USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi B. S. iz Z., zastupane po S.S.-M. odvjetnici iz I.-G., na sjednici održanoj dana 3. listopada 1997. godine donio je slijedeću

ODLUKU

1. Ustavna tužba se usvaja te se ukida presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-841/96-2 od 6. lipnja 1996. godine i predmet se vraća tom Sudu na ponovni postupak.

2. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama"

B. S. iz Z., zastupana po punomoćnici S.S.-M., odvjetnici iz I.-G., podnijela je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu povodom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-841/96-2 od 6. lipnja 1996. godine.

Tom presudom preinačene su presuda Županijskog suda u S., broj: Gž-711/1995-3 od 24. siječnja 1996. godine i djelomična presuda Općinskog suda I.-G., broj: P-522/94-8 od 25. travnja 1995. godine te je podnositeljica odbijena sa tužbenim zahtjevom.

Podnositeljica smatra da su joj navedenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđena ustavna prava iz članaka 44. i 54. Ustava Republike Hrvatske, kao i da su povrijeđene temeljne odredbe iz članaka 3. i 5. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.

Iz navoda ustavne tužbe pobijane sudske odluke, te isprava spisa Općinskog suda u I.-G., broj: P-522/94 proizlazi da je podnositeljica pred tim sudom pokrenula radni spor protiv tuženika Županije S.-M. radi poništenja rješenja župana Županije S.-M. od 26. siječnja 1994. godine. Tim rješenjem je podnositeljici utvrđen prestanak radnog odnosa istekom otkaznog roka od tri mjeseca s obzirom na to da nije raspoređena do 25. siječnja 1994. godine, do kojeg datuma je trebala biti raspoređena temeljem odredbe članka 43. stavak 2. Uredbe o ustrojavanju županijskih ureda ("Narodne novine", broj 116/93).

Podnositeljica ustavne tužbe je kao službenik ukinutog Sekretarijata za privredu i društvene djelatnosti Općine I.-G. obavljala poslove veterinarsko-tržišnog inspektora. Rješenjem župana Županije S.-M. od 31. prosinca 1993. godine preuzeta je u Županiju S.-M., uz obvezu da do rasporeda obavlja zadaće i poslove na kojima je zatečena. Navedeno rješenje temelji se na odredbi članka 42. Uredbe o ustrojavanju županijskih ureda.

Općinski sud u I.-G. utvrdio je da je tužbeni zahtjev podnositeljice glede poništenja pobijanog rješenja i raspoređivanja na radno mjesto veterinarskog inspektora osnovan, te je djelomičnom presudom, broj: P-522/94-8 od 25. travnja 1995. godine isti usvojio. Među strankama je bilo sporno da li je postojala obveza župana da rasporedi podnositeljicu, kao preuzetog službenika, u odgovarajuće županijske urede i Ured župana. Prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da je postojala obveza župana, prema odredbi članka 43. Uredbe o ustrojavanju županijskih ureda, da sukladno Pravilniku o unutarnjem redu županijskih ureda, rasporedi preuzete službenike najkasnije do 25. siječnja 1994. godine u odgovarajuće županijske urede i Ured župana.

Prvostupanjski sud je došao do zaključka da je postojala i mogućnost rasporeda podnositeljice, s obzirom na to da su Pravilnikom o unutarnjem redu županijskih ureda Županije S.-M., predviđena radna mjesta 6 veterinarskih inspektora, te da je tuženik raspisao natječaj za 2 slobodna radna mjesta veterinarskog inspektora.

Županijski sud je presudom, broj: Gž-711/95 od 24. siječnja 1996. godine, odbio žalbu tuženika Županije S.-M. kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Pritom je ocijenio da je prvostupanjski sud u svojoj odluci pravilno primijenio materijalno pravo s obzirom na to da je postojala obveza župana da tužiteljicu rasporedi na jedno od nepopunjenih radnih mjesta, a temeljem odredbe članka 43. stavak 2. Uredbe o ustrojavanju županijskih ureda.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je pobijanom presudom prihvatio reviziju tuženika te preinačio presude prvog i drugog stupnja tako da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev podnositeljice. Utvrdio je da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava budući da je podnositeljici radno pravni status, kao neraspoređenom radniku, utvrđen rješenjem o preuzimanju od 31. prosinca 1993. godine, a nedonošenjem akta o raspoređivanju na određeno radno mjesto ostala je neraspoređeni radnik u smislu odredbe članka 381. Zakona o upravi ("Narodne novine", broj 16/78, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90 i 53A/91). Vrhovni sud je zauzeo stajalište da se rješenjem o prestanku radnog odnosa od 26. siječnja 1994. godine samo deklarira radno pravni status podnositeljice kao neraspoređenog radnika. Stoga joj može prestati radni odnos pod uvjetima iz članka 383 A Zakona o upravi.

Ustavna tužba je osnovana.

U provedenom postupku Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su u ovom slučaju odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđene temeljne vrednote iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske kao što su jednakost i vladavina prava, kao i odredba članka 5. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je svatko dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Odredbom članka 44. Ustava Republike Hrvatske propisano je da svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.

Prema odredbama članka 54. Ustava Republike Hrvatske svatko ima pravo na rad i slobodu rada i svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakome je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost. Ostvarivanje tih prava, odnosno način i postupak za njihovu primjenu pod jednakim uvjetima za sve propisan je zakonom.

Uredbom o ustrojavanju županijskih ureda uređuje se, između ostalog, ustrojavanje županijskih ureda, njihov djelokrug, način i postupak preuzimanja poslova državne uprave te službenika i dokumentacije organa uprave i službi dosadašnjih općina i druga pitanja od značaja za rad županijskih ureda.

Međutim, Uredbom o ustrojavanju županijskih ureda nije određeno propisano da li postoji obveza župana da rasporedi preuzete službenike, već se glede neraspoređenih službenika regulira samo pitanje plaća.

Zakon o upravi je opći propis kojim su uređeni radni odnosi i plaće djelatnika u organima uprave, a primjenjuje se temeljem članka 56 c. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92, 94/93 i 117/93) na djelatnike u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne samouprave do donošenja posebnog zakona za te djelatnike.

Stoga obveza rasporeda preuzetih službenika, obzirom da nije utvrđena navedenom Uredbom, proizlazi iz odredbe članka 381. stavka 1. Zakona o upravi, koji glasi: "Radnici koji nisu mogli biti raspoređeni u smislu članka 380..." i članka 380. stavak 1. Zakona o upravi prema kojem se radnici koji su obavljali poslove i zadatke ukinutih radnih mjesta, raspoređuju na radna mjesta koja odgovaraju njihovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u isti organ uprave ili u drugi organ uprave iste društveno-političke zajednice a i u organ uprave druge društveno-političke zajednice.

Iz navedenog proizlazi da je potrebno poduzeti sve mjere kako bi se preuzeti službenici rasporedili. Ukoliko nema slobodnog radnog mjesta za koje službenik ispunjava stručne uvjete u tijelu državne uprave koje je preuzelo službenika ili u nekom drugom tijelu državne uprave, ili ako takvo radno mjesto nije predviđeno aktom tijela državne uprave, dakle, ako preuzeti službenik nikako nije mogao biti raspoređen, tada mu kao neraspoređenom službeniku prestaje radni odnos u smislu odredbe članka 383. u svezi sa člankom 381. Zakona o upravi.

U svezi sa stajalištem Vrhovnog suda da je radno pravni status podnositeljice, kao neraspoređenog službenika, utvrđen rješenjem o preuzimanju od 31. prosinca 1993. godine, za navesti je kako tim rješenjem nije definitivno riješen status podnositeljice jer je tek donošenjem Pravilnika utvrđen broj potrebnih službenika i potrebni stručni uvjeti. A Pravilnik o unutarnjem redu županijskih ureda Županije S.-M. donesen je dana 14. siječnja 1994. godine. Stoga su tek od tada mogli preuzeti službenici biti raspoređeni ili neraspoređeni ovisno o broju potrebnih službenika predviđenih Pravilnikom.

U smislu gore navedenih propisa nakon donošenja Pravilnika, župan je bio dužan donijeti akt o rasporedu podnositeljice jer je u konkretnom slučaju navedenim Pravilnikom predviđeno radno mjesto veterinarskog inspektora, a iz činjenice objavljivanja natječaja proizlazi da dva mjesta veterinarskih inspektora nisu popunjena, pa je stoga postojala i mogućnost rasporeda podnositeljice na mjesto veterinarskog inspektora.

Propusti u postupanju župana Županije S.-M., u ovom slučaju nedonošenje akta o raspoređivanju podnositeljice ustavne tužbe, premda su za to postojali uvjeti i zakonska obveza, doveli su do povrede ustavnih prava podnositeljice, prava da pod jednakim uvjetima sudjeluje u obavljanju javnih poslova i bude primljena u javne službe i prava na rad.

Iz tih razloga su i osporenom revizijskom odlukom podnositeljici ustavne tužbe povrijeđena njena ustavna prava iz članaka 44. i 54. Ustava, te je takvo postupanje dovelo i do povrede temeljnih načela o jednakosti i vladavini prava iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske.

U skladu sa člankom 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) odlučeno je kao u točci 1. izreke.

Odluka iz točke 2. izreke temelji se na članku 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-31/1997
Zagreb, 3. listopada 1997.