USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi M. K. iz Z., zastupane po punomoćnici D. A., odvjetnici iz Z., na sjednici održanoj dana 3. listopada 1997. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba te se ukida rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-635/1993-6 od 13. travnja 1994. u točki II. izreke.

2. U ukinutom se dijelu vraća predmet Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

3. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

M. K. iz Z., zastupana po punomoćnici D. A., odvjetnici iz Z., podnijela je ustavnu tužbu, smatrajući da joj je rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-635/1993-6 od 13. travnja 1994. povrijeđeno ustavno pravo na žalbu iz članka 18. i ustavno pravo na zajamčenu sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti iz članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.

Naznačenim rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske, pod točkom I. uvažen je tužiteljičin zahtjev po članku 64. Zakona o upravnim sporovima, a pod točkom II. odbačen je njezin zahtjev za obnovu postupka jer da tužiteljica nije dokazala postojanje rješenja, klasa: 370-02/91-01/88, urbroj: 512-22-91/2 od 31. prosinca 1991., donesenog u postupku pred Komisijom za privremeno korištenje stanova Ministarstva obrane, čiju obnovu traži, a ni tuženo tijelo nije taj akt dostavilo tom Sudu.

Tužiteljica u dopuštenoj i pravodobnoj ustavnoj tužbi navodi da je točno da ona nije priložila rješenje, doneseno u postupku čiju obnovu traži, ali da ona unatoč višekratnim pokušajima nije od nadležnog tijela uspjela pribaviti to rješenje, a isto tijelo nije ga dostavilo ni Upravnom sudu po njegovom pozivu.

Predlaže usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporeno rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske i predmet vratiti na ponovni postupak.

Ustavna tužba je osnovana.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91, 9/92 i 77/92), u tužbi se mora navesti ime i prezime, zanimanje i mjesto stanovanja, odnosno naziv i sjedište tužitelja, upravni akt protiv kojeg je tužba upravljena, kratko izlaganje zbog čega se tuži te u kojem se pravcu i opsegu predlaže poništavanje upravnog akta i potpis podnosioca, a uz tužbu se mora podnijeti i akt u izvorniku ili prijepisu.

U konkretnom slučaju, tužiteljica je u tužbi navela sve bitne podatke propisane odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, ali nije priložila primjerak upravnog akta. Upravni sud zatražio je spis predmeta od tuženog tijela, koje mu, međutim, osporeni akt nije dostavilo, već ga je dopisom obavijestilo da mu utvrđenja u tom spisu ne bi pripomogla za donošenje odluke, nakon čega je Upravni sud odbacio prijedlog za obnovu postupka upravo iz razloga što tužiteljica nije priložila primjerak osporenog upravnog akta.

Prema stajalištu ovog Suda, propust podnositeljice ustavne tužbe da uz tužbu Upravnom sudu priloži osporeni akt nije, u konkretnom slučaju, zakonska pretpostavka za odbačaj tužbe temeljem odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima. Naime, ne može se smatrati da tužba sadrži nedostatak koji sprečava rad suda ako je u tužbi naznačen naziv tijela koje je donijelo osporeni upravni akt, datum donošenja upravnog akta i broj pod kojim je upravni akt donesen, bez obzira što upravni akt nije priložen uz tužbu. Ovo posebno stoga što se i sam Upravni sud zadovoljio gore navedenim odgovorom tuženog tijela, budući da ga nije ponovno pozvao da dostavi osporeni akt.

Tužiteljica je u tužbi označila tijelo koje je donijelo osporeni akt, označila je klasu i urudžbeni broj tog akta i datum njegovog donošenja, čime je u cijelosti identificirala upravni akt protiv kojeg je podnijela tužbu tražeći sudsku zaštitu u upravnom sporu pa se nije moglo uzeti da tužba sadrži takve nedostatke koji bi sprečavali rad suda po tužbi.

Ustav Republike Hrvatske u članku 19. stavku 2., na čiju povredu tužiteljica ukazuje, zajamčuje sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Time što je Upravni sud odbacio prijedlog za obnovu postupka, iako je tužiteljica u potpunosti označila akt donesen u postupku čiju obnovu traži, povrijedio je tužiteljici ustavno pravo iz članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.

Upravni sud Republike Hrvatske donijet će ponovno odluku u ovom predmetu, pri čemu je, temeljem članka 62. stavka 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske, vezan pravnim stajalištem Suda o povredi Ustavom utvrđenih prava i sloboda podnositeljice ustavne tužbe.

Glede navoda tužiteljice da joj je osporenim rješenjem Upravnog suda povrijeđeno i ustavno pravo iz članka 18. Ustava Republike Hrvatske, koji u stavku 1. jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata, donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom, a u stavku 2. određuje da pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenim zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita, ovaj Sud nalazi da njoj to pravo nije povrijeđeno jer je protiv rješenja upravnog tijela bila osigurana druga pravna zaštita, i to pokretanjem upravnog spora, koju mogućnost je tužiteljica iskoristila podnošenjem tužbe povodom koje je Upravni sud donio rješenje protiv kojeg je i podnijela predmetnu ustavnu tužbu.

Stoga je, temeljem odredaba članaka 59. i 62. stavka 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), odlučeno kao u točkama 1. i 2. izreke ove odluke.

Točka 3. izreke ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).

Broj: U-III-795/1994
Zagreb, 3. listopada 1997.