrsti materijala, a i opremljenosti, odgovara namjeni vozila i osigurava sigurnost putnika i vozača za vrijeme vožnje.

(2) Stražnja strana karoserije autobusa kojima se prevoze osobe u gradskome i prigradskom prometu i trolejbusu kojima se prevoze osobe u gradskom prometu te trolna oprema trolejbusa moraju biti izvedene tako da se nitko ne može popeti na stražnju stranu vozila i visiti za vrijeme vožnje.

(3) Stube na vozilima kojima se prevoze putnici moraju biti takve da osiguravaju siguran ulaz i izlaz putnika.

(4) Rubovi izbočenih dijelova i ukrasnih predmeta na prednjem dijelu vozila ne smiju biti oštri. Ako postoji ukrasna figura na gornjoj površini prednjeg dijela vozila, ona mora biti elastično pričvršćena za vozilo.

(5) Motocikl mora imati ugrađene i izvedene oslonce za noge vozača s obiju strana, a motocikl sa sjedalom za putnika mora imati ugrađen držač i ugrađene oslonce za noge putnika s obje strane motocikla.

Članak 51.

(1) U autobusima, trolejbusima i priključnim vozilima kojima se prevoze i putnici što stoje, slobodna površina namijenjena za jedno mjesto za stajanje mora iznositi najmanje 0,15 m2.

(2) Unutarnji prostor kabine za vozača i prostor za putnike moraju biti opremljeni tako da pod normalnim uvjetima u vožnji ili za mirovanja vozila vozač, odnosno putnici u vozilu ne mogu biti ozlijeđeni. Pribor, alat, uređaji i oprema moraju biti dobro pričvršćeni.

(3) Prostor za vozača i putnike u motornim i priključnim vozilima mora imati unutarnju rasvjetu.

(4) Otvor naljevka za punjenje spremnika gorivom ne smije se nalaziti u prostoru za vozača ili u prostoru za putnike.

Članak 52.

(1) Vrata na autobusima, trolejbusima i priključnim vozilima s više od 25 mjesta, kojima se prevoze putnici, moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dvoja vrata na desnoj strani tih vozila, tako da se ne mogu namjerno otvarati za vrijeme vožnje i da štite putnike od ozljede, odnosno da ne bi eventualno ispali iz vozila.

(2) Pomoćna vrata za izlaz putnika u slučaju opasnosti odnosno druge prijeke potrebe na vozilima iz stavka 1. ovog članka moraju biti uređena i izvedena na lijevoj strani vozila, na mjestu koje je putnicima pristupačno u slučaju opasnosti, odnosno druge prijeke potrebe, s tim da njihova širina ne smije iznositi manje od 0,6 m, a visina manje od 1,2 m. Konstrukcija pomoćnih vrata mora biti takva da se ne mogu nenamjerno otvoriti.

(3) Na vozilima iz stavka 1. ovog članka ne moraju biti izvedena pomoćna vrata, ako s obiju bočnih strana imaju po jedan prozor dimenzija najmanje 0,8 m ¤ 0,6 m i ako su ti prozori prikladni za izlaz u slučaju opasnosti. Ti prozori moraju imati natpis da služe u slučaju opasnosti.

(4) Ako bočna vrata na motornim vozilima, osim na teretnim vozilima, izlaze pri otvaranju izvan gabarita vozila, moraju imati bravu postavljenu prema stražnjem dijelu vozila, a šarke vrata postavljene prema prednjem dijelu vozila.

Članak 53.

(1) Brave na vratima moraju biti u dva stupnja i ugrađene i izvedene tako da drugi stupanj brave sprječava otvaranje vrata, ako nisu potpuno zatvorena. Brave moraju imati napravu kojom se osiguravaju tako da se lako učvrsti sigurnosni položaj.

(2) Vrata, poklopci i druge vrste zatvarača na otvorima zatvorenih karoserija čiji su slobodni otvori veći od minimalnih dimenzija za ulaz jedne osobe moraju biti izvedeni tako da se mogu otvoriti i s unutarnje strane.

(3) Poklopci na svim vanjskim stranama motornih i priključnih vozila moraju biti izvedeni, odnosno osigurani tako da se ne mogu sami otvoriti za vrijeme vožnje, pa ni pri jačim potresima.

Članak 54.

(1) Uređaj za provjetravanje u autobusima, trolejbusima i priključnim vozilima kojima se prevoze putnici mora biti ugrađen i izveden tako da za vrijeme vožnje tlak zraka u unutarnjosti karoserije ne može biti niži od vanjskoga atmosferskog tlaka.

(2) Prostor zatvorenih karoserija namijenjen vozaču i putnicima mora biti izgrađen tako da je osiguran od prodora i gomilanja plinova štetnih za zdravlje ljudi.

Članak 55.

(1) Akumulator na vozilu mora biti dobro pričvršćen u svojem ležištu i mora imati odgovarajući vanjski odušnik izvan prostora za vozača i putnike, osim akumulatora koji su izvedeni tako da ne isparavaju.

(2) Autobusi i trolejbusi s više od 25 mjesta kojima se prevoze putnici moraju na glavnom kabelu električne instalacije imati sklopku kojom se isključuju svi strujni krugovi u vozilu osim tahografa koji se mora posebnim vodovima spajati na akumulatoru. Ručica sklopke mora biti na dohvatu ruke vozača.

Članak 56.

Sjedala i nasloni tih sjedala u automobilima koji su pokretni moraju imati osigurače za učvršćenje.

Članak 57.

(1) Kabina za vozača na motornim vozilima mora udovoljavati ovim uvjetima:

1) glede dimenzija, vidljivosti, stupnja vibracije, izolacije od buke, grijanja, zračenja i zabrtvljenosti mora udovoljavati uvjetima koji osiguravaju normalan rad vozaču i njegovim pomoćnicima;

2) sjedalo vozača mora biti široko najmanje 0,45 m i po svojoj konstrukciji i materijalu od kojega je izrađeno omogućavati vozaču udobno sjedenje za upravljačem;

3) zastakljene površine kabine vozača moraju udovoljavati normativima iz pravilnika ECE-R 43.

Članak 58.

(1) Uređaji za odmrzavanje i odmagljivanje vjetrobrana i uređaji za grijanje i provjetravanje na motornom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da se njihovom upotrebom osigura i omogući potrebna vidljivost kroz vjetrobran te unutarnje grijanje i provjetravanje prostora za vozača i putnike.

(2) Otvori za ulazak zraka u kabinu za vozača koji su u sastavu uređaja za grijanje i provjetravanje moraju biti izvedeni tako da se onemogućuje zagađivanje zraka ispušnim plinovima i prašinom što ih uzrokuje samo vozilo.

Članak 59.

(1) Gume na vozilima moraju odgovarati i dimenzijama što ih je prijavio proizvođač, ovisno o najvećoj dopuštenoj brzini kretanja vozila i najvećem dopuštenom opterećenju osovina na kojima su gume postavljene.

(2) Gume na istoj osovini vozila moraju biti jednake po vrsti (ljetne, zimske), konstrukciji (radijalni, dijagonalni i s prekriženim pojasevima), nosivosti i dimenzijama.

(3) Dubina utora guma po opsegu i širini protektora ne smije iznositi manje od 1 mm za osobne automobile i kombinirana vozila, odnosno manje od 2 mm za autobuse i teretna vozila.

(4) Na naplatku rezervnog kotača ne mora se nalaziti guma iste vrste i konstrukcije.

(5) Obnovljene gume mogu se upotrebljavati na vozilima pod uvjetom da imaju deklaraciju proizvođača ili izvođača protektiranja.

Članak 60.

(1) Blatobrani na motornim i priključnim vozilima koja mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h, osim na terenskim i teretnim vozilima koja se automatski istovaruju (samoistovarna kola), moraju biti ugrađeni i izvedeni iznad svih kotača.

(2) Kotači skupa vozila na prvoj osovini priključnog vozila ne moraju s prednje strane biti pokriveni blatobranima. Gornja četvrtina stražnjih kotača tegljača s poluprikolicom ne mora biti pokrivena blatobranima. Blatobrani višeosovinskih vozila mogu biti zajednički za skup kotača na istoj strani vozila.

(3) Blatobrani moraju biti postavljeni tako da pokrivaju širinu kotača vozila. Blatobrani ne smiju imati oštre rubove. Položaj i veličina blatobrana mora biti takva da sprječava odbacivanje blata k prednjoj gornjoj strani, računajući od osovine kotača vozila. S prednje strane, u smjeru kretanja vozila, blatobran mora pokrivati najmanje gornju trećinu promjera kotača. Sa stražnje strane blatobran mora pokrivati najmanje polovicu promjera kotača opterećenog vozila.

(4) Na motornim vozilima koja ostavljaju jedan trag prednji blatobran mora pokrivati kotač u luku najmanje od 15o ispred okomice povučene kroz osovinu prednjeg kotača.

Članak 61.

(1) Branici na osobnim automobilima i kombiniranim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni na prednjoj i stražnjoj strani vozila, a na drugim motornim vozilima s četiri ili više kotača - najmanje na prednjoj strani tih vozila.

(2) Branici ne smiju imati oštre rubove i moraju biti postavljeni tako da čine najizbočenije dijelove vozila, osim ako vozilo ima ugrađenu kuku za vuču.

(3) Visina prednjih i stražnjih branika vozila, mjerena od površine ceste, mora biti jednaka na prednjoj i stražnjoj strani pri podjednakoj opterećenosti vozila u stanju mirovanja, s tim što se dopušta odstupanje u granicama dimenzije jedne širine prednjeg branika.

(4) Zaštitnik od podlijetanja sa stražnje strane pod vozilo na motornim i priključnim vozilima koja na ravnoj cesti mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h, kod kojih je udaljenost od stražnje najizbočenije točke vozila do osi posljednje po redu osovine vozila, u neopterećnom stanju veća od 1000 mm, a i kod kojih stražnji dio šasije u svojoj cijeloj širini ili glavni dijelovi karoserije, u neopterećenom stanju, imaju slobodnu visinu veću od 700 mm iznad površine kolnika, mora biti ugrađen i izveden tako da onemogući podlijetanje drugog vozila pod vozilo na kojem je izveden taj zaštitnik.

(5) Zaštitnik od podlijetanja sa stražnje strane pod vozilo na mjestima za pričvršćivanje ne smije prijeći najveću dopuštenu širinu vozila i ne smije biti kraći na jednoj strani vozila za više od 100 mm. Krajevi zaštitnika od podlijetanja sa stražnje strane pod vozilo ne smije biti povijeni unatrag.

(6) Zaštitnik od podlijetanja sa stražnje strane pod vozilo mora biti otporan na savijanje čeličnog nosača čiji poprečni presjek osigurava otporni moment na savijanje od 20 cmł.

(7) Odredbe stavka 4. i 5. ovog članka ne odnose se na vučna vozila namijenjena obavljanju transporta u poljoprivredi i šumarstvu, tegljače sa sedlom i prikolice s jednostrukom osovinom, odnosno jednoosovinske prikolice namijenjene prijevozu dugačkih tereta te na vozila kod kojih postavljanje zaštitnika od podlijetanja sa stražnje strane pod vozilo onemogućuje njihovu radnu funkciju.

(8) Na teretnim vučnim i priključnim vozilima čija najveća dopuštena masa prelazi 3,5 t moraju biti ugrađeni bočni štitnici protiv podlijetanja prema pravilniku ECE-R 73.

(9) Odredba iz stavka 8. ovog članka odnosi se na vozila koja se prvi put registriraju od 1. srpnja 1996. godine.

Članak 62.

(1) Priključci za vezivanje sigurnosnih pojaseva u osobnim automobilima koji su proizvedeni poslije 1. travnja 1971. godine moraju biti ugrađeni najmanje za prvi red sjedala.

(2) Za vozila iz stavka 1. ovog članka bočna sjedala okrenuta u smjeru vožnje moraju imati priključke za vezivanje sigurnosnih pojasa na tri točke a izuzetno i na dvije točke, a sjedala u sredini vozila moraju biti najmanje na dvije točke vezivanja.

(3) Odredbe stavka 2. ovog članka primjenjuju se i na ostala sjedala ako proizvođač odnosno vlasnik vozila želi ugraditi priključke za vezivanje sigurnosnih pojaseva.

(4) Nasloni za glavu u osobnim automobilima proizvedenim poslije 1. svibnja 1985. godine moraju biti ugrađeni najmanje za prvi red sjedala.

Članak 63.

(1) Osobni automobili proizvedeni poslije 1. siječnja 1977. godine, koji imaju ugrađene priključke za vezivanje sigurnosnih pojaseva najmanje na tri točke vezivanja, moraju imati ugrađene sigurnosne pojaseve za prvi red bočnih sjedala.

(2) Osobni automobili koji se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 1999. godine moraju imati ugrađene sigurnosne pojaseve na svim sjedećim mjestima u vozilu.

Članak 64.

Priključci za vuču na vozilima na motorni pogon moraju biti ugrađeni i izvedeni s prednje strane vozila na pristupačnom mjestu tako da omoguće spajanje užeta ili poluge za vuču i da osiguraju sigurnu vuču tog vozila pomoću užeta ili poluge za vuču.

Članak 65.

(1) Uređaj za osiguranje vozila od neovlaštene uporabe na osobnim automobilima i kombiniranim vozilima mora biti ugrađen i izveden tako da spriječi okretanje kotača upravljača ili pomicanje ručice mjenjača, ili da djeluje na sustav prijenosa i spriječi okretanje pogonskih kotača (osim kočnih sustava), ili da ima poseban sustav kojim se sprječava puštanje motora u rad.

(2) Uređaj iz stavka 1. ovog članka mora biti stalno ugrađen u vozilo i izveden tako da se ne može uključiti kad je vozilo u pokretu.

Članak 66.

(1) Ako je na motornom vozilu ugrađena oprema za pogon na plin, spremnik s plinom smije se postaviti samo iza prostora za vozača, odnosno putnike.

(2) Prostor za smještaj spremnika s plinom mora biti odvojen metalnom pregradom od prostora za vozača, odnosno putnike, a i od prostora za smještaj motora.

(3) Spremnik za plin mora imati ugrađene uređaje i opremu za utakanje i istjecanje plina prema motoru, u skladu s propisima o tehničkim normativima za uređaje i opremu za plin koji se ugrađuju u motorna vozila.

(4) Spremnik iz stavka 3. ovog članka mora biti pričvršćen za vozilo tako da je onemogućeno njegovo pomicanje.

(5) Uređaji za pogon na plin na motornom vozilu mogu se ugrađivati i upotrebljavati samo nakon što za to ovlaštena organizacija ispita i provjeri ispravnost ugradnje tih uređaja na vozilu.

IV. UREĐAJI NA TRAKTORIMA I NJIHOVIM PRIKOLICAMA

1. Traktori

Članak 67.

(1) Odredbe o uređajima na traktorima odnose se samo na one vrste traktora koji na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h i koji imaju dvije osovine i kotače s gumama (u nastavku teksta: "traktor").

(2) Na traktore koji na ravnoj cesti razvijaju brzinu kretanja veću od 30 km/h odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 2. do 66. ovog Pravilnika.

Članak 68.

(1) Radna i parkirna kočnica na traktoru moraju biti ugrađene i izvedene tako da udovoljavaju uvjetima iz članka 12. stavci 3. i 5. ovog Pravilnika.

(2) Kočni sustav na traktoru može biti ugrađen i izveden samo na dva kotača iste osovine, pod uvjetom da je sila kočenja podjednako raspoređena na oba kotača.

Članak 69.

(1) Pod uređajima za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova na traktorima, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se:

1) glavna svjetla s kratkim svjetlom;

2) pozicijska svjetla;

3) stop svjetla;

4) katadiopteri;

5) pokazivači smjera;

6) svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice.

(2) Osim uređaja iz stavka 1. ovog članka, na traktorima mogu biti ugrađeni i izvedeni i:

1) svjetla za dugo svjetlo;

2) svjetla za maglu;

3) svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi;

4) svjetla za vožnju unatrag;

5) stražnja svjetla za maglu.

(3) Za kratka svjetla za osvjetljavanje ceste, pozicijska svjetla, stop-svjetla, katadioptere, pokazivače smjera i svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće vrijede uvjeti propisani za takve uređaje na motornim vozilima u članku 18. do 21., članku 22. stavak 2, 3, 5, 6, 7, 8, 9., članku 28. i 29, članku 33, članku 35, 37, 38. i 97. ovog Pravilnika.

(4) Ako su na traktoru ugrađena i svjetla iz stavka 2. ovog članka, za njih vrijede uvjeti predviđeni za takva svjetla u članku 22. do 25. ovog Pravilnika.

Članak 70.

Sigurnosna kabina ili okvir na traktoru moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da štite vozača od ozljede, ako se traktor prevrne i da odgovaraju normativima propisanim u odgovarajućoj normizaciji.

Članak 71.

Uređaji za kontrolu rada pokazivača smjera na traktorima moraju biti ugrađeni i izvedeni kao svjetlosni ili kao zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera ako vozač ne može izravno vidjeti najmanje po jedan pokazivač smjera sa svake strane vozila.

Članak 72.

Uređaj za davanje zvučnih znakova na traktoru mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima propisanim za takve uređaje na motornim vozilima u članku 44. ovog Pravilnika.

Članak 73.

Uređaj za odvod i ispuštanje ispušnih plinova na traktoru mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima propisanim u članku 48. ovog Pravilnika.

Članak 74.

(1) Vozačko zrcalo na traktoru koji ima zatvorenu kabinu, mora biti ugrađeno i izvedeno kao najmanje jedno vozačko zrcalo postavljeno na lijevoj strani kabine.

(2) Ako na traktoru postoje vjetrobran, vanjska okna i brisači vjetrobrana, za njih vrijede uvjeti propisani za takve uređaje na motornim vozilima u članku 40. do 42. ovog Pravilnika.

Članak 75.

Uređaj za kretanje traktora unatrag na traktoru čija masa premašuje 0,35 t mora biti ugrađen i izveden tako da s odgovarajućim stupnjem prijenosa omogući pouzdano i sigurno kretanje traktora unatrag.

2. Prikolice

Članak 76.

(1) Radna i parkirna kočnica na prikolicama koje vuku traktori mora djelovati na dovoljan broj kotača da bi se osigurao minimalni kočni koeficijent i da bi se zadržalo pravocrtno kretanje za vrijeme kočenja.

(2) Radna kočnica priključnog vozila kojeg vuče traktor mora se aktivirati istovremeno i s istim uređajem kad i radna kočnica vučnog traktora.

(3) Prikolica iz stavka 1. ovog članka može biti opremljena naletnom kočnicom ako joj najveća dopuštena masa ne prelazi 8 t, a brzina 30 km/h te:

- kad najveća dopuštena brzina ne prelazi 25 km/h mogu se vučnom traktoru dodati najviše dvije prikolice i

- kad najveća brzina ne prelazi 40 km/h mogu se vučnom traktoru dodati najviše dvije prikolice uz uvjet da su na prikolicama kočeni svi kotači.

(4) Prikolica iz stavka 1. ovog članka ne mora imati radnu kočnicu uz uvjet da joj najveća brzina ne prelazi 30 km/h, da joj najveća dopuštena masa ne prelazi 3 t i da je masa vučnog traktora dva puta veća.

Članak 77.

Na svjetla za označavanje prikolice, stop-svjetla, pokazivače smjera i katadioptere na prikolici koju vuče traktor odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 28, 29, 33, 35, 37. i 38. ovog Pravilnika.

V. UREĐAJI NA ZAPREŽNIM VOZILIMA

Članak 78.

(1) Svjetla na zaprežnom vozilu moraju biti izvedena kao najmanje jedno bijelo svjetlo postavljeno na prednjoj strani vozila tako da je svjetlost koju daje vidljiva samo za sudionike u prometu koji se nalaze ispred zaprežnog vozila i kao najmanje jedno crveno svjetlo postavljeno na stražnjoj strani vozila tako da je svjetlost koju daje vidljiva samo za sudionike u prometu što se nalaze iza zaprežnog vozila.

(2) Svjetla na zaprežnom vozilu moraju biti izvedena tako da se svjetlost koju ona daje, noću pri dobroj vidljivosti, može vidjeti na udaljenosti najmanje od 150 m.

Članak 79.

(1) Katadiopteri na zaprežnim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni kao dva katadioptera crvene boje, netrokutasta oblika, simetrično postavljena na stražnjoj strani vozila, tako da su noću, pri dobroj vidljivosti, vidljiva s udaljenosti najmanje od 100 m kad su osvijetljena dugim svjetlom motornog vozila.

(2) Reflektirajuća površina katadioptera ne smije biti manje od 0,3 m ni više od 1 m udaljena od površine ceste. Međusobni razmak reflektirajućih površina katadioptera ne smije biti manji od 0,5 m. Reflektirajuća površina pojedinih katadioptera mora iznositi najmanje 20 cm˛.

VI. UREĐAJI NA BICIKLIMA I MOPEDIMA

Članak 80.

Na biciklima i mopedima mora biti ugrađena i izvedena za svaki kotač najmanje po jedna kočnica tako da su međusobno neovisne, s tim što kočnica na prednjem kotaču mora biti ručna.

Članak 81.

(1) Jedno svjetlo za osvjetljavanje ceste na biciklima i mopedima mora biti izvedeno i pričvršćeno na prednjoj strani vozila.

(2) Svjetlost koju daje svjetlo iz stavka 1. ovog članka mora biti bijele boje, a udaljenost svijetleće površine toga svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,4 m ni veća od 1,2 m.

(3) Jedno stražnje pozicijsko svjetlo crvene boje na biciklima i mopedu mora biti izvedeno i pričvršćeno na zadnjoj strani vozila.

(4) Udaljenost svijetleće površine svjetla iz stavka 3. ovog članka od površine ceste ne smije biti manja od 0,25 m ni veća od 0,9 m.

(5) Svjetlo iz stavka 3. ovog članka može biti izvedeno zajedno s katadiopterom.

Članak 82.

(1) Jedan katadiopter crvene boje na biciklima i mopedima mora biti ugrađen i izveden na stražnjoj strani bicikla, a po jedan katadiopter žute ili narančaste boje - na svakoj strani pedale (s prednje i stražnje strane).

(2) Udaljenost reflektirajuće površine stražnjega crvenog katadioptera od površine ceste ne smije biti manja od 0,25 m ni veća od 0,9 m.

(3) Reflektirajuća površina stražnjega crvenog katadioptera mora iznositi najmanje 8 cm˛.

(4) Na bočnim stranicama prednjega i stražnjeg kotača bicikla moraju biti izvedena reflektirajuća tijela koja reflektiraju svjetlost bijele ili žute boje.

Članak 83.

Uređaj za davanje zvučnih znakova na biciklima i mopedu mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima propisanim u članku 44. stavku 1. ovog Pravilnika.

VII. OPREMA VOZILA

Članak 84.

Motorna i priključna vozila, osim motocikala, motornih vozila na tri kotača, traktora, traktorskih prikolica, prikolica s jednostrukom osovinom i jednoosovinskih prikolica, autobusa za gradski promet, trolejbusa za gradski promet i vozila namijenjenih za komunalne usluge (pranje i čišćenje ulica, odvoz smeća i fekalija i dr.), moraju imati rezervni kotač koji se po potrebi može upotrijebiti.

Članak 85.

Motorna vozila, osim osobnih automobila kojima se ne obavlja javni prijevoz osoba u prometu na cestama, motocikala, motornih vozila na tri kotača i traktora, moraju imati aparat za gašenje požara postavljen na vidljivom mjestu tako da se u slučaju opasnosti može upotrijebiti.

Članak 86.

(1) Vozila na motorni pogon osim mopeda i motocikla i priključna vozila, moraju imati, na vidljivom mjestu, poseban standardiziran znak za obilježavanje vozila zaustavljenog na kolniku ceste, kojim se vozač po potrebi može koristiti.

(2) Po dva znaka iz stavka 1. ovog članka moraju imati:

1) teretni automobil i autobus - ako vuku priključno vozilo;

2) motorno vozilo koje se nalazi na začelju kolone - ako se motorna vozila kreću u organiziranoj koloni.

(3) Znak iz stavka 1. ovog članka ima oblik istostraničnog trokuta s rubom crvene boje čija duljina iznosi 40 cm, a širina najmanje 5 cm. Rubovi znaka moraju biti prevučeni reflektirajućom tvari ili crvenom katadiopterskom optikom širine najmanje 2 cm ili izrađeni tako da se mogu po čitavoj duljini osvijetliti vlastitim izvorom svjetlosti. Znak mora biti izrađen od čvrstog materijala i na način koji mu omogućuje da stabilno stoji u vertikalnom položaju.

Članak 87.

(1) Motorna vozila, osim motocikala radnog obujma motora do 50 cmł, moraju imati, na vidljivom mjestu, opremu za pružanje prve pomoći (kutija prve pomoći), kojom se vozač po potrebi može koristiti.

(2) Sadržaj kutije prve pomoći iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar zdravstva.

Članak 88.

(1) Motorna i priključna vozila čija najveća dopuštena masa premašuje 5 t moraju imati dvije klinaste podloške, na vidljivom mjestu, koje vozač po potrebi može upotrijebiti.

(2) Čekić za razbijanje stakla u autobusima i trolejbusima iz članka 52. stavak 3. ovog Pravilnika mora biti na vidljivom mjestu tako da se u slučaju opasnosti može upotrijebiti.

Članak 89.

Motorna vozila, osim motocikala, traktora, trolejbusa u gradskom prometu i autobusa u gradskom i prigradskom prometu moraju imati, na vidljivom mjestu, rezervne žarulje najmanje za polovicu žaruljnih mjesta dvostrukih uređaja za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova i po jednu žarulju za jednostruka žaruljna mjesta kod kojih je moguće zamijeniti samo žarulju.

Članak 90.

Broj okvira vozila mora biti utisnut na samom okviru ili bilo na kojem dijelu vozila koji se ne može skinuti.

Članak 91.

Vozila namijenjena za prijevoz opasnih tvari moraju imati, na vidljivom mjestu, uže ili krutu vezu (rudo), koja mora odgovarati propisanoj normizaciji.

Članak 92.

(1) Pod zimskom opremom motornih i priključnih vozila, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se gume za zimsku uporabu (M+S) na pogonskim kotačima, odnosno radijalne gume na svim kotačima, ili gume s ljetnim profilom i lancima za snijeg na pogonskim kotačima, a pod zimskom opremom autobusa i teretnih vozila razumijeva se još i lopata.

(2) Na gumama iz stavka 1. ovog članka dubina utora gazećeg sloja mora iznositi najmanje 4 mm.

(3) Na vozila se ne smiju postavljati gume s čavlima.

Članak 93.

(1) Motorna vozila i priključna vozila koja se zbog konstrukcijskih razloga, na ravnoj cesti ne mogu kretati brzinom većom od 30 km/h, moraju biti obilježena znakom za označavanje "sporih vozila" prema odredbama pravilnika ECE-R 69. Ostale vrste vozila ne smiju biti obilježene tim znakom.

(2) Na vozilu može postojati najmanje jedan znak za obilježavanje "sporih vozila", postavljen na stražnji kraj vozila. Ako je na vozilu samo jedan znak za obilježavanje "sporih vozila" onda on mora biti postavljen tako da se nalazi, u odnosu na uzdužnu vertikalnu ravninu simetrije vozila, na lijevoj strani vozila. Znak za obilježavanje "sporih vozila" mora biti postavljen na visini ne manjoj od 250 mm (do donjeg ruba znaka) i ne višoj od 1500 mm (do gornjeg ruba znaka), mjereći od zemlje do rečenog ruba znaka.

(3) Odredba stavka 1. ovog članka odnosi se na vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 1999. godine.

(4) Vozila iz stavka 1. ovog članka koja su već registrirana u Republici Hrvatskoj moraju biti označena znakom za označavanje "sporih vozila" (znak može biti nehomologiranog tipa ali izgledom, bojama, dimenzijama i položajem na vozilu mora odgovarati zahtjevima iz ovog članka) do 1. siječnja 2000. godine.

(5) Izgled, osnovne boje i dimenzije znaka kojim se obilježavaju "spora vozila" prikazan je u privitku 1.

Članak 94.

(1) Teretna motorna vozila najveće dopuštene mase veće od 12000 kg (osim tegljača namijenjenih za vuču poluprikolica) moraju biti obilježeni znakom/znakovima za označavanje "teških motornih vozila" prema odredbama pravilnika ECE-R 70. Ostale vrste vozila ne smiju biti obilježene tim znakom/znakovima.

(2) Priključna vozila najveće dopuštene mase manje od ili jednake 10000 kg čija duljina (uključujući duljinu vučne rude) prelazi 8 m i priključna vozila najveće dopuštene mase veće od 10000 kg bez obzira na duljinu moraju biti obilježena znakom/znakovima "dugih vozila" prema odredbama pravilnika ECE-R 70. Ostale vrste vozila ne smiju biti obilježene tim znakom/znakovima.

(3) Znakovi za označavanje "dugih vozila" namijenjenih za montažu na priključna vozila (prikolice i poluprikolice) moraju biti izvedeni sa žutom retroreflektirajućom pozadinom i crvenim fluorescentnim rubom.

(4) Znakovi za označavanje "teških motornih vozila" namijenjenih za montažu na motorna vozila moraju biti izvedeni zebrasto s naizmjeničnim kosim žutim retroreflektirajućim i crvenim fluorescentnim pojasevima.

(5) Na vozilima može postojati jedan, dva ili četiri znaka za obilježavanje "dugih i teških vozila". Broj znakova ovisi o mogućnosti montaže istih na stražnjem kraju vozila.

(6) Znak ili znakovi za obilježavanje "teških i dugih vozila" moraju biti postavljeni na visini ne manjoj od 250 mm (do donjeg ruba znaka) i ne višoj od 2100 mm (do gornjeg ruba znaka), mjereći od zemlje do rečenog ruba znaka.

(7) Odredba stavka 1. ovog članka odnosi se na vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 1999. godine.

(8) Vozila iz stavka 1. i 2. ovog članka koja su već registrirana u Republici Hrvatskoj moraju biti označena znakom za označavanje "dugih i teških vozila" (znak može biti nehomologiranog tipa ali izgledom, bojama, dimenzijama i položajem na vozilu mora odgovarati zahtjevima iz ovog članka) do 1. siječnja 2000. godine.

(9) Izgled, osnovne boje, dimenzije i mogući primjeri znakova prikazani su u privitku 2. i 3.

VIII. UREĐAJI O KOJIMA OVISI SASTAV I OBOJENOST ISPUŠNIH PLINOVA NA MOTORNIM VOZILIMA

Članak 95.

(1) Motori s unutarnjim izgaranjem na motornim vozilima, osim na mopedima, motociklima, radnim strojevima, traktorima i vozilima pogonjenim isključivo na plin, ne smiju ispuštati u atmosferu:

1) Benzinski motori bez katalizatora i l sonde odnosno benzinski motori s katalizatorom ali bez l sonde - koncentracija ugljičnog monoksida (CO), nakon što je motor postigao radnu temperaturu pri brzini vrtnje na praznom hodu, ne smije prelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Radna temperatura motora i brzina vrtnje na praznom hodu trebaju biti propisane od strane proizvođača vozila. Ako podaci proizvođača nisu poznati sadržaj ugljičnog monoksida (CO) u ispušnim plinovima ne smije prelaziti:

- 4,5% volumnih udjela (za vozila proizvedena 1986. godine i starija) pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 800C;

- 3,5% volumnih udjela (za vozila proizvedena 1987. godine i mlađa) pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 800C.

2) Benzinski motori s reguliranim katalizatorom trostrukog djelovanja - koncentracija ugljičnog monoksida (CO), nakon što je motor postigao radnu temperaturu pri brzini vrtnje na praznom hodu, ne smije prelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Koncentracija ugljikovodika (HC) ne smije prelaziti vrijednost od 100 ppm volumnih udjela. Radna temperatura motora i brzina vrtnje na praznom hodu trebaju biti propisane od strane proizvođača vozila. Koncentracija ugljičnog monoksida (CO) i vrijednost faktora zraka (l) pri povećanoj brzini vrtnje motora ne smiju prelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Povećana brzina vrtnje motora mora biti propisana od strane proizvođača vozila. Ako podaci proizvođača nisu poznati sadržaj ugljičnog monoksida (CO), ugljikovodika (HC) i vrijednost faktora zraka (l) ne smiju prelaziti:

- CO Ł 0,5% volumnih udjela, HC Ł 100 ppm volumnih udjela, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 800C i brzini vrtnje motora na praznom hodu;

- CO Ł 0,3% volumnih udjela, l = 1,00 š 0,03, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 800C i brzini vrtnje motora od 2500 do 3000 min-1.

Vrijednost faktora zraka (l) se nakon uspostavljene neravnoteže na regulacijskom zatvorenom krugu mora stabilizirati na početnu vrijednost u vremenu od najviše 60 sekundi.

3) Dizelski motori - nakon što je motor postigao radnu temperaturu propisanu od strane proizvođača vozila, srednji koeficijent zacrnjenja ispušnog plina (k) nakon tri ili više slobodnih ubrzanja neopterećenog motora od brzine vrtnje na praznom hodu do najveće brzine vrtnje ne smije prelaziti vrijednost propisanu od strane proizvođača vozila. Ako podaci proizvođača o srednjem koeficijentu zacrnjenja i radnoj temperaturi motora nisu poznati onda srednji koeficijent zacrnjenja ispušnog plina "k" ne smije prelaziti vrijednost:

- k Ł 2,5 m-1, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 800C (za motore bez prednabijanja)

- k Ł 3,0 m-1, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 800C (za motore s prednabijanjem)

IX. TEHNIČKI UVJETI KOJIMA MORAJU ODGOVARATI POJEDINI UREĐAJI NA VOZILIMA.

Članak 96.

(1) Pod tehničkim uvjetima kojima moraju odgovarati pojedini uređaji na vozilima, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se tehnički normativi što se propisuju za pojedine vrste tih uređaja.

(2) Tehnički normativi efikasnosti kočnih sustava motornih vozila i priključnih vozila ispitivanih u statičkim uvjetima ispitivanja na valjcima za ispitivanje kočne sile iznose:

KATEGO-

RADNO KOČENJE

POMOĆNO KOČENJE

RIJA

Koeficijent

Sila aktiviranja

Koeficijent

Sila aktiviranja

VOZILA

kočenja z ł (%)

Nožno
aktiviranje
F <(daN)

Ručno
aktiviranje
F <(daN)

kočenja z ł (%)

Nožno
aktiviranje
F <(daN)

Ručno
aktiviranje
F <(daN)

L1, L2,

(mopedi)

40

50

20

20

50

20

L3, L4, L5

(motocikl)

45

50

20

20

50

20

M1
(osobni automobili

50

50

-

20

50

40

M2, M3 (autobusi)

45

70

-

20

70

60

N1, N2, N3

(teretni automobili

45

70

-

20

70

60

O1, O2, O3, O4, (priključna vozila)

40

PM <6,5 bar

-

-

-

(3) Normativi iz stavka 2. ovog članka primjenjuju se na vozila pod sljedećim uvjetima:

vozila se ispituju u statičkim uvjetima ispitivanja na valjcima za ispitivanje kočne sile;

površina valjaka na kojima se ispituju kočnice mora biti dovoljnog koeficijenta trenja (0,5);

temperatura diska ili vanjske površine bubnja kočnice ne smije iznositi više od 1000C;

kod ispitivanja vozila s dvostrukom ili višestrukom osovinom mora biti osigurano da razina ispitivane osovine ne bude niža od ostalih osovina.

(4) Normativi iz stavka 2. ovog članka primjenjuju se tako da se zbroj sila kočenja na obodu svih kotača koje nastaju neposredno prije blokiranja kotača (ili zbroj sila kočenja aktiviranih maksimalnim silama aktiviranja) podijeli s težinom vozila uvećanom za težinu tereta koji se trenutno nalazi u njemu i pomnoži s konstantom 100. Ovako dobiveni rezultat mora biti veći ili jednak propisanoj vrijednosti koeficijenta kočenja.

(5) Razlika sila kočenja za radnu kočnicu na kotačima iste osovine ne smije biti veća od 25%, a za pomoćnu kočnicu 30%. Za izračunavanje postotka razlike sile kočenja na istoj osovini uzimaju se sile kočenja koje nastaju neposredno prije blokiranja kotača ili sile kočenja aktivirane maksimalnim silama aktiviranja. Za osnovicu izračunavanja postotka razlike sile kočenja kotača na istoj osovini uzima se veća sila kočenja.

(6) Nejednolikost sile kočenja na kotaču ne smije biti veća od 20%. Postotak nejednolikosti sile kočenja izračunava se na približno polovici sile kočenja koja izaziva blokadu. Za osnovicu izračunavanja postotka nejednolikosti sile kočenja uzima se veća sila kočenja.

(7) Kod vozila koja imaju dva kruga kočenja u slučaju ispadanja jednog kruga preostali krug treba osigurati kočni koeficijent od 15%. Kočni sustav radne kočnice treba biti takav da izdrži maksimalnu silu na papučicu kočnice od 100 daN.

(8) Na svim vozilima koja imaju ugrađene uređaje za automatsku regulaciju sile kočenja proporcionalno promjeni opterećenja, moraju biti na vidljivom mjestu postavljeni svi tehnički podaci za podešavanje tog uređaja.

(9) Vozila koja se ne mogu ispitati na statičkom ispitivalištu kočnica ispituju se kočenjem u vožnji, mjereći pomoću decelerometra usporenje vozila. Ovako dobiveno usporenje mora biti veće ili jednako od apsolutne vrijednosti koeficijenta kočenja pomnoženog s 10.

(10) Radna i specijalna vozila koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu veću od 55 km/h mogu imati smanjeni koeficijent kočenja za 30% od propisanog (vrijedi za radno, pomoćno i parkirno kočenje).

(11) Kod vozila koja podliježu ispitivanju vozila prema propisima o ispitivanju (homologaciji) vozila primjenjuju se norme pravilnika ECE-R 13.

(12) Kategorizacija vozila u odnosu na elemente kočenja:

OZNAKA

OPIS KATEGORIJE

L

MOPEDI I MOTOCIKLI
Cestovna motorna vozila s manje od 4 kotača

L1

Motorna vozila sa 2 kotača, radnog obujma motora
< 50 cm3 i brzine < 50 km/h

L2

Motorna vozila sa 3 kotača, radnog obujma motora
< 50 cm3 i brzine < 50 km/h

L3

Motorna vozila sa 2 kotača, radnog obujma motora
> 50 cm3 ili brzine > 50 km/h

L4

Motorna vozila sa 3 kotača, kotači asimetrično
postavljeni s obzirom na uzdužnu os vozila, radnog
obujma motora > 50 cm3ł ili brzine > 50 km/h

L5

Motorna vozila sa 3 kotača, kotači simetrično postavljeni
s obzirom na uzdužnu os vozila, najveće dopuštene mase
< 1000 kg i radnog obujma motora > 50 cm3 ili brzine > 50 km/h

M

OSOBNI AUTOMOBILI I AUTOBUSI
Motorna vozila za prijevoz osoba s najmanje 4
kotača odnosno motorna vozila satri kotača ako im
je najveća dopuštena masa > 1000 kg.

M1

Motorna vozila za prijevoz osoba koja osim vozačkog sjedišta
imaju još najviše 8 sjedećih mjesta

M2

Motorna vozila za prijevoz osoba koja osim vozačkog sjedišta imaju
više od 8 sjedećih mjesta i najveće dopuštene mase < 5000 kg

M3

Motorna vozila za prijevoz osoba koja osim vozačkog sjedišta
imaju više od 8 sjedećih mjesta i najveće dopuštene mase > 5000 kg

N

TERETNI AUTOMOBILI Motorna vozila za prijevoz tereta s najmanje
4 kotača odnosno motorna vozila sa tri kotača ako im je najveća
dopuštena masa > 1000 kg

N1

Motorna vozila za prijevoz tereta najveće dopu- štene mase < 3500 kg

N2

Motorna vozila za prijevoz tereta najveće dopuštene mase
> 3500 kg ali < 12000 kg

N3

Motorna vozila za prijevoz tereta najveće dopuštene mase
>12000 kg

O

PRIKLJUČNA VOZILA
Prikolice uključujući poluprikolice

O1

Jednoosovinske prikolice najveće dopuštene mase < 750 kg,
osim poluprikolica

O2

Prikolice najveće dopuštene mase < 3500 kg osim prikolica
kategorije O1

O3

Prikolice kojima je najveća dopuštena masa > 3500 kg ali
< 10000 kg

O4

Prikolice kojima je najveća dopuštena masa > 10000 kg

Članak 97.

(1) Parkirna kočnica motornog odnosno priključnog vozila kad je ono odvojeno od vučnog vozila, mora osigurati nepokretnost vozila opterećenog do najveće dopuštene mase na nagibu od 18%, a da pritom vozilo nije kočeno na drugi način.

(2) Parkirna kočnica skupa vozila mora osigurati nepokretnost cijelog skupa vozila na nagibu od 12%, a da pritom skup vozila ne bude kočen na drugi način.

(3) Sila kojom se djeluje na komandu parkirne kočnice ne smije biti veća od 40 daN za osobne automobile i traktore, ni veća od 60 daN za ostala motorna vozila.

Članak 98.

(1) Usporivač za dugotrajno usporavanje motornog vozila iz članka 13. stavak 8., bez ili sa priključnim vozilom iz članka 16., stavka 8. a pri najvećoj dopuštenoj masi mora imati mogućnost (usporavanja) zadržavanja konstantne brzine od 30 km/h, u odgovarajućem stupnju prijenosa na spustu od 7% i duljini puta od 6 km.

(2) Ako vučno vozilo ne zadovoljava uvjet iz stavka 1. ovog članka smije vući priključno vozilo samo ako:

1. ima mogućnost aktiviranja radne kočnice priključnog vozila bez aktiviranja svoje radne, pomoćne i parkirne kočnice,

2. priključno vozilo ima svoj usporivač i ako ga vozač vučnog vozila može za vrijeme vožnje aktivirati.

(3) Nakon 1. srpnja 1996. godine ne smiju se prvi put registrirati u Republici Hrvatskoj priključna vozila koja imaju vlastiti elektromagnetski usporivač, a koji djeluje na elemente radne kočnice.

Članak 99.

(1) Svjetlosni snop kratkog svjetla mora osvijetliti najmanje 40 m, a najviše 80 m ceste, a svjetlosni snop dugog svjetla - najmanje 100 m ceste ispred vozila noću, pri normalnoj vidljivosti i to pri podjednakoj opterećenosti motornog vozila na vodoravnoj površini.

(2) Svjetla za maglu na motornom vozilu moraju biti izvedena i podešena tako da osvijetljeni dio ravne ceste nije dulji od 35 m.

(3) Kratko svjetlo na biciklu ili mopedu mora biti izvedeno i podešeno tako da osvijetljeni dio ravne ceste nije dulji od 50 m ni kraći od 10 m.

Članak 100.

(1) Uređaj za davanje zvučnih znakova ugrađen na vozilu mora proizvoditi zvukove jakosti:

1) na motornim vozilima A i B kategorije - najmanje 76 dB(A);

2) na motornim vozilima C kategorije - najmanje 80 dB(A);

3) na motornim vozilima D kategorije - najmanje 93 dB(A).

(2) Jakost zvuka zvučnih znakova ugrađenih na vozilu utvrđuje se na otvorenome i ravnom prostoru promjera najmanje 20 m, pri čemu se mikrofon fonometra mora nalaziti na visini od 0,5 m do 1,5 m i na udaljenosti od 7 m ispred vozila, a motor ne smije raditi.

(3) Uređaji za davanje zvučnih znakova, kao što su zvonce, truba ili sirena na biciklima ili mopedu, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da im jakost zvuka ne smije biti manja od 70 dB(A).

(4) Uređaj za davanje zvučnih znakova na motornim vozilima ne smije proizvoditi zvuk jakosti veće od 104 dB(A).

Članak 101.

(1) Najviše granice dopuštene vanjske buke koje pojedine vrste vozila smiju proizvoditi jesu:

1) za vozila sa dva kotača:

a) za mopede - 78 dB(A),

b) za motocikle s dvotaktnim motorom radnog obujma do 125 cm3 - 82 dB(A), a za motocikle radnog obujma motora više od 125 cm3 - 84 dB(A),

c) za motocikle s četvorotaktnim motorom radnog obujma do 125 cm3 - 82 dB(A), radnog obujma od 125 do 500 cm3 - 84 dB(A), a radnog obujma iznad 500 cm3 - 86 dB(A);

2) za motorna vozila sa tri kotača - 85 dB(A);

3) za motorna vozila s četiri ili više kotača:

a) za osobne automobile i kombinirana vozila - 84 dB(A),

b) za teretne automobile i autobuse najveće dopuštene mase do 3,5 t - 85 dB(A), iznad 3,5 t i s motorom snage od 147 kW - 89 dB(A), a s motorom snage iznad 147 kW - 92 dB(A).

(2) Za vozila koja su u eksploataciji dulje od jedne godine, najviša granica dopuštene vanjske buke iznosi za 3dB(A) više od najviše granice predviđene u stavku 1. ovog članka za tu vrstu vozila.

Članak 102.

(1) Uređaji i oprema koja se naknadno ugrađuje na vozilo (zamjena postojećih homologiranih dijelova ili ugradnja dodatnih dijelova) mora biti odobrenog tipa - homologirana prema važećim ECE pravilnicima u Republici Hrvatskoj.

(2) Vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj moraju biti opremljena dijelovima odobrenog tipa - homologiranim prema važećim ECE pravilnicima u Republici Hrvatskoj.

(3) Vozila u vlasništvu diplomatskih i konzularnih predstavništva, misije stranih država i predstavništva međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj i njihova osoblja (vozila obilježena diplomatskim tablicama) te vozila hrvatskih građana - povratnika iz inozemstva, ako su ta vozila koristili u državi iz koje iseljavaju, ne moraju imati uređaje i opremu na vozilu odobrenog tipa - homologiranu u skladu s važećim ECE pravilnicima u Republici Hrvatskoj.

(4) Odobrenje u svezi stavka 3. ovog članka po potrebi će izdavati Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 103.

(1) Navedene odredbe ovog Pravilnika primjenjuju se na vozila što su prvi put registrirana:

1) nakon 1. travnja 1971:

a) odredba članka 13. stavak 5,

b) odredba članka 53. stavak 2;

2) nakon 1. siječnja 1972:

a) odredba članka 51. stavak 4,

b) odredba članka 52. stavak 2. do 4,

c) odredba članka 61. stavak 3,

d) odredba članka 101. stavak 1;

3) nakon 1. siječnja 1973:

a) odredba članka 7. stavak 1. i 2,

b) odredba članka 10. osim stavka 1. točka 2,

c) odredba članka 13. stavak 6. (za teretna i priključna vozila iznad 10 t i za autobuse iznad 7 t najveće dopuštene mase) te odredba stavka 10,

d) odredba članka 13. stavak 9. na teretne automobile iznad 10 tona i na autobuse iznad 7 tona najveće dopuštene mase;

4) nakon 1. siječnja 1976. odredba članka 13. stavak 7. na motorna i priključna vozila namijenjena prijevozu putnika, najveće dopuštene mase iznad 7 t;

5) nakon 1. siječnja 1978:

a) odredba članka 13. stavak 10,

b) odredba članka 16. stavak 8,

c) odredba članka 38. stavak 1. točka 2, a do tada će se primjenjivati odredba točke 1. stavak 1. toga članka,

d) odredba članka 13. stavak 9. na autobuse do 7 tona i na teretne automobile do 10 tona najveće dopuštene mase;

6) nakon 1. siječnja 1980:

a) odredba članka 10. stavak 1. točka 2,

b) odredba članka 13. stavak 6 - na motorna i priključna vozila - autobuse najveće dopuštene mase do 7 t i teretna i priključna vozila najveće dopuštene mase do 10 t,

c) odredbe članka 13. stavak 8;

7) nakon 1. siječnja 1983:

a) odredba članka 59. stavak 5,

b) odredba članka 70;

8) nakon 1. siječnja 1984:

a) odredba članka 46. stavak 1. točka 9. pod a - na spremnik energije,

b) odredba članka 65. stavak 1 - na kombinirana vozila,

c) odredba članka 82. stavak 4,

d) odredba članka 91. stavak 1;

9) nakon 1. svibnja 1985:

a) odredba članka 61. stavak 4,

b) odredba članka 96. stavak 6;

10) nakon 1. siječnja 1991:

a) odredba članka 62. stavak 3. na vozila čiji je radni obujam motora do 750 cm3.

Članak 104.

(1) Odredba članka 10. stavak 1. točka 1. ovog Pravilnika ne primjenjuje se na osobne automobile s motorima radnog obujma manjeg od 500 cm3.

(2) Za osobne automobile iz stavka 1. ovog članka odnos bruto snage motora iskazane u kilovatima i najveće dopuštene mase vozila iskazane u tonama mora biti najmanje 10 kW/t.

Članak 105.

Odredbe članka 13. stavak 6. ovog Pravilnika primjenjuje se na priključna vozila, koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj nakon 1. srpnja 1996. godine.

Članak 106.

Iznimno od odredbe članka 22. stavak 3. ovog Pravilnika, na vozilima koja su proizvedena, odnosno proizvedena i uključena u promet do dana stupanja na snagu ovog Pravilnika, svjetlost glavnih farova može biti žute boje.

Članak 107.

Iznimno od odredbe članka 65. ovog Pravilnika, na vozilima što su uključena u promet do 2. svibnja 1975. uređaj za osiguranje vozila od neovlašene uporabe, kojim se sprječava okretanje kotača upravljača ili pomicanje ručice mjenjača, može biti posebno izveden i ne mora biti ugrađen u vozilo.

Članak 108.

Na vozila Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatske vojske ili Ministarstva obrane Republike Hrvatske, iz članka 252. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ne primjenjuju se odredbe članka 3, 4, 5, 7, 8, 9, 10, 12. stavak 6, članka 13, 16, 20, 26, 32, 35, 46, 47, 58, 59, 61. stavak 2. i 3, te članka 62, 63, 65, 92. i 102. ovog Pravilnika.

Članak 109.

Danom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaje vrijediti Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama ("Narodne novine", br. 19/93, 83/94, 58/95 i 64/95).

Članak 110.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu tridesetog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 011-01/98-01/50
Urbroj: 530-041-98-1
Zagreb, 8. travnja 1998.

Ministar
pomorstva, prometa i veza
mr. Željko Lužavec, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.