USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi D. N. M. iz Z., zastupanog od odvjetnika u Z., V. G., na sjednici održanoj dana 11. ožujka 1998. godine, donio je

ODLUKU

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Ustavna tužba podnijeta je u povodu presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-1166/1996-4 od 15. listopada 1997. godine, donijete u postupku radi rušenja građevine, kojom je odbijena podnositeljeva tužba u upravnom sporu protiv rješenja tuženog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja Republike Hrvatske, Uprave za upravno-pravne poslove prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, Odjel za postupak drugog stupnja, klasa: UP/II-362-02/95-04/576, ur. broj: 531-05/2-96-2 od 15. siječnja 1996. godine.

Navedenim pak drugostupanjskim rješenjem odbijena je podnositeljeva žalba protiv rješenja Županije s.-d., Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave S., klasa: UP/I-362-02/95-01/03, ur. broj: 2181-04/6-95-1 od 16. veljače 1995. godine, kojim je podnositelju kao investitoru naređeno da ukloni - poruši građevinu građenu na k.č. br. 291/1 k.o. S. u ulici Put Šumarije u S., kao i da ukloni materijal nakon rušenja u roku od 15 dana od dana primitka osporenog rješenja.

Prema ostalim točkama izreke uklanjanje - rušenje mora se izvesti stručno, uz sve mjere opreza, bez opasnosti po život i zdravlje ljudi, promet i susjedne građevine; ako investitor ne postupi po naredbi iz točke 1. rješenja bit će na izvršenje prisiljen upravnom mjerom u visini desetorostrukog prosječnog osobnog dohotka u Republici Hrvatskoj u proteklom tromjesečju, s tim da se svaka kasnija upravna mjera izriče u istom iznosu, a ukoliko investitor i nakon tri izrečene upravne mjere ne provede naredbu o uklanjanju - rušenju građevine i ne ukloni materijal nakon rušenja, rješenje će se izvršiti putem druge osobe na trošak i odgovornost investitora. Prema petoj točki izreke izjavljena žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

Osporenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, kao što je već spomenuto, odbijena je podnositeljeva tužba u upravnom sporu.

Podnositelj ustavne tužbe smatra da mu je presudom Upravnog suda, kao i rješenjima u svezi s kojima je ona donijeta, povrijeđeno pravo iz odredbe članka 26. Ustava, to jest pravo jednakosti svih građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

Pobliže je povreda ustavnog prava obrazlagana time da su vlasnici svih okolnih parcela na njima izgradili građevine istovjetne njegovoj, a prema nijednom od njih nije nadležno upravno tijelo donijelo "... bilo kakav upravni pojedinačni akt sadržaja makar sličnog osporenom.".

Zatim se u ustavnoj tužbi navodi da su predmetni objekt koristili jedna siromašna obitelj te prognanici i izbjeglice iz V., da mu se prijeti mjerom koja je jednaka iznosu njegove jednoipolgodišnje mirovine, te da su upravna tijela primjenjivala stari Provedbeni urbanistički plan za Općinu S., koji je sadržavao cijeli niz nelogičnosti.

Podnositelj je ujedno podnio i prijedlog za privremenu obustavu izvršenja temeljem članka 18. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91); kako je riječ o ustavnoj tužbi odgovarajuća je norma u stvari članak 53. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94).

Ustavna tužba nije osnovana.

Prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, kao i osporena presuda Upravnog suda Republike Hrvatske u ovom predmetu, polaze od odredaba članaka 33. i 58. Zakona o građenju ("Narodne novine", broj 77/82, 82/92 - 26/93 - i 33/95) koje reguliraju zahtjev za građevnu dozvolu za jednostavnu građevinu, što mu treba priložiti, kao i što se smatra jednostavnom građevinom prema tom Zakonu, te polaze od utvrđene činjenice da je tužitelj izveo gradnju jednostavne građevine bez građevne dozvole. Prema Zakonu građevinski inspektor ima pravo i dužnost narediti da se građevina ili njezin dio ukloni - pored ostalog - ako se gradi ili je izgrađena bez građevne dozvole.

Budući da je osporena presuda, kao i rješenja koja su joj prethodila, utemeljena na Zakonu, ovaj Sud je utvrdio da podnositelj neosnovano upućuje na povredu ustavnog prava jer se odluka suda, donijeta sukladno zakonskim odredbama, ne može uzeti za temelj povrede tog prava. Osim toga, podnositelj vlastite propuste u ime ustavne jednakosti ne može opravdavati eventualnim propustima drugih.

U skladu s iznijetim odlučeno je kao u izreci.

Prema odredbi članka 53. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Sud može odgoditi izvršenje do donošenja odluke. Kako je ovim odluka donijeta, nisu postojale procesne pretpostavke za odlučivanje o prijedlogu za obustavu izvršenja.

Ova se odluka temelji na odredbama članka 19. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske te na odredbama članaka 59. i 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske, a njezina objava na odredbi članka 20. stavak 1. navedenog Ustavnog zakona.

Broj: U-III-133/1998
Zagreb, 11. ožujka 1998.