USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, povodom prijedloga Matije Očića, Dorice Nikolić i Željka Bručića, svih iz Zagreba, radi ocjene ustavnosti, na sjednici održanoj dana 11. veljače 1998. godine, donio je

ODLUKU

1. Pokreće se postupak za ocjenu ustavnosti i ukida se Zakon o pretvorbi Zagrebačkog velesajma ("Narodne novine", broj 55/96).

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Predlagatelji Matija Očić, Dorica Nikolić i Željko Bručić predložili su pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o pretvorbi Zagrebačkog velesajma ("Narodne novine", broj 55/96) temeljem članka 15. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, a u svezi sa člankom 14. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, člankom 7. Zakona o Gradu Zagrebu, te člankom 16. i 17. privremenog Statuta Grada Zagreba.

Predlagatelji smatraju da su povrijeđena ustavna prava iz članka 3., 48. stavak 1. i 49. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske.

Predlažu da se nakon provedenog postupka, temeljem članka 21. stavak 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91, nastavno: Ustavni zakon), donese odluka o ukidanju Zakona o pretvorbi Zagrebačkog velesajma.

Predložili su, temeljem članka 18. Ustavnog zakona i obustavu izvršenja pojedinačnih akata donesenih u smislu članka 8. osporavanog Zakona i to: zaključenje društvenog ugovora, kao i podnošenje prijave za upis nastale promjene u sudski registar, a temeljem članka 18. Ustavnog zakona.

Predlagatelji Matija Očić i Dorica Nikolić smatraju da je Trgovačko društvo "Zagrebački velesajam" d.o.o. vlasništvo Grada Zagreba, te na temelju Odluke Skupštine Grada Zagreba od 14. veljače 1991. godine od poduzeća u društvenom vlasništvu, osnovanog kao javno poduzeće u vlasništvu Grada Zagreba, a usklađenjem sa Zakonom o trgovačkim društvima upisano u registar Trgovačkog suda u Zagrebu 4. siječnja 1996. godine kao Zagrebački velesajam d.o.o. u vlasništvu jedinog vlasnika Grada Zagreba. Nikad pravo vlasništva nije osporavano. Smatraju da Ustav poznaje samo jedno vlasništvo, koje se jednako štiti bez obzira tko je vlasnik. Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti ni zakonom. Citirani Zakon ne poštuje ni jedno načelo Ustava, jer bez ikakve obavijesti oduzima 60% vlasništva trgovačkog društva bez naknade u korist Republike Hrvatske, koja postaje većinski vlasnik. Usvajanjem tog Zakona uvodi se u gospodarski sustav pravna nesigurnost. Na taj je način mimo Ustava, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o izvlaštenju moguće svaku fizičku ili pravnu osobu izvlastiti bez naknade.

Ukoliko je Republika Hrvatska smatrala da je njeno pravo bilo povrijeđeno time što se Grad Zagreb upisao kao vlasnik, tada je trebala to osporavati pravnim sredstvima, a ne da se usvajanjem takvog Zakona protivno Ustavu i drugim zakonima ruši pravni sustav Republike Hrvatske utemeljen na nepovredivosti vlasništva.

Osim prijedloga Matije Očića i Dorice Nikolić, podnesen je i prijedlog Željka Bručića, koji navodi da je kao djelatnik Zagrebačkog velesajma sve do umirovljenja onemogućen u stjecanju prava na temelju provedenih godina u Zagrebačkom velesajmu, stvarajući svojim radom Zagrebački velesajam, jer su podjelom vlasništva između Republike i Grada Zagreba djelatnici potpuno izostavljeni. Budući da Zagrebački velesajam nikad nije bio na proračunu niti Grada niti Republike predlagatelj smatra da se zapravo radi o "nacionalizaciji" tuđeg rada i rezultata rada, a što je u suprotnosti sa člankom 49. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske.

Prijedlozi su dostavljeni na odgovor Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskom državnom saboru kao i na izjašnjenje Ministarstvu gospodarstva Republike Hrvatske, Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, Gradskoj skupštini Grada Zagreba, Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba i Zagrebačkom velesajmu. Zatražen je izvadak iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu te je provedena i javna rasprava sa sudionicima u ustavnosudskom postupku kao i sa pravnim stručnjacima iz tog područja prava (prof. dr. Jakša Barbić, dr. Branko Vukmir, prof. dr. Vilim Gorenc).

Vlada Republike Hrvatske je dostavila odgovor. Hrvatski državni sabor nije odgovorio, već je samo izvjestio da je prijedlog dostavljen Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Izjašnjenje je dostavilo Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba i Gradska skupština Grada Zagreba. Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske se suglasilo sa odgovorom Vlade Republike Hrvatske, a Zagrebački velesajam je izvjestio da nije sudionik u postupku. Trgovački sud u Zagrebu dostavio je dokumentaciju o upisu Zagrebačkog velesajma kao javnog poduzeća.

U točci 1. Statuta poduzeća "Zagrebački velesajam" od 16. prosinca 1989. godine, koji je donijet referendumom (temeljem članka 63. u svezi s člankom 46. i 65. Zakona o poduzećima, "Službeni list", broj 77/88, 40/89, 46/90 i 61/90), navedeno je da je poduzeće Zagrebački velesajam organizirano kao društveno poduzeće za obavljanje privredne djelatnosti. U točci 3. se navodi da je Zagrebački velesajam osnovan rješenjem Narodnog odbora Grada Zagreba, broj: 04-9896/I-1969 od 20. travnja 1962. godine.

Upis usklađivanja općih akata s odredbama Zakona o poduzećima izvršen je temeljem rješenja Okružnog privrednog suda u Zagrebu, broj: Fi-3646/89 dana 12. veljače 1990. godine, tako da je upisan Zagrebački velesajam s potpunom odgovornošću s.p.o. (djelatnost - priređivanje sajmova i izložbi u zemlji i inozemstvu). Statut Javnog poduzeća Zagrebački velesajam donio je Upravni odbor na temelju članka 24.b. i 196.b. Zakona o poduzećima i članka 11. Odluke o organiziranju Javnog poduzeća Zagrebački velesajam ("Sl. glasnik Grada Zagreba", broj 2/91), a stupio je na snagu 24. srpnja 1991. godine. U članku 3. Statuta je navedeno da se na temelju Odluke Skupštine Grada Zagreba od 14. veljače 1991. godine Zagrebački velesajam organizira kao Javno poduzeće. Dolazi do promjene u dijelu o titularu vlasništva, upravljanju i vođenju poslovanja Velesajma na način da prestaje radom organ samoupravljanja, a društvena imovina Velesajma postaje vlasništvo Grada Zagreba kao osnivača.

Upis Javnog poduzeća izvršen je rješenjem, broj: Fi-8879/91 od 13. studenoga 1991. godine. Na temelju članka 637. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, nastavno: ZTD) Upravni odbor Javnog poduzeća Zagrebački velesajam, donio je izjavu o usklađivanju općih akata sa ZTD i povišenju temeljnog kapitala. U članku 1. je navedeno da je član trgovačkog društva Grad Zagreb, sukladno odredbi članka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95). Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba je dalo suglasnost za to usklađivanje - zaključkom od 21. studenoga 1995. godine.

Trgovački sud u Zagrebu je donio rješenje, broj: Tt-95/8902-2 od 4. siječnja 1996. godine o usklađenju sa ZTD pod nazivom Zagrebački velesajam - društvo s ograničenom odgovornošću. Odluka o organiziranju Javnog poduzeća Zagrebački velesajam, koja je donesena na temelju odredbe članka 196.b. tada važećeg Zakona o poduzećima (preuzet Zakonom o preuzimanju "Narodne novine", broj 53/91), kao ni upis u sudski registar nisu osporavani.

Osporeni Zakon o pretvorbi Zagrebačkog velesajma - ("Narodne novine", broj 55/96, dalje: Zakon) donesen je 28. lipnja 1996. godine i stupio je na snagu 18. srpnja 1996. godine.

Podnositelji prijedloga zatražili su ocjenu ustavnosti tog Zakona u cjelosti.

Prijedlog je osnovan.

Nakon provedenog postupka Ustavni sud je utvrdio da je osporeni Zakon neustavan, jer nije suglasan sa člankom 3., 48. stavak 1. i 50. Ustava Republike Hrvatske.

Prema odredbi članka 3. Ustava, nepovredivost vlasništva i vladavina prava utvrđene su, među najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Člankom 48. stavak 1. Ustava jamči se pravo vlasništva, a člankom 50. Ustava utvrđene su pretpostavke pod kojima je moguće ograničiti ili oduzeti vlasništvo ako je to u interesu Republike Hrvatske i uz naknadu tržišne vrijednosti.

Polazeći od tih ustavnih načela odnosno ustavnih prava, Ustavni sud smatra bitnim za odlučivanje odgovor na pitanje da li je pretvorba Zagrebačkog velesajma u društvo s ograničenom odgovornošću bila provedena prije stupanja na snagu osporenog Zakona, dakle prije 18. srpnja 1996. rješenjem odnosno drugim aktima donesenim prije tog dana ili je ona provedena osporenim Zakonom.

Odredbom članka 1. osporenog Zakona utvrđuje se da je Zagrebački velesajam društvo s ograničenom odgovornošću, ali sada ne više samo sa jednim članom - osnivačem Gradom Zagrebom, već su članovi društva Republika Hrvatska i Grad Zagreb. Prema članku 7. tog Zakona u temeljnom kapitalu društva sudjeluje Republika Hrvatska sa 60%, a Grad Zagreb sa 40%. To su temeljni ulozi. Poslovni udjeli članova društva određuju se u omjeru preuzetih temeljnih uloga.

Iz odredbe članka 1. osporenog Zakona proističe da se njime ne vrši pretvorba iz društvenog vlasništva u vlasništvo sa poznatim vlasnikom. Naime, prema toj odredbi Zagrebački velesajam kao društvo s ograničenom odgovornošću u kome je jedini član osnivač Grad Zagreb (poznati vlasnik) ostaje pravna osoba koja ima isto svojstvo, dakle ostaje društvo s ograničenom odgovornošću, ali sada sa dva člana: Republikom Hrvatskom i Gradom Zagrebom. Prema tome osporeni Zakon nije Zakon o pretvorbi. On je Zakon kojim se mijenjaju udjeli u imovini. Tom se promjenom oduzima dio cjelovitog udjela Grada Zagreba (stopostotnog) tako što se Gradu oduzima 60% i daje Republici Hrvatskoj. Po svom ustavnopravnom sadržaju to je oduzimanje vlasništva, dakle, izvlaštenje. Pretvorba je, naime, prvenstveno pitanje promjene iz društvenog vlasništva na društvenim sredstvima u sredstva vlasništvo poznatog vlasnika - pravnih ili fizičkih osoba. Svrha je pretvorbe određivanje vlasnika, a imovina društvenog poduzeća postaje imovinom onog tipa poduzeća odnosno pravne osobe koja nastaje pretvorbom. Zagrebački velesajam je međutim, u trenutku donošenja osporenog Zakona već bio društvo s ograničenom odgovornošću sa stopostotnim udjelom Grada Zagreba.

Temeljem navedenih akata izvršeni su upisi Trgovačkog društva sa ograničenom odgovornošću u registar. Takav upis ima snagu javne isprave. On se može pobijati samo na načine utvrđene zakonom. Time se jamči sigurnost u pravnom prometu. Oni koji smatraju da su im tim upisom povrijeđena prava imaju protiv rješenja o upisu određena pravna sredstva. Tako je u odnosu na spomenuti upis postojalo pravo žalbe protiv rješenja o upisu (članak 59. stavak 3. Zakona o sudskom registru - "Narodne novine", broj 1/95 i 57/96), a pod određenim pretpostavkama i tužba na ništavost upisa (članak 77. istog Zakona). Bio je moguć i zahtjev za zaštitu zakonitosti. Ta pravna sredstva, nesporno, nisu korištena. Njih ne može zamijeniti posebni zakon, takav kojim bi se provodilo u biti izvlaštenje mimo Ustavom utvrđenih pretpostavki. Ustav, naime, poznaje samo jedno vlasništvo. Ono ima istu ustavnu zaštitu bez obzira tko je vlasnik. U trenutku pravomoćnosti rješenja o upisu u sudski registar, dakle završetka postupka o pretvorbi, poduzeće i njegova imovina napuštaju društveno vlasnički sustav i ulaze u sustav Ustavom zaštićenog vlasništva. Time nastaju i pretpostavke jamstvu prava vlasništva iz članka 48. stavak 1. Ustava.

U postupku iznijete dvojbe o pravu Grada Zagreba na po njemu provedenu pretvorbu, nisu bitne za odlučivanje o ustavnosti osporenog Zakona. Činjenica je da akti na temelju kojih je ta provedba provedena, nisu, ni u kom postupku, ni na koji način i ni od koga, pa ni nadležnih tijela Republike Hrvatske, bili osporeni, da su na temelju tih akata obavljeni i upisi u odgovarajući sudski registar. Njima se (do možebitnog pravomoćnog osporenja) jamči istinitost upisa, time i pravna sigurnost kao dio jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske - vladavine prava, te nepovredivost vlasništva. Uz nesporno postojanje svih tih činjenica, mijenjanje tako nastalih pravnih odnosa, opsega vlasništva, udjela, mimo utvrđenih pravnih sredstava, povreda je ustavnog načela iz članka 3. odnosno ustavnog prava iz članka 48. stavak 1. Ustava i suprotna pretpostavkama određenim u članku 50. Ustava. Taj kao pretpostavke oduzimanju vlasništva (u cjelini ili djelomično) određuje da to mora biti u interesu Republike Hrvatske i da je dana naknada tržišne vrijednosti. To osporeni Zakon nije propisao, pa time te pretpostavke nisu ispunjene.

Ako je Republika Hrvatska smatrala da je njeno pravo bilo povrijeđeno time što se Grad Zagreb upisao kao jedini osnivač, sa stopostotnim udjelom, mogla je to osporavati na zakonom propisani način, a to nije učinila. Obzirom na to, da je osporeni Zakon izmijenio udjele u temeljnom kapitalu trgovačkog društva tako da je oduzeo u korist Republike Hrvatske 60% udjela Gradu Zagrebu, bez naknade, nesuglasan je sa člankom 3., 48. stavak 1. i 50. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je Ustavni sud temeljem članka 126. stavak 1. Ustava i članka 21. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ukinuo osporeni Zakon.

U odnosu pak na prijedlog Željka Bručića valja navesti da razlozi koje je naveo u svom prijedlogu nisu temelj ove odluke, jer osporeni se Zakon ne odnosi na pretvorbu kojom bi bio, kako navodi, nacionaliziran njegov rad i rezultati rada. Njegovi zahtjevi mogli su biti podnošeni u odnosu na pretvorbu kako ju je proveo Grad Zagreb uz korištenje odgovarajućih pravnih sredstava. Stoga razlozi njegovog prijedloga nisu utemeljeni u Ustavu. Time međutim njegov prijedlog nije postao neosnovan, ali se njegova osnovanost ne temelji na, po njemu iznijetim razlozima, već na razlozima koji su u ovoj odluci iznijeti u odnosu na prijedloge Matije Očića i Dorice Nikolić.

Kako je Sud donio odluku o neustavnosti Zakona, to ne postoje pretpostavke iz članka 18. Ustavnog zakona za obustavu izvršenja pojedinih akata.

U skladu s iznijetim odlučeno je kao u izreci.

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-474/1996
U-I-733/1996
Zagreb, 11. veljače 1998.

IZDVOJENO MIŠLJENJE
u odnosu na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-474/1996 i U-I-733/1996
od 11. veljače 1998. godine

Naše je mišljenje da prijedlozi nisu osnovani odnosno da osporeni zakon nije neustavan i to iz slijedećih razloga:

1. Ustav Republike Hrvatske ne poznaje tzv. društveno vlasništvo i ne uređuje kako će se provesti pretvorba društvenog vlasništva kako bi se postojećim društvenim sredstvima (nekretnine, pokretnine, materijalna prava i novac) odredio vlasnik, ali iz odredbi Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 34/92 - pročišćeni tekst i dr.), proizlazi da se primjena onih odredbi Ustava koje nije moguće neposredno primijeniti omogućuje donošenjem odgovarajućih zakona (članak 3.) time da se imaju donijeti do 31. prosinca 1997. godine (članak 4.). Uskladba je, dakle, završena (!) toga dana.

Zakonodavac je, dakle imao potpunu slobodu kako će urediti pretvorbu društvenog vlasništva (pravnih osoba u društvenom vlasništvu) te nije bio ograničen ni jednom ustavnom odredbom. Slijedom takve ovlasti Sabor Republike Hrvatske donio je niz zakona kojima je uredio pretvorbu sredstava u društvenom vlasništvu u sredstva u vlasništvu pravnih ili fizičkih osoba. Takvi su zakoni primjerice: Zakon o elektroprivredi ("Narodne novine", broj 31/90, 47/90 i 61/91), Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 75/93), Zakon o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93), Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92), Zakon o Gradu Zagrebu ("Narodne novine", broj 90/92). Nekim drugim zakonima propisan je, i način i postupak pretvorbe društvenih sredstava u sredstva u vlasništvu. To je osobito Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 83/92, 94/93 i 2/94), te, primjerice, Zakon o srednjem školstvu ("Narodne novine", broj 19/92, 27/93 i 50/95) ili Zakon o športu ("Narodne novine", broj 111/97).

2. Predlagatelji tvrde - a Sud prihvaća - da je temeljem Zakona o poduzećima (Službeni list, br. 77/88, 40/89 i 46/90 i "Narodne novine", broj 53/91) odlukom Skupštine Grada Zagreba izvršena pretvorba poduzeća "Zagrebački velesajam" u javno poduzeće u vlasništvu Grada Zagreba. Ovakvo pravno shvaćanje nema ustavnog ni zakonskog utemeljenja.

S tim u svezi, citiramo odredbu članka 196b. Zakona o poduzećima:

"Postojeće organizacije udruženog rada od posebnog društvenog interesa mogu se organizirati kao javna poduzeća donošenjem odluke nadležne društveno-političke zajednice o organiziranju.

Društveno-politička zajednica sudjeluje u upravljanju u javnom poduzeću razmjerno uloženom kapitalu.

Kapital iz stavka 2. ovog članka smatra se državnim vlasništvom.".

Iz ove odredbe nesporno proizlazi da, ako bi Skupština Grada Zagreba (tada u statusu društveno-političke zajednice) i bila ovlaštena da poduzeće "Zagrebački velesajam" organizira kao javno poduzeće, (ocjenjujemo da nije mogla jer djelatnosti koje je obavljao i sada obavlja Zagrebački velesajam - priređivanje sajmova i izložbi u zemlji i inozemstvu i sl., ne spadaju u djelatnosti koje predstavljaju nezamjenjiv uvjet života i rada građana ili rada drugih poduzeća, niti se djelatnost takvih sajmova u svijetu organiziraju kao javna poduzeća), nikako nije bila ovlaštena da vrši pretvorbu društvenog vlasništva i da uspostavlja vlasništvo Grada Zagreba nad bilo kojim dijelom društvenih sredstava na kojima je pravo raspolaganja odnosno korištenja imala ova pravna osoba koja je i do donošenja ove odluke i nakon donošenja ove odluke bila društvena pravna osoba. To je mogao samo Zakon(odavac).

Ključnim, ipak, držimo da Skupština Grada Zagreba nije bila zakonom ovlaštena organizirati Zagrebački velesajam kao javno poduzeće, temeljem članka 196b. Zakona o poduzećima, a niti na drugi način provoditi njegovu pretvorbu.

3. Primjećujemo da Skupština Grada Zagreba nije mogla izvršiti pretvorbu poduzeća "Zagrebački velesajam" ni temeljem Zakona o pretvorbi i organiziranju poduzeća u komunalnim djelatnostima i djelatnostima uređenja naselja i prostora, prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu i djelatnosti uređenja i održavanja tržnica na malo ("Narodne novine", broj 91/92 i 70/93), jer ova pravna osoba ne obavlja djelatnosti obuhvaćene ovim Zakonom. Skupština Grada Zagreba ni nije donijela odluku kojom bi se temeljem ovog Zakona organiziralo poduzeće "Zagrebački velesajam" kao javno poduzeće u vlasništvu Grada Zagreba.

4. Iz izvatka sudskog registra proizlazi da je "Zagrebački velesajam" upisan kao društvo s ograničenom odgovornošću čiji je jedini osnivač Grad Zagreb, s temeljnim kapitalom od 318.529.700.000,00 HRD na temelju Izjave o usklađivanju općih akata Javnog poduzeća "Zagrebački velesajam" sa Zakonom o trgovačkim društvima i o povećanju temeljnoga kapitala od 14. studenoga 1995. godine, te Izjave Upravnog odbora Javnog poduzeća "Zagrebački velesajam" sukladno odredbi članka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95). Međutim, iznijeto, samo za sebe, niti u svezi s drugim odredbama ovog Zakona, nije moglo proizvesti odgovarajući pravni učinak.

Zakon o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93) u članku 646. generalno propisuje da će danom početka primjene tog Zakona prestati važiti Zakon o poduzećima. Međutim, iznimno od ove odredbe, a sukladno članku 635. Zakona o trgovačkim društvima, Zakon o poduzećima se i nadalje primjenjuje na društvena poduzeća (javna poduzeća) sve dok se ta poduzeća ne pretvore u neko od trgovačkih društava i to pod uvjetima i u rokovima određenim posebnim propisima (primjerice: Zakon o pretvorbi i organiziranju poduzeća u komunalnim djelatnostima i djelatnostima uređenja naselja i prostora, prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu i djelatnosti uređenja i održavanja tržnica na malo; zakoni kojima se uređuju javna poduzeća "ASTRA", "INA", HPT i sl.). Nakon pretvorbe nastala trgovačka društva izvršit će upis u sudski registar sukladno Zakonu o trgovačkim društvima.

Kako u vrijeme donošenja Izjave o usklađivanju općih akata Javnog poduzeća "Zagrebački velesajam" sa Zakonom o trgovačkim društvima i o povećanju temeljnog kapitala još nije bio donesen poseban propis kojim bi bila izvršena pretvorba vlasništva Javnog poduzeća "Zagrebački velesajam" a niti je ta pretvorba izvršena temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, to poduzeće prije pretvorbe nije moglo izvršiti usklađenje sa Zakonom o trgovačkim društvima.

Činjenica, da je u Registar Trgovačkog suda u Zagrebu, upisano vlasništvo Grada Zagreba (ranije) nad Javnim poduzećem "Zagrebački velesajam" d.o.o. i da, kako navode podnositelji prijedloga, ovaj upis nije do danas osporavan, ništa ne znači u pravnom smislu valjanosti stjecanja vlasništva nad javnim poduzećem. Taj bi upis bio osnažen istijekom roka za uskladbu propisa s Ustavom (31. prosinca 1997. godine) da nije do tada donijet Zakon o pretvorbi "Zagrebačkog velesajma", odnosno, provedena njegova pretvorba prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", broj 21/96). Tada bi nastupilo ustavno jamstvo prava vlasništva (članak 48.) i zakonodavac nije više ovlašten, mimo odredbe članka 50. Ustava (izvlaštenje i druga ograničenja prava vlasništva) zadirati u nečije pravo vlasništva.

Treba pri tome imati u vidu da država nije trebala (niti praktično mogla) u tranzicijskom razdoblju (rečeno je već - rok je istekao 31. prosinca 1997. godine) provjeravati i pojedinačno osporavati svaki upis, svaku odluku koju su (mimo zakona ili suprotno zakonu) donosili pojedini subjekti (osnovne organizacije udruženog rada, radne organizacije, organizacije udruženog rada, poslovne zajednice, složene organizacije udruženog rada, društvena poduzeća s potpunom odgovornošću, ograničenom odgovornošću, dionička i komanditna poduzeća u društvenom ili mješovitom vlasništvu itd. ili pak društvenopolitičke zajednice - općine).

Država je te eventualne nepravilnosti otklanjala u postupku pretvorbe odnosno privatizacije donošenjem općih ili posebnih propisa o pretvorbi da bi u konačnici postavila i pravila o pretvorbi društvenog vlasništva u svim onim situacijama koje nisu riješene ni općim ni posebnim propisima o pretvorbi i privatizaciji i to u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine (vidjeti u glavi IX. Pretvorba društvenog vlasništva - članak 359. do 365. i članak 390.).

5. Donošenjem Zakona o pretvorbi Zagrebačkog velesajma ("Narodne novine", broj 55/96), kao posebnoga propisa, izvršena je pretvorba društvenog kapitala Javnog poduzeća "Zagrebački velesajam" u društvo s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom Zagrebački velesajam d.o.o., Zagreb s temeljnim kapitalom koji je jednak knjigovodstvenoj vrijednosti društvenih sredstava Javnoga poduzeća "Zagrebački velesajam" na dan 30. prosinca 1995. godine i to s 60% udjela Republike Hrvatske i 40% udjela Grada Zagreba u temeljnom kapitalu toga društva.

Prema tome, kako se Zakonom o pretvorbi Zagrebačkog velesajma vrši pretvorba društvenoga vlasništva društvenoga poduzeća u društvo s ograničenom odgovornošću (trgovačko društvo) s poznatim imateljima (vlasnicima) udjela u tom društvu, to taj Zakon nije protivan članku 48. i 49., a niti drugim odredbama Ustava Republike Hrvatske, jer u času njegovog stupanja na snagu još nije bilo u odnosu na d.o.o. Zagrebački velesajam, kako je već rečeno, nastupilo ustavno jamstvo prava vlasništva.

6. Podnositelji prijedloga, nadalje, smatraju da je Zagrebački velesajam nastao isključivo ulaganjem kapitala sredstava Grada Zagreba, temeljem čega i osporavaju valjanost ovog Zakona. To, doduše, nije odlučno za ocjenu ustavnosti osporenog zakona ali se o tim navodima predlagatelja može reći da je moguće da je Grad Zagreb u stvaranju bivšeg društvenog poduzeća Zagrebački velesajam sudjelovao ulaganjem značajnih sredstava. Međutim, ne smije se zanemariti opće poznata činjenica da je Zagrebački velesajam bio jedino poduzeće organizator velikih sajamskih priredbi na našem prostoru pa i u ovom dijelu Europe, što ga je činilo značajnim za cjelokupno gospodarstvo Hrvatske, tako da su u stvaranju i izgradnji Zagrebačkog velesajma uložena znatna sredstva niza gospodarskih subjekata iz cijele Hrvatske, što upućuje na zaključak da Grad Zagreb ne može biti isključivi vlasnik (držatelj udjela) Zagrebačkog velesajma niti po tom osnovu.

7. S obzirom na navode predlagatelja Željka Bručića valja reći da on nije jedini građanin Hrvatske koji nije mogao u postupku pretvorbe po pogodovnim uvjetima steći udjela (vlasništvo) nad poduzećem u kojem su bili zaposleni. Ti su građani, kao uostalom i svi punoljetni državljani Republike Hrvatske, to svoje pravo mogli ostvariti u bilo kojem drugom poduzeću, pod istim (pogodovnim) uvjetima (članak 5. stavak 1. točke 1., 2. i 2a. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća). Pogrešan je stoga i dio obrazloženja kojim se odgovara na navode ovog predlagatelja.

8. Čitavo je obrazloženje zapravo pogrešno jer je građeno na krivim premisama: da osporavani zakon nije zakon o pretvorbi i da se ništavnom "pretvorbom", koju je neovlašteno proveo Grad Zagreb, moglo i trebalo osporavati u postupku registracije pred Trgovačkim sudom kao da je Republika Hrvatska u ovoj stvari bila neki subjekt (trgovačkog prava) čija su prava povrijeđena. Država (Hrvatski državni sabor) je bila dužna propisati pretvorbu Zagrebačkog velesajma ili odrediti njegovu pretvorbu temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća sve do istjeka roka za uskladbu propisa s Ustavom. Postupajući na izloženi način Hrvatski državni sabor nije donio neustavan zakon.

Valjalo je stoga prijedloge za ocjenu ustavnosti Zakona o pretvorbi Zagrebačkog velesajma odbiti kao neosnovane.