USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Jadranko Crnić te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi M. D., H. S. i T. D., zastupanih po punomoćniku P. J., odvjetniku iz P., na sjednici održanoj dana 31. ožujka 1998. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

Ustavna tužba T. D. se odbija.

RJEŠENJE

Ustavna tužba M. D. i H. S. se odbacuje.

Ova će se odluka i rješenje objaviti u "Narodnim novinama".

Podnositelji ustavne tužbe M. D., H. S. i T. D., zastupani po punomoćniku P. J., odvjetniku iz P., navode u ustavnoj tužbi da su im rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje, broj: C-450/93 od 15. prosinca 1993. godine, povrijeđena ustavna prava iz članka 19. stavak 1. i članka 48. Ustava Republike Hrvatske, jer da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te je pogrešno utvrđena njihova prekršajna odgovornost dok rješenje nije utemeljeno na zakonu.

Ustavna tužba T. D. nije osnovana.

Ustavna tužba M. D. i H. S. nije dopuštena.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su poduzeće "T" d.o.o. iz M., kao pravna osoba i T. D., kao odgovorni djelatnik, rješenjem Komisije za carinske prekršaje Carinarnice R., broj: P-520/93 od 21. srpnja 1993. godine, oglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 346. stavaka 1. i 2. točka 1. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91).

Rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje odbijena je žalba okrivljenika kao neosnovana.

U ustavnoj tužbi podnositelji navode razloge kao u žalbi na prvostupanjsku odluku, na koje navode im je u drugostupanjskoj odluci odgovoreno.

Smatraju da je osporeno rješenje nezakonito te da u žalbenom postupku nije cijenjena činjenica da je Carinarnica u R. drugim rješenjem izmijenila generalno rješenje Carinarnice o roku povratka privremeno uvezene robe u smislu članka 290. stavak 3. Carinskog zakona.

Prema stanju spisa predmeta, a što navodi i ustavna tužba, do izmjene generalnog rješenja došlo je nakon pokretanja prekršajnog postupka. Okrivljenici u tom postupku zatražili su izmjenu generalnog rješenja tek kad je pokrenut prekršajni postupak zbog neispunjenja obveza iz Carinskog zakona kako je navedeno u generalnom rješenju 2701/91 po kojem im je odobren privremeni uvoz radi oplemenjivanja i prerade određene robe pojedinačno navedene u tom rješenju.

Prema odredbi članka 290. Carinskog zakona izmjene generalnog rješenja korisnik je dužan zatražiti prije isteka roka za izvoz privremeno uvezene robe, inače čini prekršaj.

S obzirom da je zahtjev za izmjenu generalnog rješenja 2701/91 podnesen nakon tog roka (što okrivljenici u predmetu nisu niti poricali) nadležna tijela su utvrdila da je počinjen prekršaj.

Ustavni sud je stoga utvrdio da nema povrede ustavnih prava podnositelja ustavne tužbe iz članaka 19. i 48. Ustava Republike Hrvatske, jer je osporena odluka kao i odluka prvostupanjskog tijela donesena na temelju važećih zakonskih odredbi i u zakonom propisanom postupku.

M. D. i H. S. nisu sudjelovali u postupku u kojem su donesena osporena rješenja, a s obzirom da je pravna osoba d.o.o. nisu niti vlasnici pravne osobe. Stoga ovi podnositelji ustavne tužbe nisu osobe ovlaštene za njezino podnošenje navedene u članku 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), pa ustavna tužba u odnosu na njih nije dopuštena.

Iz tih razloga, temeljem članaka 61. i 58. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", 29/94), odlučeno je i riješeno kao u izreci.

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-85/1994
Zagreb, 31. ožujka 1998.