USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe P. F. iz G., zastupanog od M. G., odvjetnika u Z., na sjednici održanoj dana 31. ožujka 1998. godine, donio je

ODLUKU

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Dopuštenom i pravodobnom ustavnom tužbom podnositelj je pokrenuo ustavnosudski postupak u svezi presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-6181/1994-4 od 18. svibnja 1995. godine.

Tijekom upravnog postupka, koji je prethodio sudskoj kontroli akata državne uprave, prvostupanjsko tijelo Općinski sekretarijat društvenih djelatnosti u Ž., V.-s. ž., svojim rješenjem, klasa: UP-I-562-02-93-01-205, urbroj: 2212-07-02-93-01-1 od 1. prosinca 1993. godine, odbio je zahtjev podnositelja za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.

U konkretnom slučaju, činjenično stanje utvrđeno je na temelju izvješća Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zbornog područja O., II. Voda I. satnije 68b VP, urbroj: 2229-01-02-93-02/35 od 7. listopada 1993. godine. Iz navedenog izvješća proizlazi da je podnositelj ranjen pokraj šanka u ugostiteljskom objektu "Kod Štefe" i to tijekom razgovora i rasprave o kvaliteti pištolja s vojnicima A. B. i H. H. Želeći pokazati cijev pištolja, a uslijed nestručnog rukovanja, vojnik A. B. izvršio je samoranjavanje uz ranjavanje podnositelja i vojnika H. H.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi kako je predmetni zahtjev podnositelja odbijen iz razloga što je u upravnom postupku utvrđeno kako ranjavanje, uslijed kojeg je podnositelj zahtijevao priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, nije uslijedilo tijekom obavljanja vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih državnih tijela Republike Hrvatske, a u obrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida propisane tada važećim člankom 5. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata ("Narodne novine", br. 86/92, 2/94 i 108/95).

Protiv prvostupanjskog rješenja, podnositelj je uložio žalbu. Odlučujući povodom žalbe podnositelja, drugostupanjsko upravno tijelo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske svojim rješenjem, klasa: UP/II-562-02/94-01/259, urbroj: 512-21-05-94-2 od 29. kolovoza 1994. godine, odbilo je tu žalbu kao neosnovanu.

Tijekom sudske kontrole zakonitosti akata državne uprave, Upravni sud Republike Hrvatske osporavanom presudom utvrdio je zakonitost rješidbi upravnih tijela te je tužbu podnositelja odbio kao neosnovanu.

Iako u ustavnoj tužbi podnositelj nije izričito naveo koja ustavna prava u konkretnom slučaju smatra povrijeđenim, iz njezinog sadržaja razabire se kako podnositelj upućuje na egzistentnost povrede ustavnih prava iz članka 19. i članka 57. stavka 2. Ustava, kao i na postojanje povrede ustavnih načela sadržanih u članku 115. stavku 3. Ustava. Člankom 19. Ustava jamči se utemeljenost na zakonu akata državne uprave te se jamči sudska kontrola tih akata. Člankom 57. stavkom 2. Ustava jamči se invalidnim osobama posebna skrb Republike. Člankom 115. stavkom 3. Ustava određeno je da su sudovi dužni suditi na temelju Ustava i zakona.

Povrede navedenih ustavnih prava i načela podnositelj obrazlaže činjenicom da se je u ugostiteljskom objektu, gdje je ranjen, zatekao vršeći svoju dužnost obavljanjem redovne ophodnje i kontrole zadržavanja vojnika u ugostiteljskim objektima te slijedom iznijetog smatra svoj zahtjev za priznavanjem svojstva ratnog vojnog invalida osnovanim. Također, predlaže njegovu ustavnu tužbu usvojiti i ukinuti osporavane rješidbe.

Ustavna tužba nije osnovana.

Prema tada važećoj odredbi članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, ratnim vojnim invalidom smatra se osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane, povrede ili ozljede koju je zadobila u sastavu oružanih snaga Republike Hrvatske ili izvan njihova sastava pri obavljanju vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih državnih tijela Republike Hrvatske u obrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske i to u periodu od 17. kolovoza 1990. pa do prestanka neprijateljstava.

Na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom upravnog postupka, kao i na temelju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenih u konkretnom slučaju, utvrđeno je da su upravna tijela i Upravni sud Republike Hrvatske postupali na temelju zakona. Okolnosti pod kojima je došlo do ranjavanja podnositelja ne dovode do ispunjenja uvjeta za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida propisanih navedenom odredbom Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Zakonito postupanje nadležnih upravnih tijela i suda ne može se smatrati temeljem povrede ustavnih prava.

Nadalje, iz ustavne tužbe proizlazi kako podnositelj u bitnome osporava činjenična utvrđenja upravnih tijela.

Prema članku 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91), svatko može, po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta, podnijeti ustavnu tužbu kada smatra da mu je, odlukom sudbene vlasti, upravne vlasti ili odlukom tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina.

Kad Ustavni sud, postupajući na temelju odredbi članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, pruža zaštitu ustavnih prava onda se eventualno postojanje povrede ustavnih prava u pravilu cijeni na podlozi činjenica koje su utvrđene u pravomoćno okončanom postupku. Iznimno, u slučaju kada bi postojala osnovana sumnja kako je zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja došlo do povrede ustavnih prava, Sud bi bio ovlašten utvrđivati i odlučne činjenice i zatim postupiti u skladu s odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju, međutim, Sud nije utvrdio da bi osporavanom presudom, u svezi s utvrđenim činjeničnim stanjem, podnositelju bila povrijeđena ustavna prava i načela na koja u ustavnoj tužbi upućuje.

Slijedom iznijetog, a utvrdivši kako podnositelju ustavne tužbe osporavanom odlukom Upravnog suda Republike Hrvatske nisu povrijeđena ustavna prava iz članka 19. i članka 57. stavka 2. Ustava i utvrdivši nepostojanje povrede ustavnih načela sadržanih u članku 115. stavku 3. Ustava, odlučeno je kao u izreci.

Ova odluka se temelji na odredbama članka 59. i članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94).

Objava ove odluke temelji se na odredbama članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-761/1995.
Zagreb, 31. ožujka 1998.