USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi dr. K. O. iz O., zastupanog po punomoćnicima M. S. i D. V., odvjetnicima iz Z., na sjednici održanoj dana 17. travnja 1998. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja i ukidaju se:

- Odluka Državnog sudbenog vijeća, broj: I DP-2/1996 od 14. siječnja 1997. godine i

- Odluka Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske, Klasa: 114-04/96-01/01 od 19. veljače 1997. godine.

II. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak.

III. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu podnio je dr. K. O. iz O. zastupan po punomoćnicima M. S. i D. V., odvjetnicima iz Z., povodom Odluke Državnog sudbenog vijeća, broj: I DP-2/1996 od 14. siječnja 1997. godine - o razrješenju od dužnosti predsjednika i suca Vrhovnog suda RH - i Odluke Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske o zahtjevu za zaštitu protiv Odluke Državnog sudbenog vijeća, Klasa: 114-04/96-01/01 od 19. veljače 1997. godine, kojom je potvrđena Odluka Državnog sudbenog vijeća.

Ustavna tužba je pravodobna i dopuštena. Disciplinski postupak je, sukladno članku 120. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske i članku 26. Zakona o Državnom sudbenom vijeću ("Narodne novine", broj 58/93 - nastavno: Zakon o DSV-u), okončan donošenjem odluke Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske o zahtjevu za zaštitu podnijetog od strane dr. K. O., okrivljenika u disciplinskom postupku. Odluka Županijskog doma Sabora RH donesena je 19. veljače 1997. godine, pa je ustavna tužba koja je podnesena 21. ožujka 1997. godine pravodobna (članak 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. "Narodne novine", broj 13/91 - nastavno: Ustavni zakon).

Podnositelj navodi kako su osporenim odlukama povrijeđena njegova ustavna prava iz čl. 16., čl. 18., čl. 19., čl. 28., čl. 29. st. 1. i 3., čl. 35., čl. 36., čl. 37. st. 1. i 3., te da su donijete protivno čl. 84., čl. 115. i čl. 117. Ustava Republike Hrvatske.

Pribavljeni su spisi disciplinskog postupka, broj: I DP-2/96 i II DP-2/96 od Državnog sudbenog vijeća (nastavno: Vijeće), te je uvidom u spise i osporene odluke utvrđeno:

Vlada RH je, temeljem članka 23. stavak 1. al. 3. Zakona o DSV-u, podnijela Vijeću zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv podnositelja poradi počinjenih teških disciplinskih djela iz članka 20. stavak 2. te 6. Zakona o DSV-u, dana 13. studenoga 1996. godine.

Disciplinski sud Vijeća, pod brojem: DP-2/96-5, 26. studenoga 1996. godine donio je Odluku o udaljenju podnositelja (u tom postupku okrivljenika) od dužnosti predsjednika i suca Vrhovnog suda RH do okončanja disciplinskog postupka DP-2/96.

Prigovor podnositelja na tu Odluku Vijeća je disciplinski sud DSV-a svojom Odlukom broj: DP-2/96-7 od 5. prosinca 1996. godine, odbio kao neosnovan.

Nakon provedenog disciplinskog postupka Vijeće je dana 14. siječnja 1997. donijelo Odluku, broj: I DP-2/96, da je podnositelj disciplinski odgovoran što je od lipnja 1995. do početka studenoga 1996. godine u tijeku obnašanja dužnosti predsjednika i suca Vrhovnog suda RH, u Z., O. i U. održavao vezu i pojavljivao se na javnim mjestima s B. Č. i S. Š., iako je znao da su oni u svojim sredinama poznati kao višestruki počinitelji kaznenih djela (prijavljivani, optuživani i osuđivani) te svojim utjecajem i poznanstvima posredovao u interesu i za korist navedenih osoba, nanijevši štetu ugledu suda i sudačke dužnosti na drugi način iz članka 20. stavak 2. tč. 6. Zakona o DSV-u te mu je izrečena disciplinska kazna - razrješenje od dužnosti predsjednika i suca Vrhovnog suda RH, dok je oslobođen disciplinske odgovornosti da je u vremenu od mjeseca siječnja do kolovoza 1996. godine u O. i Z., u tijeku obnašanja dužnosti predsjednika Vrhovnog suda RH održavao seksualne odnose s maloljetnim osobama, s kojima mu je susrete prethodno dogovarao njegov prijatelj B. Č. iz O., osoba do sada prijavljivana za više teških kaznenih djela.

Županijski dom Sabora RH. rješavajući o zahtjevu za zaštitu protiv Odluke Državnog sudbenog vijeća, broj: I DP-2/1996 od 14. siječnja 1997., potvrdio je svojom Odlukom od 19. veljače 1997., Klasa: 114-04/96-01/01 Odluku DSV-a o razrješenju podnositelja od dužnosti predsjednika i suca Vrhovnog suda RH (stavak I.) kojem ujedno, prestaje dužnost u Državnom sudbenom vijeću (stavak II. Odluke).

Ustavna tužba je osnovana.

Prema odredbi stavka 1. a1. 1. i stavka 3. članka 29. Ustava, osumnjičenom ili optuženom zbog kaznenog djela jamči se pravo na pravično suđenje pred nadležnim sudom ustanovljenim zakonom, a dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.

U konkretnom slučaju, Vijeće je provelo disciplinski postupak protiv podnositelja (u tom postupku okrivljenika) primjenom odredbi Zakona o DSV-u, Poslovnika Državnog sudbenog vijeća ("Narodne novine", broj 85/94 - nastavno: Poslovnik) i Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 34/93 - nastavno: ZKP), koji se primjenjuju sukladno članku 28. stavak 1. Zakona o DSV-u.

Podnositelj navodi dva dokaza koji su pribavljeni na nezakonit način, a koji su uporabljeni u disciplinskom postupku:

1) tehničke snimke tajno snimanih telefonskih razgovora (fonozapisa)

2) iskaz svjedoka I. M. - člana Vijeća u funkciji suca disciplinskog suda.

Ad 1)

Prema članku 18. Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine", broj 55/89, 18/90, 19/91, 29/91 - pročišćeni tekst, 73/91, 19/92 i 33/92) ministar unutarnjih poslova može, kada je to neophodno radi sigurnosti zemlje, rješenjem odrediti da se prema pojedinim fizičkim i pravnim osobama te organima poduzmu mjere kojima se odstupa od načela nepovredivosti tajne pisama i drugih sredstava komunikacije i o tome uz obrazloženje, u najkraćem roku, obavještava predsjednika Republike.

Uvidom u spis Ustavni sud je utvrdio kako je ministar unutarnjih poslova RH odredio da se nad B. Č., u okviru akcije "A" i nad S. Š., u okviru akcije "F" primijeni metoda tajne kontrole telefonskih razgovora (skraćeno TKTR), što su potvrdili i saslušani svjedoci I. S., B. J. i B. Š., inače djelatnici Službe za zaštitu ustavnog poretka RH (nastavno: SZUP).

Tijekom provođenja operativne metode, prema iskazu svjedoka B. J., u nju je "uletio" i podnositelj.

U dokaznom postupku DSV preslušalo je snimke telefonskih razgovora (fonozapisa) i izvršilo uvid u prijepis snimki - fonograme, te svoju odluku temelji i na tom dokazu.

U konkretnom predmetu nije dvojbeno kako su mjere nadzora tajnosti telefonskih razgovora poduzete prema drugim osobama (Č. i Š.), a ne prema podnositelju ustavne tužbe protiv kojeg je proveden disciplinski postupak i u odnosu na kojeg, ministar unutarnjih poslova, nije odredio nadzor nad telefonskim razgovorima. Zato je u pravu podnositelj ustavne tužbe kada navodi da se radi o tzv. nevaljanom dokazu kojega treba izdvojiti iz spisa i na kojem se ne može temeljiti odluka, jer se saznanja iz prisluškivanja osoba za koje postoji dozvola kontrole telefonskih razgovora, ne mogu i ne smiju koristiti u odnosu na druge osobe i druga djela.

Ad 2)

Člankom 35. stavak 1. tč. 4. ZKP-a propisano je da se izuzima iz suđenja sudac koji je u postupku saslušan kao svjedok.

U konkretnom slučaju, član Vijeća i ujedno sudac u disciplinskom sudu, I. M., nakon obrane okrivljenika te nakon što je i sam postavljao okrivljeniku pitanja, stavio je zahtjev za izuzeće, pozivom na odredbu članka 35. stavak 1. tč. 4. ZKP-a, da bi se po usvajanju zahtjeva za izuzeće, pojavio u ulozi svjedoka te se osporena odluka DSV temelji i na tom svjedočkom iskazu kao dokazu.

Član Vijeća (na dužnosti suca u disciplinskom postupku) koji u tijeku postupka svjedoči na temelju svojih osobnih saznanja nije i ne može biti nepristran sudac. Zbog toga se je član Vijeća I. M. u konkretnom slučaju morao, na temelju članka 35. ZKP-a, izuzeti na početku disciplinskog postupka a ne u njegovom tijeku.

Time što je Vijeće dopustilo da imenovani sudjeluje kao član Vijeća, a zatim kao svjedok, ono je povrijedilo postupovne odredbe o izuzeću sudaca i time povrijedilo pravo podnositelja ustavne tužbe na pravično suđenje. Svjedočenjem svjedoka M. povrijeđena su i postupovna pravila kako treba provoditi dokazivanje svjedočenjem (članak 29. Ustava).

Utvrđenje je Ustavnog suda da je dokaz, izveden saslušanjem kao svjedoka osobe koja, kao član DSV-a, u istom disciplinskom postupku sudjeluje kao sudac, te obnašajući tu dužnost ispituje osobu protiv koje se vodi disciplinski postupak (ovdje podnositelja ustavne tužbe) jest nezakonito pribavljen dokaz uporabljen u disciplinskom postupku.

Dakle, uporabom dokaza pribavljenih na nezakonit način na temelju kojih je donijeta osporena Odluka, Ustavni sud je utvrdio da je podnositelju povrijeđeno ne samo ustavno pravo iz članka 29. stavak 1. alineja I. i stavak 3. Ustava, nego i ustavno pravo iz članka 36. i članka 37. stavak 1. i 3. Ustava, kojima je zajamčena sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja, te sigurnost i tajnost osobnih podataka, a došlo je i do povrede ustavnog prava iz članka 35. Ustava kojim se svakom građaninu jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Ustavni sud utvrdio je da su preslušavanjem fonozapisa i čitanjem fonograma i uporabom tih dokaza u postupku, pribavljenih operativnim radom djelatnika SZUP-a u odnosu na druge osobe i druga djela, a ne podnositelja, potonjem na opisani način - iznošenjem osobnih podataka bez njegove privole, povredom tajnosti dopisivanja i svih drugih oblika općenja u području osobnog i obiteljskog života, povrijeđena navedena ustavna prava.

Budući da osporene Odluke nisu utemeljene na Zakonu (ZKP-u), opravdano podnositelj ukazuje i na povredu ustavnog prava iz članka 19. st. 1. i povredu odredbe članka 115. st. 3. Ustava.

Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da su podnositelju povrijeđena ustavna prava iz čl. 19. st. 1., čl. 29. st. 1. al. I. i st. 3., čl. 35., čl. 36., čl. 37. st. 1. i 3. i odredbe čl. 115. st. 3. Ustava RH, slijedom čega je ustavnu tužbu usvojio i odlučio kao u izreci odluke (stavak I. i II. temeljem članka 59. i članka 60. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 29/94).

Ustavnopravno stajalište Suda (članak 25. Ustavnog zakona) je da se ovom odlukom ne dira u položaj sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je nakon pravomoćno dovršenog disciplinskog postupka protiv podnositelja ustavne tužbe imenovan u skladu s odredbama Ustava i zakona.

Objava odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-244/1997
Zagreb, 17. travnja 1998.