USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući povodom prijedloga ocjene ustavnosti zakona, na sjednici održanoj dana 25. veljače 1998. godine, donio je sljedeće

RJEŠENJE

1. Pokreće se postupak za ocjenu ustavnosti odredaba članaka 3. i 5. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA ("Narodne novine", broj 96/93).

2. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

Nikola Truhli iz Pule, Krunoslav Leontić iz Splita, Hrvatski ratni veterani iz Zagreba, Savez ratnih vojnih invalida Hrvatske iz Zagreba, Vukoman Bujan iz Pule, Pavle Predovan iz Zadra, prof. Aleksandar Kraljek iz Zagreba, Drago Perak iz Osijeka, prof. dr. Zlatko Bienenfeld iz Zagreba i dr. osporili su ustavnost odredaba zakona navedenih u izreci.

Odredbama članka 1. Zakona naznačenog u izreci propisano je da se zakonom uređuju načini i uvjeti preuzimanja ostvarenih prava na mirovinu, doplatak za pomoć i njegu i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje pripadnika bivše JNA, ostvarenih prije 8. listopada 1991. godine te način i uvjeti ostvarivanja ovih prava osoba kojima je na teritoriju Republike Hrvatske prestalo svojstvo aktivne vojne osobe u bivšoj JNA do 31. prosinca 1991. godine.

Člankom 2. osporenog zakona propisani su uvjeti koje korisnik mora ispuniti da bi imao pravo na mirovinu utvrđenu temeljem osporenih zakonskih odredaba.

Osporena zakonska odredba članka 3. Zakona propisuje da se mirovina korisnicima iz članka 2. Zakona (koju su ostvarili u zajednici socijalnog osiguranja vojnih umirovljenika prije 8. listopada 1991. godine) određuje u visini 63,22% od pripadajuće mirovine u mjesecu prosincu 1991. godine i da ta mirovina ne može biti manja od granične svote najnižeg mirovinskog primanja radi određivanja zaštitnog dodatka, niti može iznositi više od svote najviše starosne mirovine određene prema Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91 i 26/93) i općem aktu Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske.

Osporena odredba članka 5. Zakona propisuje da se osobi kojoj je, pod uvjetima iz članka 4. Zakona priznato pravo na mirovinu, ista određuje u visini 63,22% od iznosa mirovine koja bi pripadala umirovljeniku za mjesec prosinac 1991. godine. Odredbom stavka 1. članka 6. Zakona propisano je da mirovina određena člankom 5. Zakona ne može biti veća niti manja kako je to propisano odredbom članka 3. Zakona.

Podnositelji prijedloga smatraju da odredbe članka 3. i 5. kojima je određena njihova mirovina u iznosu od 63,22% nisu u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske i to:

- članka 3. o slobodi jednakosti te vladavini prava, kao najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske,

- članka 5. o suglasnosti zakona s Ustavom,

- članka 14. o jednakosti svih pred zakonom,

- članka 17. stavaka 1. i 2. o ograničenju i opsegu ograničenja Ustavom zajamčenih prava,

- članka 30. o ograničavanju stečenih prava.

- članka 56. o socijalnoj sigurnosti.

Predlagatelji posebice ističu da su osporene zakonske odredbe dovele umirovljene pripadnike bivše JNA do diskriminacije, kako u odnosu na umirovljene pripadnike hrvatske vojske tako i u odnosu na umirovljene radnike.

Podnositelji prijedloga smatraju da su osporene zakonske odredbe povrijedile temeljna ljudska prava iz članka 7. Opće deklaracije o pravima čovjeka OUN i temeljna načela Povelje Organizacije ujedinjenih naroda. Osporene zakonske odredbe, tvrde predlagatelji, nisu u skladu ni s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima kao ni s Pariškom poveljom za novu Europu i drugim međunarodnim konvencijama i deklaracijama te Bečkom konvencijom o sukcesiji država.

Prijedloge podjednakih sadržaja za ocjenu ustavnosti osporenih zakonskih odredaba podnijelo je još nekoliko stotina podnositelja.

U povodu prijedloga Ustavni sud Republike Hrvatske održao je savjetodavnu raspravu ocijenivši potrebitim raspraviti o navodima kojima se osporava ustavnost navedenih zakonskih odredaba, a prije odlučivanja o biti stvari. Sud je pribavio i druge potrebite dokaze i utvrdio činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti prijedloga.

Prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba zakona su osnovani.

Ocjena Suda o osnovanosti prijedloga temelji se na osnovanoj sumnji da osporene zakonske odredbe nisu u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske. U pokrenutom postupku trebat će razriješiti sumnje o neustavnosti osporenih zakonskih odredaba, a posebice u odnosu na sljedeće:

Postavlja se pitanje mogu li se mirovine pripadnicima bivše JNA rješavati na način da se te mirovine izjednačavaju s radničkim mirovinama. Ovo tim više što su te mirovine kao i mirovine pripadnika Hrvatske vojske ostvarene po istom propisu tj. preuzetom zakonu.

Osnovana je sumnja nije li računska metoda (63,22%) za određivanje iznosa nove mirovine pripadnika bivše JNA dovela do diskriminacije (neopravdanog i pretjeranog smanjenja tih mirovina). Ovo tim više što je navedeni postotak dobiven stavljanjem u omjer najviše vojne (nelimitirane) i najviše (limitirane) radničke mirovine.

Trebat će istražiti kako se postotak (63,22%) kojim je određena mirovina bivših pripadnika JNA, odražava na najniže vojne mirovine. Stoga će vještačenjem trebati utvrditi kolike bi bile mirovine pripadnika bivše JNA bez limita (63,22%), a kolike su primjenom ovog postotka. Vještačenjem treba utvrditi i iznose radničkih mirovina, za radnike približno jednake kvalifikacione strukture i njihovo kretanje od siječnja 1991. godine do danas, te iste usporediti sa današnjim mirovinama pripadnika bivše JNA približno jednake stručne spreme. Vještačenjem treba obraditi i kretanje mirovina pripadnika hrvatske vojske u istom vremenskom razdoblju, a radi uvida u kretanje mirovina sve tri kategorije umirovljenika. Rezultati dobiveni vještačenjem moći će poslužiti za donošenje odgovarajućih zaključaka.

Treba, nadalje, ocijeniti i činjenicu da je Republika Hrvatska priznala pravo na mirovine pripadnicima bivše JNA, te u svezi s tim treba ocijeniti je li to priznato kao stečeno pravo. Je li stečeno pravo, pravo na iznos ostvarene mirovine po propisima ili je stečeno pravo samo pravo na mirovinu. Je li to pravo stečeno za sva vremena ili se to pravo u opsegu, tj. visini, može promijeniti pod određenim uvjetima i okolnostima.

Sve naprijed navedene sumnje i dvojbe treba ocijeniti i u svjetlu činjenice da Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika ("Službeni list SFRJ", broj 7/85, 74/87 i 20/89) preuzet Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja vojnih osiguranika koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički zakon ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 18/92 i 71/92) do danas nije usklađen s Ustavom Republike Hrvatske (Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske - pročišćeni tekst "Narodne novine", broj 34/92, 91/92, 62/93, 50/94, 105/95 i 110/96, članak 3. stavak 1. do 31. prosinca 1997. godine). Zbog toga se opravdano može posumnjati da li je taj preuzeti zakon u skladu s Ustavom.

Nema sumnje da je ova kategorija umirovljenika osporenim zakonskim odredbama, dovedena u položaj da ne prima mirovinu ostvarenu temeljem preuzetog još važećeg zakona kojim su utvrđeni uvjeti po kojima su ostvarili pravo na mirovinu. Postavlja se stoga pitanje je li zakonodavac, propisavši na ovakav način mirovine (63,22%) za jednu kategoriju umirovljenika, prešao granice određene člankom 56. stavak 1. Ustava, a u svezi s pravom na socijalnu sigurnost.

U pokrenutom postupku bit će potrebno, izvođenjem drugih potrebitih dokaza, posebice vještačenjem, utvrditi je li prevođenje ove kategorije umirovljenika u radničko mirovinsko osiguranje (ako se o tome radi) bilo moguće i ako jest je li izvršeno na korektan i zakonit način imajući u vidu da su mirovine određene postotkom (63,22%) od ranije pripadajuće mirovine ostvarene po zakonu.

Ovakav način utvrđivanja mirovina, pripadnika bivše JNA, daje temelj sumnji da je došlo do diskriminacije ove kategorije umirovljenika, posebno onih koji su primali najnižu vojnu mirovinu utvrđenu zakonom. Vještačenjem treba utvrditi u kakvom je položaju danas ova kategorija umirovljenika, posebice ona s najnižom mirovinom ostvarenom na zakonu, u odnosu na istu kategoriju umirovljenika radnika i umirovljenika pripadnika hrvatske vojske.

U nastavku postupka treba utvrditi iz kojih sredstava se ovako određene mirovine isplaćuju od početka primjene zakona do danas, obzirom da je odredbom članka 10. osporenog zakona propisano da se sredstva za ostvarenje ovoga zakona osiguravaju u proračunu Republike Hrvatske. Trebat će utvrditi i kakve su posljedice u mirovinskom osiguranju radnika proizvele isplate ovih mirovina ako su isplaćivane na teret sredstava Fonda mirovinskog osiguranja radnika Hrvatske.

Potrebno je konačno ispitati ovakvo određivanje mirovina u odnosu i na sadržaj normi međunarodnih akata tj. konvencija, deklaracija i drugih koje obvezuju Republiku Hrvatsku ili su samo, tim aktima, preporučene norme i međunarodni standardi utvrđeni za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja i zaštitu stečenih prava iz ovog osiguranja.

Iz navedenih razloga riješeno je, temeljem članka 45. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), kao u izreci.

Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama" temeljem članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-I-414/1993
Zagreb, 25. veljače 1998.