Zakoni i propisi - Pravni savjeti 140 29.12.1997 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-376/1996
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući u povodu ustavne tužbe M. Š. iz S., na sjednici održanoj dana 5. prosinca 1997. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

I. Usvaja se ustavna tužba te se ukida odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Županijskog suda u S., broj: ID-31/1996 od 19. travnja 1996. godine u dijelu u kojem se odnosi na podnositeljicu ustavne tužbe.

II. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatkinji-podnositeljici ustavne tužbe i njezinu imenovanju za suca Županijskog suda u S., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa od 21. ožujka 1996. godine, klasa 700-04/95-01/587, urbroj: 514-05-01-96-4 i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske objavljenim u "Narodnim novinama", broj 73/1995.

III. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

M. Š. iz S. podnijela je ustavnu tužbu u povodu u izreci navedene odluke Državnog sudbenog vijeća.

Podnositeljica je u postupku imenovanja sudaca Županijskog suda u S. sudjelovala kao kandidatkinja za sutkinju tog suda, no nije imenovana; smatra da su joj time povrijeđena prava jednakosti pred zakonom (članak 14. Ustava), jednakosti pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti (članak 26. Ustava), te pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe (članak 44. Ustava).

Do povrede navedenih ustavnih prava, smatra podnositeljica, došlo je isključivo iz razloga što je većina članova Državnog sudbenog vijeća držala da je ona u jednom političkom predmetu, koji je vodila protiv četvorice maloljetnika, jednog od njih osudila na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine, što je imenovano "drakonskom kaznom". Presuda o kojoj je riječ, navodi dalje podnositeljica, bila je potvrđena upravo u dijelu koji se odnosi na izricanje kazne od Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a dvojica od sudaca koji su je potvrdili i sada su suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Iz toga, zaključuje podnositeljica, očigledno je da pojedini članovi Državnog sudbenog vijeća prema kandidatima imaju različite kriterije i na taj ih način stavljaju u neravnopravan položaj, kao što je to očigledno i iz činjenice što se je na istoj sjednici Državnog sudbenog vijeća raspravljalo o kandidatima koji su također sudjelovali kao suci u političkim procesima, ali u svezi s njima to uopće nije spominjano. U ustavnoj tužbi se dalje navodi da je rasprava o predmetu maloljetničkog zatvora vođena tendenciozno i neobjektivno, te uz primjenu različitih kriterija za pojedine kandidate, što je rezultiralo njezinim neimenovanjem.

Ustavnom tužbom predlaže se da Ustavni sud Republike Hrvatske ukine odluku Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Županijskog suda u S., broj: ID-31/1996 od 19. travnja 1996. u odnosu na tužiteljicu i predmet vrati Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak i odlučivanje.

Temeljem članka 55. stavak 2. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/1994) ovaj Sud pribavio je spis i izjašnjenje Državnog sudbenog vijeća o navodima predmetne ustavne tužbe.

U odgovoru Državno sudbeno vijeće prvenstveno ističe prigovor nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje o njegovim odlukama i imenovanjima sudaca i nedopuštenost ustavne tužbe zbog nepostojanja odluke o neimenovanju. (Odluka sadrži samo imena imenovanih sudaca.)

Što se tiče povrede podnositeljičinih ustavnih prava u odgovoru se navodi da se je na sjednici o podnositeljici ustavne tužbe raspravljalo kao o svakom prijavljenom kandidatu - abecednim redom - nakon čega se je pristupilo glasovanju prilikom kojeg podnositeljica nije dobila potrebnu većinu glasova.

Dalje se ističe da Državno sudbeno vijeće ne donosi odluke rukovodeći se samo datim usmenim i pismenim mišljenjem predsjednika suda, odnosno predsjednika neposredno višeg suda, a ne obvezuje ga ni mišljenje pojedinog člana Državnog sudbenog vijeća o kandidatu, nego se članovi slobodno opredjeljuju za koga će glasovati sukladno s vlastitom savješću i osobnim uvjerenjem. Zaključno se predlaže da Sud ustavnu tužbu odbaci kao nedopuštenu, odnosno da je odbije kao neosnovanu.

Tijekom postupka, pored ustavne tužbe i odgovora na nju, razmotrena su pismena i usmena mišljenja predsjednika sudova koji su sudjelovali u postupku imenovanja, kao i zapisnik XXV. sjednice Državnog sudbenog vijeća održane, 19. travnja 1996. godine.

Ustavna tužba je osnovana.

Prema članku 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91, dalje: Ustavni zakon) svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da su mu odlukom sudbene vlasti, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđena Ustavom utvrđena sloboda i prava čovjeka i građanina.

S tim u vezi Ustavni sud najprije je razmotrio prigovor Državnog sudbenog vijeća o nenadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske za postupanje u povodu ove ustavne tužbe.

Prigovor Državnog sudbenog vijeća nije osnovan.

Ustavni sud ponovno ističe stajalište, izraženo u ranijim odlukama (primjerice u odluci U-III-188/1995, objavljenoj u "Narodnim novinama", broj 22/1995 i drugima), koje su - prema odredbi članka 25. navedenog Ustavnog zakona - obvezatne i izvršne, da je osporena odluka Državnog sudbenog vijeća konačni pojedinačni akt tijela koje spada u oblast sudbene vlasti, a kojim se rješava o pravima i interesima kandidata koji su sudjelovali u natječajnom postupku, te da protiv tog akta nije dopušten drugi pravni put.

Ovo se odnosi i na dio odluke Državnog sudbenog vijeća koji se tiče podnositeljice ustavne tužbe - bez obzira na to što njezino ime u Odluci o imenovanju nije navedeno - jer upravo tim (prešućenim, konkludentnim) dijelom odluke nije uvažena njezina prijava na natječaj, a na način kojim su povrijeđena njezina ustavna prava.

Stoga je Ustavni sud Republike Hrvatske nadležan odlučivati o predmetnoj ustavnoj tužbi.

Uvidom u predmet Sud je utvrdio da su pismena i usmena mišljenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Županijskog suda u S. o podnositeljici ustavne tužbe bila pozitivna, no otvorivši raspravu o kandidatkinji predsjednik Državnog sudbenog vijeća postavio je pitanje koliko je podnositeljica imala političkih procesa i kakve je kazne izricala, a zatim su se primjedbe svele na komentiranje jedne presude u kojoj je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine, kasnije potvrđene od Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Ovaj Sud već je izrazio stajalište (u odlukama U-III-520/95, U-III-530/95, U-III-534/95, U-III-537/95, U-III-540/95 te U-III-404/96) da se na presudi donesenoj u zakonito provedenom postupku ne može temeljiti prosudba o radu suca. Presuda koju je donijelo vijeće nadležnog suda nije odluka pojedinca iz sastava tog vijeća, te se ne može takvom ni smatrati. Na njoj se ne može temeljiti prosudba o radu pojedinog člana odnosnog vijeća. Naime, nitko izvan tog vijeća i nadležnog višeg suda, ali i tada samo u postupku u povodu pravnog lijeka, ne može zakonito saznati tko je od članova vijeća glasovao za ili protiv takve odluke. Iznošenje pretpostavki o glasu pojedinog člana vijeća ili pak onih o izdvajanju mišljenja (a to je pravo svakog suca utemeljeno u osnovi na odredbama o samostalnosti i neovisnosti suda, dakle i svakog suca) kakve su dane u pojedinim mišljenjima o radu kandidata, suprotno je zakonu. U svakom konačnom rezultatu takva prosudba stavlja dotičnog, izrijekom navedenog kandidata, u nejednak položaj u postupku imenovanja u odnosu na druge kandidate o čijem se sudjelovanju i glasovanju u pojedinim predmetima nije (što je u skladu sa zakonom i Ustavom) iznosilo niz pretpostavki.

Kao što se je već izrazio o temelju za prosudbu o radu suca u svezi s pismenim mišljenjima o pojedinim kandidatima, ovaj Sud drži i u svezi s raspravom o kandidatima na sjednici Državnog sudbenog vijeća, prije glasovanja o njihovu imenovanju, da se i ta rasprava treba odnositi na suštinske kvalitete svakog kandidata (kao što su njegova stručnost, uspješnost u radu i rezultati rada, a po potrebi i druga osobna svojstva, primjerice posebne odlike, objavljeni znanstveni i stručni radovi) jer se samo takvom raspravom može osigurati objektivno i argumentirano odlučivanje na sjednici Vijeća.

Rasprava o podnositeljici ustavne tužbe nije imala takav sadržaj, niti je smjela imati sadržaj kakav je imala, to jest raspravu o presudi u donošenju koje je podnositeljica sudjelovala 1986. godine.

Odlučujući na osnovi iznijetog Sud je odlučio da su podnositeljici povrijeđena ustavna prava u povodu kojih je podnijela ustavnu tužbu, a posebno pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe. To pravo ne podrazumijeva samo formalnu jednakost u natječaju, već i pravo svakog kandidata da se, na jednak način za sve uzmu u obzir stručna, moralna i druga njegova svojstva.

U skladu s iznijetim odlučeno je kao u izreci.

Ova se odluka temelji na odredbi članka 30. navedenog Ustavnog zakona, te na odredbama članka 59. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/1994), a njezina objava na odredbi članka 20. stavak 1. navedenog Ustavnog zakona.

Broj: U-III-376/1996
Zagreb, 5. prosinca 1997.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
Jadranko Crnić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.