USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Suda Jadranko Crnić te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u postupku povodom ustavne tužbe M. S. iz K., zastupanog po punomoćnici G. H., odvjetnici iz Z., na sjednici održanoj 11. ožujka 1998. godine, donio je slijedeće

RJEŠENJE

1. Ustavna tužba se odbacuje.

2. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

M. S. iz K., zastupan po punomoćnici G. H. iz Z., podnio je ustavnu tužbu u povodu rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, klasa: UP/II-562-02/96-01/1991, ur. broj: 512-21-05-96-2 od 4. studenoga 1996. godine.

Podnositelj smatra da su mu tim drugostupanjskim rješenjem povrijeđena ustavna prava iz članaka 18. i 19. Ustava Republike Hrvatske te temeljne ustavne odredbe iz članka 3. Ustava, posebno, načelo vladavine prava, jednakosti i socijalne pravde.

Ustavna tužba nije dopuštena.

Podnositelj je rješenjem Sekretarijata društvenih djelatnosti, Službe boračko-invalidske zaštite općine K., klasa: UP/I-562-02/92-01/693, ur. broj. 2133-05-05/92-3, od 8. veljače 1993. godine, utvrđen civilnim invalidom rata, a odbijen je njegov zahtjev za utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida. Žalbu M. S. odbilo je Ministarstvo obrane, Personalna uprava, rješenjem, klasa: UP/II-563-02/93-02/45, ur. broj: 512-13-9-02/93-2 od 15. ožujka 1993. godine. Istim rješenjem dana je i suglasnost na prvostupanjsko rješenje.

Dana 31. travnja 1996. godine M. S. podnosi Uredu za obranu K., Ministarstvu obrane Republike Hrvatske zahtjev za ukidanje odnosno mijenjanje pravomoćnog rješenja od 8. veljače 1993. godine, temeljeći taj svoj zahtjev na odredbi članka 265. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 - u nastavku: ZUP). Taj njegov zahtjev odbija navedeni Ured za obranu i to posebnim rješenjem od 8. srpnja 1996. godine, klasa UP/I-562-02/96-52/249, ur. broj: 512-88-02-96-2. Protiv tog rješenja podnositelj se žali sukladno danoj uputi o pravnom lijeku.

Međutim, tu njegovu žalbu odbacuje Ministarstvo obrane uvodno citiranim rješenjem od 4. studenoga 1996. godine. Istim rešenjem Ministarstvo je poništilo prvostupanjsko rješenje od 8. kolovoza 1996. godine i riješilo (umjesto prvostupanjskog tijela) da se ne prihvaća zahtjev podnositelja od 31. travnja 1996. godine za ukidanje odnosno mijenjanje već citiranog pravomoćnog rješenja Sekretarijata društvenih djelatnosti, Službe boračko-invalidske zaštite općine K. od 8. veljače 1993. godine u dijelu kojim je odbijen zahtjev imenovanog za utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida (umjesto priznatog mu statusa civilnog invalida rata).

Prema odredbi članka 265. stavak 2. ZUP, uz određene uvjete, na zahtjev stranke, može se ukinuti ili izmijeniti pravomoćno rješenje koje je nepovoljno za stranku, ali ako tijelo nađe da nema potrebe da se rješenje ukine ili izmijeni, dužno je o tome obavijestiti stranku.

Kako se, dakle, o zahtjevu stranke, kada se taj zahtjev ne prihvaća, ne odlučuje rješenjem (upravnim aktom) već se stranka o tom stajalištu nadležnog tijela samo obavještava, to je drugostupanjsko tijelo s razlogom poništilo prvostupanjsko rješenje o odbijanju zahtjeva i istodobno obavijestilo stranku (umjesto prvostupanjskog tijela) da se ne prihvaća zahtjev za ukidanje odnosno mijenjanje pravomoćnog rješenja od 8. veljače 1993. godine. Takva obavijest, bilo da je po obliku običan dopis ili sadržan u nekom (prvostupanjskom ili drugostupanjskom rješenju) nije upravni akt te se protiv nje ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor. U tome ništa ne mijenja na stvari činjenica da su oba upravna tijela stranku o svom stajalištu, da pravomoćno rješenje ne treba mijenjati (da zapravo nema uvjeta za mijenjanje jer smatraju da tim rješenjem nije nepravilno primijenjen materijalni zakon - stavak 1. članka 265. ZUP), obavijestila posebnim rješenjem, a ne običnom obaviješću. Time obavijest nije postala upravni akt. Važi, dakle, i ovdje pravilo da nešto što je u početku bilo pogrešno ne može tijekom vremena postati valjano (quod ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere).

To, nadalje, znači da nema potrebnih pretpostavki niti za podnošenje ustavne tužbe, jer se tom tužbom može osporiti odluka sudbene vlasti, upravne vlasti i drugih tijela koja imaju javne ovlasti, a rečeno je već, obavijest, odgovor stranci po članku 265. stavak 2. ZUP da povodom njezinog zahtjeva nema uvjeta za mijenjanje pravomoćnog rješenja, nije upravni akt protiv kojeg bi se mogla izjavljivati žalba odnosno pokretati upravni spor.

Tu ništa ne mijenja na stvari (pogrešna) uputa prvostupanjskog tijela o pravu na žalbu, jer time se obavijest nije premetnula u upravni akt odnosno odluku upravne vlasti postojanje koje kao pretpostavku dopustivost ustavne tužbe propisuje članak 28. Ustavnog zakona o Ustavnom suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91 - u nastavku: Ustavni zakon).

Stoga je na temelju članka 26. Ustavnog zakona, a u svezi s člankom 58. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) odlučeno kao u izreci.

Odluka o objavi ovog rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-931/1996.
Zagreb, 11. ožujka 1998.