HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi M. D. iz S., na sjednici održanoj dana 9. srpnja 1997. godine, dopnio je

O D L U K U

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Podnositelj ustavne tužbe M. D. iz S. podnio je pravodobnu ustavnu tužbu povodom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2611/1995 od 15. studenog 1995. godine.

Povredu ustavnog prava iz članka 54. Ustava (pravo na rad i slobodu rada, svakome je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost) obrazlaže na način što je presudama suda odbijen tužbeni zahtjev da se ponište odluke Disciplinskih komisija, kojima mu je izrečena i potvrđena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa jer je utvrđeno da je podnositelj ustavne tužbe počinio teže povrede radne dužnosti iz članka 14. stavak 1. točka 14. i 34. Pravilnika.

Podnositelj smatra da nije počinio nikakvu povredu, te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Presudom Općinskog suda u Z. P-2590/93 od 24. listopada 1994. odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja da se ponište odluke Disciplinske komisije tuženika od 30. siječnja 1991. i odluka Komisije za rješavanje prigovora od 11. ožujka 1991., te da se naloži tuženiku da rasporedi tužitelja na mjesto vozača autobusa.

Presudom Županijskog suda u Z. Gž-79/95 od 2. svibnja 1995. žalba je odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2611/1995 od 15. studenoga 1995. revizija je odbijena kao neosnovana.

Ustavna tužba nije osnovana.

Članak 54. Ustava Republike Hrvatske određuje da svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Povodom podnesene tužbe tužitelja donijete su presude utemeljene na odredbi članka 58. stavak 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91) u svezi s Pravilnikom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika tuženika. Temeljem odredbe članka 24. stavak 5. Pravilnika za povredu radne obveze za koju je utvrđeno da je počinio tužitelj, predviđena je disciplinska mjera prestanka radnog odnosa pod pretpostavkom da je ta teža povreda počinjena namjerno ili zbog nepažnje činjenjem ili propuštanjem i da je takvim ponašanjem uzrokovana ili mogla biti uzrokovana veća šteta. U obrazloženju nižestupanjskih presuda, a posebno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, navedeni su razlozi zbog kojih su donesene odluke i dano je obrazloženje primijenjenih propisa.

Iz ustavne tužbe proizlazi da je podnositelj ustavne tužbe nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem i primijenjenim materijalnim propisima.

Pravo na rad i slobodu rada iz članka 54. Ustava Republike Hrvatske podnositelju ustavne tužbe nije povrijeđeno, jer je do prestanka njegovog radnog odnosa došlo iz razloga i u postupku predviđenim zakonom.

U konkretnom slučaju sudovi su donijeli odluke u okviru svoje nadležnosti određene Zakonom u sudovima ("Narodne novine", broj 3/94) uz primjenu važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, koji regulira tu materiju i takvim na zakonskim odredbama utemeljenim odlukama nije povrijeđeno ustavno pravo iz članka 54. Ustava Republike Hrvatske.

Temeljem članaka 59. i 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) ustavnu tužbu je valjalo odbiti kao neosnovanu.

Odluka o objavi iz točke 2. izreke temelji se na članku 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-347/1996
Zagreb, 9. srpnja 1997.