Internet i poslovne usluge za poduzetnike Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave. Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice. Link za opširnije informacije o izradi web stranica |
||
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući u povodu ustavne tužbe M. Š. iz S., na sjednici održanoj dana 5. prosinca 1997. godine, donio je slijedeću
I. Usvaja se ustavna tužba te se ukida odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Županijskog suda u S., broj: ID-31/1996 od 19. travnja 1996. godine u dijelu u kojem se odnosi na podnositeljicu ustavne tužbe.
II. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatkinji-podnositeljici ustavne tužbe i njezinu imenovanju za suca Županijskog suda u S., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa od 21. ožujka 1996. godine, klasa 700-04/95-01/587, urbroj: 514-05-01-96-4 i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske objavljenim u "Narodnim novinama", broj 73/1995.
III. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".
Obrazloženje
M. Š. iz S. podnijela je ustavnu tužbu u povodu u izreci navedene odluke Državnog sudbenog vijeća.
Podnositeljica je u postupku imenovanja sudaca Županijskog suda u S. sudjelovala kao kandidatkinja za sutkinju tog suda, no nije imenovana; smatra da su joj time povrijeđena prava jednakosti pred zakonom (članak 14. Ustava), jednakosti pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti (članak 26. Ustava), te pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe (članak 44. Ustava).
Do povrede navedenih ustavnih prava, smatra podnositeljica, došlo je isključivo iz razloga što je većina članova Državnog sudbenog vijeća držala da je ona u jednom političkom predmetu, koji je vodila protiv četvorice maloljetnika, jednog od njih osudila na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine, što je imenovano "drakonskom kaznom". Presuda o kojoj je riječ, navodi dalje podnositeljica, bila je potvrđena upravo u dijelu koji se odnosi na izricanje kazne od Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a dvojica od sudaca koji su je potvrdili i sada su suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Iz toga, zaključuje podnositeljica, očigledno je da pojedini članovi Državnog sudbenog vijeća prema kandidatima imaju različite kriterije i na taj ih način stavljaju u neravnopravan položaj, kao što je to očigledno i iz činjenice što se je na istoj sjednici Državnog sudbenog vijeća raspravljalo o kandidatima koji su također sudjelovali kao suci u političkim procesima, ali u svezi s njima to uopće nije spominjano. U ustavnoj tužbi se dalje navodi da je rasprava o predmetu maloljetničkog zatvora vođena tendenciozno i neobjektivno, te uz primjenu različitih kriterija za pojedine kandidate, što je rezultiralo njezinim neimenovanjem.
Ustavnom tužbom predlaže se da Ustavni sud Republike Hrvatske ukine odluku Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Županijskog suda u S., broj: ID-31/1996 od 19. travnja 1996. u odnosu na tužiteljicu i predmet vrati Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak i odlučivanje.
Temeljem članka 55. stavak 2. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/1994) ovaj Sud pribavio je spis i izjašnjenje Državnog sudbenog vijeća o navodima predmetne ustavne tužbe.
U odgovoru Državno sudbeno vijeće prvenstveno ističe prigovor nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje o njegovim odlukama i imenovanjima sudaca i nedopuštenost ustavne tužbe zbog nepostojanja odluke o neimenovanju. (Odluka sadrži samo imena imenovanih sudaca.)
Što se tiče povrede podnositeljičinih ustavnih prava u odgovoru se navodi da se je na sjednici o podnositeljici ustavne tužbe raspravljalo kao o svakom prijavljenom kandidatu - abecednim redom - nakon čega se je pristupilo glasovanju prilikom kojeg podnositeljica nije dobila potrebnu većinu glasova.
Dalje se ističe da Državno sudbeno vijeće ne donosi odluke rukovodeći se samo datim usmenim i pismenim mišljenjem predsjednika suda, odnosno predsjednika neposredno višeg suda, a ne obvezuje ga ni mišljenje pojedinog člana Državnog sudbenog vijeća o kandidatu, nego se članovi slobodno opredjeljuju za koga će glasovati sukladno s vlastitom savješću i osobnim uvjerenjem. Zaključno se predlaže da Sud ustavnu tužbu odbaci kao nedopuštenu, odnosno da je odbije kao neosnovanu.
Tijekom postupka, pored ustavne tužbe i odgovora na nju, razmotrena su pismena i usmena mišljenja predsjednika sudova koji su sudjelovali u postupku imenovanja, kao i zapisnik XXV. sjednice Državnog sudbenog vijeća održane, 19. travnja 1996. godine.
Ustavna tužba je osnovana.
Prema članku 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91, dalje: Ustavni zakon) svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da su mu odlukom sudbene vlasti, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđena Ustavom utvrđena sloboda i prava čovjeka i građanina.
S tim u vezi Ustavni sud najprije je razmotrio prigovor Državnog sudbenog vijeća o nenadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske za postupanje u povodu ove ustavne tužbe.
Prigovor Državnog sudbenog vijeća nije osnovan.
Ustavni sud ponovno ističe stajalište, izraženo u ranijim odlukama (primjerice u odluci U-III-188/1995, objavljenoj u "Narodnim novinama", broj 22/1995 i drugima), koje su - prema odredbi članka 25. navedenog Ustavnog zakona - obvezatne i izvršne, da je osporena odluka Državnog sudbenog vijeća konačni pojedinačni akt tijela koje spada u oblast sudbene vlasti, a kojim se rješava o pravima i interesima kandidata koji su sudjelovali u natječajnom postupku, te da protiv tog akta nije dopušten drugi pravni put.
Ovo se odnosi i na dio odluke Državnog sudbenog vijeća koji se tiče podnositeljice ustavne tužbe - bez obzira na to što njezino ime u Odluci o imenovanju nije navedeno - jer upravo tim (prešućenim, konkludentnim) dijelom odluke nije uvažena njezina prijava na natječaj, a na način kojim su povrijeđena njezina ustavna prava.
Stoga je Ustavni sud Republike Hrvatske nadležan odlučivati o predmetnoj ustavnoj tužbi.
Uvidom u predmet Sud je utvrdio da su pismena i usmena mišljenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Županijskog suda u S. o podnositeljici ustavne tužbe bila pozitivna, no otvorivši raspravu o kandidatkinji predsjednik Državnog sudbenog vijeća postavio je pitanje koliko je podnositeljica imala političkih procesa i kakve je kazne izricala, a zatim su se primjedbe svele na komentiranje jedne presude u kojoj je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine, kasnije potvrđene od Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Ovaj Sud već je izrazio stajalište (u odlukama U-III-520/95, U-III-530/95, U-III-534/95, U-III-537/95, U-III-540/95 te U-III-404/96) da se na presudi donesenoj u zakonito provedenom postupku ne može temeljiti prosudba o radu suca. Presuda koju je donijelo vijeće nadležnog suda nije odluka pojedinca iz sastava tog vijeća, te se ne može takvom ni smatrati. Na njoj se ne može temeljiti prosudba o radu pojedinog člana odnosnog vijeća. Naime, nitko izvan tog vijeća i nadležnog višeg suda, ali i tada samo u postupku u povodu pravnog lijeka, ne može zakonito saznati tko je od članova vijeća glasovao za ili protiv takve odluke. Iznošenje pretpostavki o glasu pojedinog člana vijeća ili pak onih o izdvajanju mišljenja (a to je pravo svakog suca utemeljeno u osnovi na odredbama o samostalnosti i neovisnosti suda, dakle i svakog suca) kakve su dane u pojedinim mišljenjima o radu kandidata, suprotno je zakonu. U svakom konačnom rezultatu takva prosudba stavlja dotičnog, izrijekom navedenog kandidata, u nejednak položaj u postupku imenovanja u odnosu na druge kandidate o čijem se sudjelovanju i glasovanju u pojedinim predmetima nije (što je u skladu sa zakonom i Ustavom) iznosilo niz pretpostavki.
Kao što se je već izrazio o temelju za prosudbu o radu suca u svezi s pismenim mišljenjima o pojedinim kandidatima, ovaj Sud drži i u svezi s raspravom o kandidatima na sjednici Državnog sudbenog vijeća, prije glasovanja o njihovu imenovanju, da se i ta rasprava treba odnositi na suštinske kvalitete svakog kandidata (kao što su njegova stručnost, uspješnost u radu i rezultati rada, a po potrebi i druga osobna svojstva, primjerice posebne odlike, objavljeni znanstveni i stručni radovi) jer se samo takvom raspravom može osigurati objektivno i argumentirano odlučivanje na sjednici Vijeća.
Rasprava o podnositeljici ustavne tužbe nije imala takav sadržaj, niti je smjela imati sadržaj kakav je imala, to jest raspravu o presudi u donošenju koje je podnositeljica sudjelovala 1986. godine.
Odlučujući na osnovi iznijetog Sud je odlučio da su podnositeljici povrijeđena ustavna prava u povodu kojih je podnijela ustavnu tužbu, a posebno pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe. To pravo ne podrazumijeva samo formalnu jednakost u natječaju, već i pravo svakog kandidata da se, na jednak način za sve uzmu u obzir stručna, moralna i druga njegova svojstva.
U skladu s iznijetim odlučeno je kao u izreci.
Ova se odluka temelji na odredbi članka 30. navedenog Ustavnog zakona, te na odredbama članka 59. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/1994), a njezina objava na odredbi članka 20. stavak 1. navedenog Ustavnog zakona.
Broj: U-III-376/1996
Zagreb, 5. prosinca 1997.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Jadranko Crnić, v. r.