USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe I. H., P. J., R. Š. i M. P., svi iz S. B., podnijete putem punomoćnika Ž. R., odvjetnika iz S. B., na sjednici održanoj 3. listopada 1997. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Podnositelji ustavne tužbe I. H., P. J., R. Š. i M. P., svi iz S. B., zastupani po punomoćniku Ž. R., odvjetniku iz S. B., podnijeli su pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu povodom presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 102/94 od 14. rujna 1995. godine, Županijskog suda u P., broj: Gž 111/93 od 28. srpnja 1993. godine te Općinskog suda S. B., broj: P-160/92 od 10. studenoga 1992. godine.

Podnositelji ustavne tužbe smatraju da im je odlukama nižestupanjskih sudova te odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kojima su odbijeni s tužbenim zahtjevom za naknadu štete, povrijeđeno ustavno pravo iz članka 14. (jednakost pred zakonom) i odredbe članka 116. Ustava Republike Hrvatske, kojom je propisano da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Podnositelji smatraju da imaju zakonsko pravo tražiti naknadu štete te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Presudom Općinskog suda S. B., broj P-160/92, odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja za naknadu štete.

Na osnovi provedenih dokaza, sud je nedvojbeno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju do kojeg je došlo uslijed terorističkog akta kojeg su izazvali pripadnici tzv. milicije SAO Krajine, koja teroristička skupina je izvršila blokadu prometa na auto-cesti, zaustavljala vozila, vozače istjerivala iz vozila i nakon toga oštećivala vozila.

Budući se radi o šteti nastaloj na način naprijed opisan, sud prvog stupnja utvrdio je da tužena "Croatia osiguranje" nije odgovorna za naknadu štete jer, prema članku 2. stavku 1. točke 5. Pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti, isključena je iz osiguranja šteta prouzrokovana ratnim operacijama ili pobunama. U odnosu na drugotuženika "Hrvatske ceste" Zagreb, sud prvog stupnja odbio je tužitelje s tužbenim zahtjevom jer je šteta nastupila djelovanjem treće osobe.

Presudom Županijskog suda u P., broj: Gž 111/93 od 28. srpnja 1993., žalba je odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 102/94 od 14. rujna 1995. godine, revizija je odbijena kao neosnovana.

Ustavna tužba nije osnovana.

Povodom podnesene tužbe tužitelja donijete su presude utemeljene na odredbi članka 180. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96) i članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima.

U obrazloženju nižestupanjskih presuda, a posebno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, navedeni su razlozi zbog kojih su donesene odluke i dano je obrazloženje primijenjenih propisa.

Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da podnositeljima ustavne tužbe nisu povrijeđena ustavna prava jer je njihov tužbeni zahtjev odbijen zbog toga što je utvrđeno da se nisu stekle zakonske pretpostavke za dosuđenje naknade štete, budući je utvrđeno da je šteta nastala terorističkim aktom. Stoga, za štetu ne odgovaraju tuženici, već bi bila odgovorna društveno-politička zajednica, a prema članku 180. Zakona o obveznim odnosima i članku 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, a koji je preuzet na temelju članka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima kao zakon Republike Hrvatske.

U konkretnom slučaju, sudovi su donijeli odluke u okviru svoje nadležnosti određene Zakonom o sudovima ("Narodne novine", br. 3/94) uz primjenu važećeg Zakona o obveznim odnosima i Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/91).

Takvim svojim postupanjem, sudovi nisu povrijedili podnositeljima ustavne tužbe ustavno pravo na jednakost pred zakonom, koje se jamči odredbom članka 14., niti je povrijeđena odredba članka 116. Ustava Republike Hrvatske, kojom je propisano da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Stoga je, ne našavši povredu u ustavnoj tužbi navedenih ustavnih prava, a temeljem članka 59. i 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), ustavnu tužbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

Objava odluke temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).

Broj: U-III-746/1996
Zagreb, 3. listopada 1997.