USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe M. R. iz M. L., na sjednici održanoj dana 31. ožujka 1998. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

M. R. iz M. L. podnio je ustavnu tužbu povodom presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-6331/1994-4 od 6. travnja 1995. godine, kojom je odbijena tužba podnositelja, izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, klasa: UP/II-415-02/94-01/34, Ur. broj: 513-07-01/94-2 od 12. svibnja 1994. godine, kojim je odbijena žalba na rješenje o određivanju prisilne naplate Područnog ureda R., Ispostava M. L., klasa: UP/I-415/06/94-01/10, Ur. broj: 513-07-08-05-94-1 od 25. veljače 1994. godine, kojim se podnositelju utvrđuje obveza plaćanja nepodmirenog iznosa poreza i kamate do dana izdavanja tog rješenja, te se određuje način izvršenja prisilne naplate.

Podnositelj ustavne tužba smatra da su osporenom presudom i rješenjima upravnih tijela povrijeđene odredbe članka 19. stavak 1. i članka 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske.

Povrede navedenih ustavnih prava podnositelj obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem i pogrešnom primjenom materijalnog prava, ističući da je porez podmirio dana 12. svibnja 1993. godine, a da je do razlike u visini dužnog poreza došlo nezakonitim i nepravilnim radom službenika. Posebno ističe da se osporenim odlukama tereti zateznim kamatama koje su obračunate od dana kada se od njega nije ni zahtijevalo plaćanje dodatnog iznosa poreza.

Ustavna tužba nije osnovana.

Rješenjem o određivanju prisilne naplate od 24. veljače 1994. godine utvrđena je obveza plaćanja razlike poreza u iznosu od 2.513.687 HRD i kamate na taj iznos obračunate do dana izdavanja rješenja u iznosu od 2.733.171 HRD.

Upravni sud Republike Hrvatske osporenom je presudom ocijenio da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, te je tužbu odbio kao neosnovanu.

Analizom razloga ustavne tužbe i osporenih odluka Sud je utvrdio da podnositelju ustavne tužbe nije povrijeđeno ustavno pravo iz članka 19. stavak 1. Ustava kojim se zajamčuje da upravni akti tijela državne uprave moraju biti utemeljeni na zakonu, te da nije povrijeđena odredba članka 115. stavak 3. Ustava koja određuje da sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Naime, u provedenom postupku nadležna tijela su utvrdila da podnositelj nije u cijelosti podmirio iznos poreza razrezan na promet osobnog automobila, prema rješenju Uprave prihoda u M. L. od 23. srpnja 1993. godine. Na temelju činjeničnog stanja, utvrđenog tijekom upravnog postupka, osporenim odlukama nadležnih tijela određen je postupak prisilne naplate dužnih obveza primjenom odredaba tada važećeg Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 109/93).

Iz izloženog slijedi da osporenim odlukama donesenim od strane nadležnih tijela na temelju zakona i u zakonito provedenom postupku nisu povrijeđena navedena ustavna prava podnositelja ustavne tužbe.

Stoga je, temeljem članka 59. u svezi s člankom 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), odlučeno kao u točki I. izreke.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-582/1995
Zagreb, 31. ožujka 1998.