USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi B. V. iz B. N., kojeg zastupa Ž. Č., odvjetnik iz V. G., na sjednici održanoj dana 28. siječnja 1998. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

B. V. iz B. N., zastupan po punomoćniku Ž. Č., odvjetniku iz V. G., podnio je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu povodom presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4620/1994-4 od 27. siječnja 1995. godine, kojom je odbijena tužba podnositelja podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Komisije za carinske prekršaje u drugom stupnju, broj: P/II-412/94 od 12. svibnja 1994. godine. Navedenim rješenjem odbijena je žalba podnositelja izjavljena protiv rješenja Carinarnice O., Komisije za carinske prekršaje, broj: P-713/1,2/94, od 8. travnja 1994. godine, kojim je podnositelj oglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom za počinjeni carinski prekršaj te je izrečena i zaštitna mjera oduzimanja vozila koje je predmet prekršaja.

Podnositelj smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno ustavno pravo iz članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči pravo vlasništva. Smatra da mu je oduzeto vozilo trebalo biti vraćeno nakon plaćene novčane kazne i eventualno carine.

Ustavna tužba nije osnovana.

Tijekom prekršajnog postupka, Komisije za carinske prekršaje u prvom i drugom stupnju i Upravni sud Republike Hrvatske utvrdili su da je podnositelj počinio prekršaj iz članka 352. stavka 1. točke 8. Carinskog zakona ("Narodne novine", br. 53A/91, 33/92, 26/93 i 106/93) jer je predao na uporabu, za razdoblje od mjeseca prosinca 1993. godine do 22. ožujka 1994. godine, drugookrivljeniku u prekršajnom postupku osobno vozilo koje je uvezao temeljem carinske povlastice iako je postojala zabrana otuđenja do 30. prosinca 1996. godine. Pored novčane kazne, izrečena je i zaštitna mjera oduzimanja vozila, temeljem odredbe članka 357. stavka 1. Carinskog zakona.

Odredbom članka 352. stavka 1. točke 8. Carinskog zakona propisano je da će se kazniti novčanom kaznom za prekršaj fizička osoba ako robu uvezenu na osnovi carinske povlastice, bez prethodne prijave ovlaštenoj carinarnici, otuđi prije propisanog roka ili je preda drugom na uporabu ili je uporabi u druge svrhe, a ne u svrhe zbog koje je ta roba u cjelini ili djelomično oslobođena od plaćanja carine.

Odredbom članka 357. stavka 1. Carinskog zakona propisano je da se roba, koja je predmet prekršaja, između ostalih i onog kojeg je počino podnositelj, mora oduzeti.

Uvidom u spis Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4620/1994 i Komisije za carinske prekršaje, Carinarnice O. broj: P-713,1,2/94, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio kako je proveden postupak u skladu s odredbama Carinskog zakona i Zakona o prekršajima ("Narodne novine", br. 2/73, 5/73, 21/74, 9/80, 25/84, 52/87, 27/88, 43/89, 8/90, 41/90, 59/90, 91/92 i 33/95). Komisije za carinske prekršaje u prvom i drugom stupnju i Upravni sud Republike Hrvatske na temelju utvrđenog činjeničnog stanja primijenili su važeće odredbe članka 352. Carinskog zakona, kojim člankom su opisane radnje koje čine obilježje navedenog prekršaja i članka 357. Carinskog zakona, kojim je propisana obveza oduzimanja robe koja je predmet navedenog prekršaja.

U svezi s navodom podnositelja da mu je oduzeto vozilo trebalo biti vraćeno nakon plaćene novčane kazne za navesti je kako je odredbom članka 363. Carinskog zakona propisana mogućnost, a ne i obveza carinarnice da, u opravdanim slučajevima, osobi koja je izvršila prekršaj za koji je propisana zaštitna mjera oduzimanja robe (članak 357.), vrati robu pod uvjetom da plati vrijednost robe koja je bila predmet prekršaja i carinu. Hoće li carinarnica postupiti u skladu s ovlaštenjem iz članka 363. Carinskog zakona ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja i ocjeni carinarnice radi li se o opravdanom slučaju.

Slijedom navedenog, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio kako podnositelju ustavne tužbe, presudom Upravnog suda Republike Hrvatske niti rješenjima Komisija za carinske prekršaje prvog i drugog stupnja, nije povrijeđeno ustavno pravo iz članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je valjalo, temeljem odredbe članka 59. stavka 2. u svezi s člankom 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), odlučiti kao u izreci.

Odluka o objavi pod točkom II. izreke temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).

Broj: U-III-349/1995
Zagreb, 28. siječnja 1998.