USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dopredsjednik Suda dr. Velimir Belajec, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić i Ivan Marijan Severinac, odlučujući povodom ustavne tužbe B. J. iz R., podnesene po punomoćniku T. M., odvjetniku iz R., radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj dana 8. listopada 1997. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba te se ukidaju:

- presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-12542/1993-4 od 7. travnja 1994. godine,

- rješenje Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-371-01/92-06/2148, Ur. broj: 531-06/3-93-2 od 24. rujna 1993. godine, i

- rješenje Sekretarijata za komunalno-stambene poslove Općine R., Klasa: UP/I-371-03/92-03/438, Ur.broj: 2170-02-31-92-3 od 28. rujna 1992. godine.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Ustavna tužba podnijeta je u svezi s presudom i upravnim aktima označenim u izreci, a temeljem kojih je B. J. pravomoćno naloženo iseljenje iz stana u R., te predaja stana Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi navodi da su mu tim aktima povrijeđena ustavna prava iz članka 18. Ustava, a iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da smatra da su mu povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavak 2. i članka 26. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavna tužba je osnovana.

Pobijana odluka Upravnog suda Republike Hrvatske, kao i osporeno rješenje Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša Republike Hrvatske, odnosno Sekretarijata za komunalno stambene poslove R., donijeta su u skladu s člankom 70. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 22/90, 22/92, 58/93 i 70/93, u nastavku: ZSO).

Odredbom članka 53. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, u nastavku: ZNS) propisano je da danom stupanja na snagu toga Zakona, a to je 5. studenoga 1996. godine, prestaju vrijediti glave I., IV., V., VI., VII., VIII., IX., X. i XI. ZSO, pa slijedom toga i članak 70. tog Zakona. Iznimno, u stavku 1. članka 52. ZNS određuje se da će se postupci pokrenuti prema odredbama ZSO, dovršiti po odredbama tog Zakona, ako su pokrenuti do stupanja na snagu ZNS. Odredba se odnosi i na članak 70. ZSO, pa bi on trebao vrijediti u stambenim postupcima koji su još u tijeku, jer taj članak sadrži postupovna pravila o nadležnosti upravnih tijela za donošenje rješenja o iseljenju u slučaju simulirane zamjene stanova i druga pravila o tijeku i načinu provođenja upravnog postupka.

Odlukom broj: U-I-130/1995 od 20. studenoga 1996. godine Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je odredbe članka 70. ZSO u dijelu u kojem su ostale na snazi temeljem citiranog stavka 1. članka 52. ZNS, tj. ukoliko se odnose na postupke koji su u tijeku. To znači da su odredbe članka 70. ZSO prestale vrijediti, kako za stambene stvari u postupcima koji će biti pokrenuti nakon stupanja na snagu ZNS, tako i za postupke pokrenute prije stupanja na snagu ZNS ako su ovi još u tijeku.

Ustavna tužba u ovom predmetu podnijeta je 28. studenoga 1994. godine, dakle, prije nego što je odredba članka 70. ZSO djelimice prestala vrijediti zbog stupanja na snagu ZNS, te prije donošenja i objavljivanja odluke Ustavnog suda, kojom je članak 70. ZSO ukinut za prijelazni vremenski period u kojem je ostao na snazi po stavku 1. članka 52. istog Zakona. To znači da su pobijane odluke upravnih tijela i Upravnog suda donijete u vrijeme kada članak 70. ZSO još nije bio ukinut.

Zaštita ustavnih prava podnositelju ustavne tužbe ne može se uskratiti samo zbog toga što je pravni propis prestao vrijediti, bez obzira je li ukinut kasnijim zakonom ili odlukom Ustavnog suda.

Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo odredbe članka 70. ZSO samo za prijelazni vremenski period koji se odnosio na upravne postupke koji su bili u tijeku, a pokrenuti su prije stupanja na snagu ZNS. Sud samo iz formalnih razloga nije mogao ukinuti odredbu u cijelosti, jer je ona u dijelu koji se odnosio na postupke koji su bili dovršeni, već bila ukinuta po ZNS. Slijedi zaključak da je članak 70. ZSO u cijelosti bio protivan Ustavu i u vrijeme kad je ustavna tužba podnijeta, odnosno u vrijeme kad je donijeto pobijano prvostupanjsko rješenje o iseljenju podnositelja ustavne tužbe iz spornog stana u R.

Izloženo pravno stajalište da se u povodu ustavne tužbe može ocjenjivati ustavnost propisa koji su ukinuti, iako su pobijane odluke donesene prije njihovog ukidanja, Ustavni je sud izrazio u svojim odlukama broj: U-I-206/1992 ("Narodne novine", broj 113/93), u odluci broj: U-III-379/1993 ("Narodne novine", broj 39/94), te odluci broj: U-I-52/1995. od 10. listopada 1996. godine.

Upravni postupak iz članka 70. ZSO, s obzirom na njegove pravne značajke, ima za cilj uspostavu prijašnjeg stanja, tj. iseljenje iz stana osobe koja je u njega uselila na temelju simulirane zamjene stanova. Takav postupak nije primjeren slučajevima u kojima osoba koja se uselila u stan temeljem zamjena stanova, raspolaže ispravom o pravnom temelju useljenja, bez obzira što je taj pravni temelj sporan, jer se u tom slučaju radi o sporu o pravu na stan.

Ukinutim odlukama Upravnog suda i upravnih tijela u konkretnom slučaju su povrijeđena ustavna prava. Prije svega, povrijeđena je jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske - vladavina prava (članak 3. Ustava), jer se postupovnim odredbama iz članka 70. ZSO ne zajamčuje u dovoljnoj mjeri zakonitost i istinitost u odlučivanju o pravima i dužnostima stranaka.

Prekršeno je i načelo diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu (članak 4. Ustava) jer je upravnim tijelima povjereno odlučivanje u spornim stambenopravnim odnosima koji po prirodi stvari i po zakonodavstvu Republike Hrvatske spadaju u nadležnost sudbene vlasti (stavak 2. članak 3. i točka 2g. stavka 1. Zakona o sudovima - "Narodne novine", broj 3/94).

U provedenom postupku Sud je utvrdio da su podnositelju ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavak 2. i 26. Ustava Republike Hrvatske, odnosno povrijeđeno je ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom i sudovima, te drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti (stavak 2. članka 14. i članak 26. Ustava). Ovo stoga jer se odredbom članka 70. ZSO stranke, samo zbog toga što je spor pravno kvalificiran kao "bespravno useljenje", odnosno simulirana zamjena, upućuju na provođenje upravnog postupka, dok se u srodnim stambenim sporovima strankama omogućuje vođenje sudskog postupka koji daje veća jamstva za obranu prava stranaka i zakonito rješenje spora.

Sud, međutim, nije utvrdio povredu ustavnog prava iz članka 18. stavak 1. Ustava - prava na učinkovitu žalbu jer je upravo po žalbi podnositelja ustavne tužbe drugostupanjsko upravno tijelo djelomično poništilo osporenu odluku prvostupanjskog tijela u korist podnositelja ustavne tužbe.

Temeljem iznesenih razloga je u skladu s člankom 19. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), a u svezi s člancima 59. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), odlučeno kao u izreci.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-973/1994
Zagreb, 8. listopada