USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dopredsjednik Suda Jurica Malčić te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu Zvonimira Šoštarića iz Čazme, zastupanog po punomoćniku Radovanu Dožudiću, odvjetniku, na sjednici održanoj dana 11. veljače 1998. godine, donio je slijedeće

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske, članka 103. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 22/90, 22/92, 58/93 i 70/93) u dijelu u kojem je ostao na snazi temeljem odredbe članka 52. stavka 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96).

II. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

Zvonimir Šoštarić iz Čazme, zastupan po punomoćniku Radovanu Dožudiću, odvjetniku, podnio je prijedlog za ocjenu ustavnosti članka 103. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 22/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96), u dijelu u kojem je ostao na snazi temeljem članka 52. stavka 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96).

Članak 103. Zakona o stambenim odnosima glasi:

"Ako radniku koji koristi stan za službene potrebe prestane radni odnos, a ne iseli se iz stana, stambeni će organ na prijedlog davaoca stana rješenjem narediti iseljenje.

Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne zadržava izvršenje rješenja."

Predlagatelj smatra da su osporene odredbe nesuglasne s ustavnim načelima vladavine prava, diobe vlasti i jednakosti svih pred zakonom i pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te navodi da je zbog istih razloga Ustavni sud već ukinuo odredbe članka 70. i 94. Zakona o stambenim odnosima (U-I-130/1995 i U-I-892/1994, objavljene u "Narodnim novinama", broj 99/96 od 26. studenoga 1996.), čija pravna priroda da je identična odredbama članka 103.

Ističe da se radi o protivnim interesima dviju strana koje su u sporu građanskopravne prirode za čije rješavanje trebaju biti nadležni sudovi, a postupak po članku 103. da je pretjerano sumaran i protivan pravnim standardima za zaštitu spornih građanskih prava.

Predlaže ukinuti odredbe članka 103. Zakona o stambenim odnosima u dijelu u kojem su ostale na snazi temeljem odredbe članka 52. stavka 1. Zakona o najmu stanova.

Istovremeno predlaže, do donošenja konačne odluke o postupku ocjene ustavnosti članka 103. Zakona o stambenim odnosima, privremeno obustaviti od izvršenja zaključak o dozvoli izvršenja kojim je njemu određeno prisilno iseljenje iz stana u Čazmi, M. Novačića 2.

Prijedlog nije osnovan.

Odredbom članka 103. stavka 1. Zakona o stambenim odnosima prvenstveno je propisan uvjet zbog čijeg se nastupa osobi koja koristi stan za službene potrebe može narediti iseljenje iz stana. Postojanje tog uvjeta, prestanka radnog odnosa, utvrđuje se u drugom odgovarajućem postupku, pa kada nastup tog uvjeta bude i utvrđen, upravno tijelo po prijedlogu davatelja stana, samo donosi rješenje kojim naređuje iseljenje. Dakle pred upravnim tijelom se ne raspravlja niti odlučuje o pravu na stan, već se samo naređuje iseljenje temeljem nastupa propisanog uvjeta čije postojanje je utvrđeno u odgovarajućem drugom postupku. Spor bi se eventualno mogao voditi samo o postojanju ili nepostojanju činjenice prestanka radnog odnosa, no o tome se svakako u primjeni osporenog članka pred upravnim tijelima ne može odlučivati.

Dakle, kada prestanak radnog odnosa bude od nadležnog tijela utvrđen, upravno tijelo donosi samo rješenje o iseljenju, pa ovaj Sud smatra da time nisu povrijeđena ustavna načela vladavine prava i diobe vlasti.

Riječ je, inače, o propisu koji je trebalo uskladiti s Ustavom Republike Hrvatske sukladno odredbama Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 34/92 - pročišćeni tekst, 91/92, 62/93, 50/94, 105/95 i 110/96), no on je stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova u međuvremenu prestao vrijediti, osim iznimno, do dovršenja postupaka koji su prema njemu pokrenuti prije no što je prestao vrijediti.

Primjena osporenih odredaba do dovršenja postupaka koji su pokrenuti prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, prema stajalištu ovog Suda, nije nesuglasna s ustavnim načelom vladavine prava, jer se primjenom propisa temeljem kojih je određeni postupak započet, sve do njegovog dovršenja, upravo potvrđuje načelo vladavine prava posebno sa stajališta pravne sigurnosti građana kao stranaka u postupku.

Navod predlagatelja da bi osporenim odredbama bilo povrijeđeno ustavno načelo diobe vlasti iz istih razloga koje je ovaj Sud naveo u obrazloženjima odluka kojima je ukinuo odredbe članka 70. i članka 94. Zakona o stambenim odnosima, također nije osnovan. Naime, upravno tijelo primjenom osporenih odredaba ne odlučuje o valjanosti pravne osnove useljanja u stan kao akta raspolaganja stanom, već samo utvrđuje ima li ili nema osnove za donošenje rješenja o iseljenju zbog činjenice čije se postojanje utvrđuje u drugom postupku, pa kad temeljem tako utvrđene činjenice upravno tijelo samo donosi rješenje o iseljenju, ne vrijeđa se time ustavno načelo diobe vlasti.

Inače, ustavno načelo diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, ne treba shvaćati i tumačiti doslovno. Svrha tog načela jest u sprječavanju koncentracije ovlaštenja i političke moći unutar samo jedne od tih vlasti. Ostvarenju te svrhe u suvremenim ustavnim sustavima različito se prilazi, a svodi se na povjeravanje osnovnih državnih funkcija različitim državnim tijelima, pri čemu su odnosi između državnih tijela koja obavljaju različite državne funkcije različito uspostavljeni u pojedinim državama. U našem sustavu trodiobe vlasti one se uzajamno nadziru i ograničavaju, ali i prožimaju, pa tako, primjerice, zakonodavna vlast (Hrvatski državni sabor) donosi propise o organizaciji, nadležnostima i postupanju sudbene vlasti, izvršna vlast (Ministarstvo pravosuđa) bitno utječe na obavljanje sudske uprave, sudbena vlast nadležna je nadzirati zakonitost akata izvršne vlasti, itd.

Stoga ni pozivanje predlagatelja na razloge zbog kojih je ovaj Sud ukinuo odredbe članka 70. i 94. Zakona o stambenim odnosima, nije prihvatljivo u ovom predmetu, jer se u primjeni osporenog članka ne odlučuje o pravnoj valjanosti pravne osnove useljenja u stan kao akta raspolaganja stanom, pa time ni o pravu na stan.

Konačno, navod predlagatelja da bi osporeni članak bio u nesuglasju s načelom jednakosti svih pred zakonom i pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koje imaju javne ovlasti, ovaj Sud također ne nalazi osnovanim, jer je propisani uvjet za donošenje rješenja o iseljenju jednak za sve u istoj pravnoj situaciji.

S obzirom da prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti osporenih odredaba nije prihvaćen, o prijedlogu predlagatelja za privremenu obustavu izvršenja u smislu odredbe članka 18. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), nije se raspravljalo niti odlučivalo.

Stoga je temeljem odredbe članka 45. stavka 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-219/1997
Zagreb, 11. veljače 1998.