USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnim tužbama Republike Hrvatske, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, na sjednici održanoj dana 19. studenoga 1997. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Ustavne tužbe se odbijaju.

2. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Državni pravobranitelj Republike Hrvatske podnio je pravodobno u naznačenim predmetima sadržajno identične ustavne tužbe u ime Republike Hrvatske radi zaštite povrijeđenog ustavnog prava iz članka 19. stavak 1, a u svezi s odredbama članka 2. stavak 4. alineja 1. i 4, članka 115. stavak 3, članka 132. i 133. stavak 1, te članka 135. Ustava Republike Hrvatske jer da su navedena ustavna prava iz članka 19. stavak 1. Ustava povrijeđena navedenim presudama Upravnog suda Republike Hrvatske.

1. U predmetu broj: U-III-630/1996 presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-5239/95-12 od 2. svibnja 1996. godine odbijena je tužba za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko pravo, Klasa: UP/II-943-04/95-01/44, Ur. broj: 514-02-03/04-1-95-3 od 9. svibnja 1995. godine kojim je poništen zaključak Županije s.-d., Ureda za imovinsko-pravne poslove, Ispostave u S., Klasa: 943-05/94-01/02, Ur. broj: 2181-08/6-95-1 od 7. veljače 1995. godine o prekidu postupka određivanja naknade za izvlaštene (eksproprirane) nekretnine i predmet vraćen na ponovni postupak.

2. U predmetu broj: U-III-669/1996 presudom broj: Us-435/95-5 od 17. travnja 1996. godine odbijena je tužba za poništenje rješenja istog Ministarstva kojim je poništen zaključak Županije I., Ureda za imovinsko-pravne poslove P., Ispostava u P., Klasa: UP/I-944-07/94-01/1, Ur. broj: 2163-10/1-94-1 od 12. listopada 1994. godine o prekidu postupka za određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu, te predmet vraćen na ponovni postupak.

3. U predmetu broj: U-III-731/1996 presudom broj: US-1126/95-8 od 17. travnja 1996. godine odbijena je tužba protiv rješenja istog Ministarstva kojim je poništen zaključak Županije I., Ureda za imovinsko-pravne poslove P., Ispostava u P., Klasa: UP/I-944-07/94-01/2, Ur. broj: 2163-10/1-94-1 od 17. listopada 1994. godine o prekidu postupka za određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu, te predmet vraćen na ponovni postupak.

4. U predmetu broj: U-III-732/1996 presudom broj: Us-1127/95-8 od 17. travnja 1996. godine odbijena je tužba protiv rješenja istog Ministarstva kojim je poništen zaključak Županije I., istog nadleštva, Klasa: UP/I-944-07/94-01/3, Ur. broj: 2163-10/1-94-1 od 17. listopada 1994. godine, te predmet vraćen na ponovni postupak.

Podnositelj ustavne tužbe smatra da je osporenim presudama Upravnog suda Republike Hrvatske došlo do povrede ustavnog prava iz članka 19. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s naprijed naznačenim ustavnim odredbama. Do povrede naznačenog ustavnog prava ostalih ustavnih odredaba došlo je stoga, tvrdi podnositelj ustavne tužbe, jer je prestala (povjesnom Odlukom od 8. listopada 1991. g.) postojati bivša država SFRJ koja je ovdje obveznik plaćanja naknade za izvlaštene nekretnine.

Republika Hrvatska je temeljem Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 52/91) i Uredbe o preuzimanju sredstava bivše SFRJ u vlasništvo Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 68/91) izvršila pretvorbu bivšeg društvenog vlasništva tako što je titularom vlasništva označila Republiku Hrvatsku. Podnositelj ustavnih tužbi smatra da Republika Hrvatska ovom sukcesijom nekretnina, sredstava i prava bivše države SFRJ nije preuzela nikakve obveze prema bivšim vlasnicima.

Stoga je, po mišljenju podnositelja ustavne tužbe, prestankom postojanja SFRJ kao pravne osobe, sukladno postupovnim zakonima Republike Hrvatske u svim imovinsko-pravnim predmetima koji su bili u tijeku na dan 8. listopada 1991. godine u kojima je bila stranka SFRJ nastupio prekid postupka na vrijeme dok se ne utvrdi tko je pravni sljednik bivše pravne osobe, tj. bivše SFRJ.

Ustavne tužbe nisu osnovane.

Ustav Republike Hrvatske u odredbi stavka 1. članka 19. propisao je da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, dok u odredbi stavka 2. istog članka Ustav jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Osporenim presudama Upravnog suda Republike Hrvatske izvršena je upravo sudska kontrola zakonitosti upravnih akata (rješenja) donesenih od ovlaštenih državnih tijela, te nadležnog Ministarstva pravosuđa. Iz stajališta podnositelja ustavnih tužbi izloženog u ustavnim tužbama Ustavni sud nije mogao zaključiti da osporene presude Upravnog suda Republike Hrvatske nisu utemeljene na zakonu. Upravni sud u obrazloženjima svojih presuda vrlo je potanko obrazložio razloge zbog kojih se osporeni upravni akti temelje na zakonskoj odredbi članka 46. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94), te zbog čega smatra da je Republika Hrvatska stjecanjem vlasništva na državnoj imovini SFRJ preuzela i obveze prema bivšim vlasnicima.

Ustavni sud Republike Hrvatske je stoga ocijenio da osporenim presudama nije povrijeđena odredba stavka 1. članka 19. Ustava Republike Hrvatske, a ni ostala ustavna prava na koja se poziva podnositelj ustavnih tužbi, nisu povrijeđena jer ustavne odredbe na koje se podnositelj ustavnih tužbi poziva ne odnose se na predmet odlučivanja u osporenim presudama.

Iz navedenih razloga Ustavni sud je, temeljem odredbe članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), ustavne tužbe odbio kao neosnovane.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-630/1996
     U-III-669/1996
     U-III-731/1996
     U-III-732/1996
Zagreb, 19. studenoga 1997.