USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Vladimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi R. L. iz P., zastupanog po punomoćniku E. M., odvjetniku iz P., na sjednici održanoj dana 26. studenoga 1997. godine, donio je sljedeću

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba i ukidaju se:

- presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5395/1994-5 od 29. ožujka 1995.;

- rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, klasa: 140-17/94-01/326760, urbroj: 341-99-03/1-94-58 od 14. srpnja 1994. i

- rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u P., broj: MS-VO-77204 od 25. ožujka 1994.

2. Predmet se vraća Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Podružnoj službi u P., na ponovni postupak.

3. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

R. L. iz P., zastupan po punomoćniku E. M., odvjetniku iz P., podnio je ustavnu tužbu smatrajući da mu je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5395/1994-5 od 29. ožujka 1995. povrijeđeno ustavno pravo na mirovinu, a koje mu se pravo jamči odredbama sadržanim u člancima 3., 56., 57. i 58. Ustava Republike Hrvatske.

Naznačenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, odbijena je tužba podnositelja ustavne tužbe protiv rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Z., klasa: 140-17/94-01/326760, urbroj: 341-99-03/1-94-58 od 14. srpnja 1994. Tim rješenjem odbijena je žalba podnositelja ustavne tužbe protiv rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u P., broj: MS-VO-77204 od 25. ožujka 1994., kojim je njemu odbijen zahtjev za određivanje mirovine, kao neosnovan na zakonu. Zahtjev je odbijen jer da je člankom 3b. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovinskog osiguranja i doplatka za djecu vojnih osiguranika, koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički zakon, određeno da će se državljaninu Republike Hrvatske s neprekidnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj, koji je pravo na mirovinu i druga novčana primanja ostvario u Zajednici socijalnog osiguranja vojnih osiguranika prije 8. listopada 1991. godine, i kojemu je ta Zajednica obustavila isplatu mirovine i drugih novčanih primanja, odrediti isplata akontacije na ta primanja počevši od 1. siječnja 1992. godine, a njemu je isplata mirovine u ZSOVO Beograd obustavljena 31. 10. 1993. godine. Žalba podnositelja ustavne tužbe protiv tog prvostupanjskog rješenja odbijena je, također, pozivom na članak 3b. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju saveznih zakona i oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja vojnih osiguranika, koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički zakon, i koji da je istovjetan odredbi sada važećeg Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA ("Narodne novine", br. 96/93). Upravni je sud Republike Hrvatske odbio tužbu protiv drugostupanjskog rješenja jer da se, prema članku 3. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA, mirovina iz članka 2. određuje u visini 63,22% od pripadajuće svote mirovine u mjesecu prosincu 1991. godine pa imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, prema kojoj se mirovina određuje od mirovine za mjesec prosinac 1991., taj Sud ocjenjuje da se prema Zakonu mirovina može preuzeti od 1. siječnja 1992., a da to nadalje znači da je Zajednica socijalnog osiguranja vojnih osiguranika trebala obustaviti isplatu mirovine najkasnije do 31. prosinca 1991. godine pa, s obzirom da je tužitelju mirovina obustavljena 31. listopada 1993., da nisu ispunjeni uvjeti iz Zakona za preuzimanje mirovine tužitelja.

Tužitelj u dopuštenoj i pravodobnoj ustavnoj tužbi navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo iz članka 3. Ustava, nepoštivanjem njegovog prava na mirovinu, koju je prethodno ostvario u bivšoj SFRJ, kao jedinom i osnovnom izvoru njegove egzistencije, da je doveden u stanje potpune neravnopravnosti, poglavito u materijalnom i imovinskom segmentu. Također, ukazuje se na povrede ustavnih prava iz članaka 56., 57. i 58. Ustava jer da mu je uskraćeno pravo na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje, da je doveden u stanje nezbrinutog građanina Republike Hrvatske, bez osiguranja prava na potporu za podmirenje osnovnih životnih potreba, kao i da mu je onemogućeno pravo na zdravstvenu zaštitu. Konačno, ukazuje se na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer da je Zakon o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA stupio na snagu nakon donošenja rješenja Zavoda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika, od 14. ožujka 1993., broj: SP-68950, čime da je učinjena povreda vladavine prava uređene i sadržane u članku 3. Ustava.

Predlaže usvojiti ustavnu tužbu i odluku objaviti u "Narodnim novinama".

Ustavna tužba je osnovana.

Prema odredbi članka 2. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA, korisnik koji je pravo na mirovinu i druga novčana primanja (doplatak za pomoć i njegu i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje) ostvario u Zajednici socijalnog osiguranja vojnih osiguranika prije 8. listopada 1991. i kojemu je ta Zajednica obustavila isplatu mirovine i drugih novčanih primanja, odredit će se ta prava u visini utvrđenoj na način propisan u članku 3. tog Zakona, ako ispunjava slijedeće uvjete:

- da ima prebivalište na teritoriju Republike Hrvatske,

- da je ostvario pravo na mirovinu u Zajednici socijalnog osiguranja vojnih osiguranika prije 8. listopada 1991.,

- da je Zajednica socijalnog osiguranja vojnih osiguranika obustavila isplatu mirovine i drugih novčanih primanja,

- da protiv njega nije nadležno tijelo državne vlasti pokrenulo postupak zbog poduzimanja ili pripremanja kažnjivih djela ili propuštene činidbe propisane u Glavi XIV., Glavi XV. i Glavi XVIII. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 31/93 - pročišćeni tekst i 35/93), Glavi XIX. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 32/93 - pročišćeni tekst i 38/93) i Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 74/92).

U članku 3. istog Zakona, određeno je da se mirovina iz članka 2. tog Zakona određuje u visini 63,22% od pripadajuće svote mirovine u mjesecu prosincu 1991.

U konkretnom slučaju, nije sporno da tužitelj ispunjava sve uvjete iz navedenog članka 2. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA, zbog čega su mu osporenom presudom i aktima koji su joj prethodili povrijeđena ustavna prava iz članka 56. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i najviša vrednota vladavine prava iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske.

Naime, Upravni sud Republike Hrvatske i tijela koja su donijela akte, koji su prethodili presudi, odlučili su da tužitelju ne pripada pravo na mirovinu, u smislu odredbe članka 1. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA jer da je njemu obustavljena isplata mirovine tek s danom 31. ožujka 1993., a ne prije 31. prosinca 1991., što da bi bio uvjet za preuzimanje njegove mirovine.

Takav uvjet, prema kojem bi mirovina trebala biti preuzeta najkasnije s 31. prosincem 1991. godine, a ne i nakon tog dana, nije propisan u gore navedenom članku 2. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA, ni u ostalim njegovim odredbama, a ne proizlazi postojanje takvog uvjeta niti iz članka 3. stavka 1. istog Zakona jer se u njemu samo propisuje način određivanja visine mirovine koja se preuzima.

Istovremeno, osporenom presudom i rješenjima koja su joj prethodila, tužitelju nisu povrijeđena ustavna prava iz članka 57. i članka 58. Ustava Republike Hrvatske jer se tim aktima nije odlučivalo o pravima na koja se odnose odredbe iz tih članaka.

Stoga je, temeljem odredbe članka 59. i članka 62. stavka 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), odlučeno kao u točki 1. izreke ove odluke.

Točka 2. izreke ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).

Broj: U-III-616/1995
Zagreb, 26. studenoga 1997.