USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi P. B. iz S., na sjednici održanoj dana 31. ožujka 1998. godine, donio je

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba, te se ukida

- rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske, broj Us-4461/1994 od 2. prosinca 1994. godine.

2. Predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

3. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

P. B. iz S., po punomoćniku N. M., podnio je ustavnu tužbu povodom rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4461/1994-5 od 2. prosinca 1994. godine, kojim je odbačena podnositeljeva tužba u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave Republike Hrvatske, Komisije za carinske prekršaje u drugom stupnju, broj: P-II-259/94 od 25. svibnja 1994. godine.

Uvidom u spis Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4461/1994, utvrđeno je da je Komisija za prekršaje Carinarnice S. donijela rješenje kojim je J. G. proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom od 1.645.768 HRD za carinski prekršaj iz članka 343. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 355. stavkom 1. Carinskog zakona ("Narodne novine", br. 53A/91, 64/91, 33/92, 40/92, 61/92, 26/93, 60/93, 106/93, 92/94). Uz kaznu mu je izrečena i zaštitna mjera oduzimanja robe koja je predmet prekršaja.

Komisija za carinske prekršaje u drugom stupnju, rješavajući o žalbi okrivljenika, donijela je rješenje kojim je preinačeno prvostupanjsko rješenje u odluci o kazni tako da se okrivljenom izriče novčana kazna od 1.000.000 HRD. U ostalom dijelu potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Podnositelj ustavne tužbe bio je vlasnik robe koja je predmet prekršaja te je pokrenuo upravni spor protiv rješenja, broj: P/II-259/94 od 25. svibnja 1994.

Upravni sud Republike Hrvatske odbacio je podnositeljevu tužbu pozivajući se na odredbe članaka 12. i 30. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91, 9/92, 77/92).

Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavka 2. (jednakost svih pred zakonom), članka 18. (pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom), članka 19. (pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu te zajamčenost sudske kontrole zakonitosti tih akata), članka 26. (zajamčena jednakost svih građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti) i članka 48. Ustava Republike Hrvatske kojim je zajamčeno pravo vlasništva.

Ustavna tužba je osnovana.

Podnositeljevu tužbu u upravnom sporu Upravni sud je odbacio zauzevši stajalište da osporenim upravnim aktima očito nije povrijeđeno nikakvo osobno pravo tužitelja ili njegov pravni interes zasnovan na zakonu, zbog čega ne može biti tužitelj u upravnom sporu u toj stvari.

Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, pravo pokretanja upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu. Odredbom članka 12. istog Zakona, propisano je da tužitelj u upravnom sporu može biti pojedinac, pravna osoba, organizacija, skupina osoba, naselje i sl. koji smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu.

Odredbom članka 30. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima, propisano je da će Sud odbaciti tužbu ako utvrdi da je očito da se upravnim aktom, koji se tužbom osporava, ne dira u pravo tužitelja ili u njegov osobni interes utemeljen na zakonu.

Prvostupanjskim rješenjem, kojim je okrivljenik J. G. proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom za prekršaj iz članka 343. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 355. stavkom 1. Carinskog zakona, izrečena je i zaštitna mjera oduzimanja robe koja je predmet prekršaja, a koja je bila vlasništvo podnositelja ustavne tužbe. Takvim rješenjem može biti povrijeđeno podnositeljevo pravo ili neposredni osobni interes, a što je, prema odredbi članka 12. Zakona o upravnim sporovima, pretpostavka za pokretanje upravnog spora.

Stajalište je Ustavnog suda Republike Hrvatske da podnositelj ustavne tužbe ulazi u krug osoba navedenih u članku 12. Zakona o upravnim sporovima te da mu se mora omogućiti sudjelovanje u upravnom sporu.

U prilog ovakvom stajalištu govori i činjenica da osoba, čiji je predmet oduzet rješenjem o prekršaju, ima pravo radi zaštite svojih prava sudjelovati u prekršajnom postupku.

Odredbom članka 124. Zakona o prekršajima ("Narodne novine", br. 2/73, 5/73, 21/74, 9/80, 25/84, 52/87, 27/88, 43/89, 8/90, 41/90, 59/90, 91/92, 33/95), propisano je da osoba, čiji je predmet oduzet rješenjem o prekršaju, ima pravo žalbe protiv odluke o oduzimanju predmeta.

Budući da vlasnik predmeta koji je oduzet rješenjem o prekršaju ima pravo sudjelovati u prekršajnom postupku radi zaštite svojih pravnih interesa, valja mu priznati i pravo na pokretanje upravnog spora, dakle pravo na ostvarenje ustavnog jamstva kontrole zakonitosti pojedinačnih akata (članak 19. Ustava) jer mu se, u konkretnom slučaju, ne može poreći neposredni osobni interes utemeljen na zakonu (članak 2. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima).

Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je Upravni sud, onemogućivši podnositelju pokretanje upravnog spora, u konkretnom predmetu, povrijedio njegovo ustavno pravo na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Slijedom navedenog, a na temelju odredaba članka 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91) i članaka 59. i 62. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), donesena je odluka kao u izreci.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-413/1995
Zagreb, 31. ožujka 1998.