HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi M. P. iz B., zastupanog od M. K. iz S., otok K., na sjednici održanoj dana 9. srpnja 1997. godine, donio je ovu

O D L U K U

1. Ustavna tužba se usvaja.

2. Ukidaju se:

- presuda Upravnog suda Republike Hrvatske od 24. studenoga 1994. godine, broj: Us-2285/1994-6 i

- rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 1. ožujka 1994. godine broj: 511-01-57-UP/I-7/1912/1-94.

3. Predmet se vraća na ponovni postupak Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

4. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

U izreci navedenom presudom odbijena je podnositeljeva tužba u upravnom sporu protiv rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova u postupku primitka u hrvatsko državljanstvo.

Rješenjem Ministarstva podnositeljev je zahtjev odbijen uz obrazloženje da on ne ispunjava pretpostavke iz članka 8. stavak 1. točka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kao i to da ne ispunjava uvjet za stjecanje hrvatskog državljanstva utvrđen člankom 10. istog Zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

Prema članku 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91 - u nastavku: Ustavni zakon) svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene ili upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđena Ustavom utvrđena sloboda i pravo.

Uvidom u spis upravnog tijela i Upravnog suda, te u razloge ustavne tužbe, Ustavni sud je utvrdio da su u izreci navedenim aktima, donijetim na štetu podnositelja ustavne tužbe, povrijeđena njegova ustavna prava iz članka 14. stavak 2. i članka 19. stavak 1. Ustava.

Podnositelj ustavne tužbe podnio je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem odredaba članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", 53/91, 28/92, 113/93) prema kojima pripadnik hrvatskog naroda, koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona i dade pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom, s tim da se izjava o kojoj je riječ predaje nadležnom tijelu ili diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske u inozemstvu. Točkom 5. zahtijeva se da se iz ponašanja osobe koja traži primitak u hrvatsko državljanstvo "može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu".

Upravnim rješenjem podnositeljev zahtjev nije odbijen sa stajališta odredbe temeljem koje je postavljen, nego sa stajališta odredbe članka 8. stavak 1. točka 3. Zakona, a time je povrijeđen Zakon na štetu podnositelja ustavne tužbe.

Presuda Upravnog suda, osim što je prihvatila stajalište upravnog tijela da tužitelj u upravnom sporu ne ispunjava pretpostavke za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem članka 8. stavak 1. točka 3. i članka 10., presudila je da on nije udovoljio ni pretpostavkama iz članaka 4. i 11., a utvrdio je osim toga da u spisu predmeta nema podataka o tome da je tužitelj pripadnik hrvatskog naroda, tj. da nema bilo kakvog dokumenta iz kojeg bi se moglo utvrditi da je pripadnik hrvatskog naroda, pa da stoga ne udovoljava ni pretpostavkama iz članka 16. Zakona.

Nesporno je da je Upravni sud Republike Hrvatske pokušao otkloniti nedostatke rješenja upravnog tijela, pa je u osporenoj presudi raspravio i o zahtjevu podnositelja koji se je zasnivao na odredbi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, ali to je učinio na način kojim je povrijedio načelo zakonitosti.

Naime, na temelju članka 39. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92) Upravni sud rješava spor, u pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, a može sam utvrditi činjenično stanje, no samo pod pretpostavkom i u postupku predviđenom u članku 39. stavak 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima. U konkretnom predmetu to nije učinjeno.

Povrijedivši na izloženi način prava stranke nadležno upravno tijelo i sud povrijedili su temeljno načelo postupka, načelo zakonitosti, što je rezultiralo i povredom ustavne odredbe iz članka 19. stavak 1. Ustava i povredom ustavnog prava iz odredbe članka 14. stavak 2. Ustava.

U skladu s iznijetim odlučeno je kao u izreci.

Ova se odluka temelji na odredbi članka 30. Ustavnog zakona te članka 59. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94).

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-362/1995
Zagreb, 9. srpnja 1997.
    USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE