USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući u predmetu ocjene ustavnosti zakona, na sjednici održanoj dana 25. veljače 1998. godine, donio je slijedeće

RJEŠENJE

1. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba članaka 1. i 2. Zakona o općem oprostu ("Narodne novine", br. 80/96).

2. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

Ranko Radović, odvjetnik iz Zagreba, podnio je Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona navedenog u izreci.

Podnositelj prijedloga smatra da su osporene odredbe naznačenog Zakona u suprotnosti s odredbom članka 28. Ustava Republike Hrvatske jer zakonskom formulacijom, kojom se daje opći oprost "počiniteljima kaznenih djela", zakonodavac svaku osobu na koju se zakon primijeni smatra počiniteljem kaznenog djela, a to znači i krivom za počinjeno djelo prije nego je krivnja te osobe utvrđena zakonitom presudom.

Prijedlog nije osnovan.

Zakon o općem oprostu daje amnestiju (opći oprost) neodređenom broju osoba (počiniteljima kaznenih djela) za kaznena djela počinjena u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj u vremenskom razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. godine.

Zakonske odredbe s osporenim zakonskim izrazom utvrđuju krug osoba kojima se daje oprost i nisu pravno najbolje sročene (jer se izraz "počinitelj" koristi, osim za pravomoćno osuđene, i za osobe kojima se daje opći oprost od kaznenog progona i postupka) ali samim tim nisu suprotne Ustavu Republike Hrvatske.

Ustavni sud Republike Hrvatske nije prihvatio tvrdnju predlagatelja da se, temeljem osporenih zakonskih izraza, svatko na koga se zakon primijeni smatra počiniteljem kaznenog djela i krivim za počinjeno kazneno djelo, što je suprotno navedenoj ustavnoj odredbi.

Prema ocjeni Suda, osporeni zakonski izraz da se opći oprost daje "počiniteljima kaznenih djela" ima se smatrati samo tehničkim izrazom (terminus technicus), kojim je zakon odredio krug osoba (počinitelji), na koje se zakon primjenjuje (članak 1.), protiv kojih se kazneni progon neće poduzimati, a kazneni se postupak neće pokretati. Ako je kazneni progon poduzet, Sud će po službenoj dužnosti postupak obustaviti, a ako je osoba na koju se oprost odnosi lišena slobode, odlukom suda pustit će se na slobodu (članak 2.).

Jednak izraz, "počinitelj kaznenih djela", kao tehnički izraz, koristi u stavku 1. članku 2. Zakon o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", br. 75/95).

Ocjena Suda temelji se upravo na odredbi članka 28. Ustava, prema kojoj je svatko nedužan i nitko se ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. U skladu s tom odredbom moraju se tumačiti i osporene odredbe ovog Zakona.

Kod primjene Zakon o oprostu, po ocjeni Suda, kao počinitelj kaznenog djela, bit će znana samo ona osoba kojoj će, temeljem odredbe stavka 2. članka 1. Zakona, biti oprošteno izvršenje pravomoćne presude izrečene za počinjeno kazneno djelo iz stavka 1. članka 1. Zakona, što je u skladu s odredbom članka 28. Ustava.

Iz navedenih razloga, Ustavni sud Republike Hrvatske odlučio je kao u izreci.

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).

Broj: U-I-1130/1997
Zagreb, 25. veljače 1998.