USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, rješavajući o prijedlogu Ante Banovca za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti zakonske odredbe, na sjednici Suda održanoj dana 14. svibnja 1997. godine, donio je

RJEŠENJE

1. Pokreće se postupak za ocjenu ustavnosti članka 174. stavak 1. Zakona o obrani ("Narodne novine" broj 74/1993 - pročišćeni tekst i 57/1996).

2. Rješenje će biti objavljeno u "Narodnim novinama".

Ante Banovac iz Splita, zastupan po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku iz Splita, podnio je na temelju odredbe članka 15. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 13/1991 - nastavno: Ustavni zakon) Sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti zakonske odredbe navedene u izreci rješenja.

Istodobno je stavljen prijedlog da Sud, na temelju članka 18. Ustavnog zakona, privremeno obustavi izvršenje rješenja Personalne uprave Ministarstva obrane o prestanku djelatne službe predlagatelja koje je donijeto na temelju osporene zakonske odredbe.

Razlozi prijedloga kojima predlagatelj obrazlaže navedenu neustavnost osporene odredbe sadržani su u tvrdnji da je osporena odredba Zakona o obrani propisala nastup posljedice (prestanak radnog odnosa) prije pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena krivnja, a što je u suprotnosti s člankom 28. i člankom 30. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavni sud je prihvatio podnijeti prijedlog kao osnovan.

Osporena odredba članka 174. stavak 1. Zakona o obrani propisuje da službeniku Ministarstva obrane prestaje radni odnos po sili zakona, ako prestane ispunjavati posebne uvjete iz članka 42. i članka 173. Zakona o obrani.

Posebni uvjet uz koji predlagatelj veže svoje osporavanje takve zakonske odredbe je onaj iz članka 173. točka 2. Zakona o obrani - otvaranje istrage, odnosno vođenje kaznenog postupka za kaznena djela protiv službene dužnosti, protiv života i tijela, javnih ovlaštenja, protiv oružanih snaga, djela izvršena iz koristoljublja te druga kaznena djela izvršena iz nečasnih pobuda.

Ocjenjujući navode prijedloga kroz navedene odredbe Ustava te sadržaj navedenih zakonskih odredbi, ocjena je Suda da postoji sumnja u ustavnost osporene odredbe.

Naime, članak 28. Ustava sadrži temeljno načelo koje uređuje odnos prema osobama osumnjičenim za kaznena djela, a to je presumpcija nedužnosti.

Članak 30. Ustava pruža temelj za zakonsko uređenje pravnih posljedica osude. Polazeći od pravila da je osoba koja je osuđena i izdržala svoju kaznu, načelno jednaka svim drugima, Ustav u navedenom članku kao posljedicu osude za određena kaznena djela, koje određuje kao "teška i osobito nečasna", označava gubitak stečenih prava ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka, a u skladu sa zakonom.

Iz navedenih ustavnih određenja slijedi da otvaranje istrage, provođenje kaznenog postupka kao ni pravomoćna sudska presuda još ne konstituiraju krivnju osumnjičenika.

Donoseći rješenje o pokretanju postupka Sud drži da u nastavku postupka valja ocijeniti ustavnost navedene odredbe Zakona o obrani sa stajališta jesu li Ustavom zajamčena osobna i politička sloboda i pravo osporenom odredbom ograničena izvan granica i protivno ustavnim određenjima glede konstituiranja krivnje počinitelja kaznenog djela tek pravomoćnošću sudske presude, te u svezi nastupa pravnih posljedica osude.

Iz navedenih je razloga Sud pokrenuo postupak kao što je navedeno u izreci rješenja.

Na temelju odredbe članka 40. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 29/1994, nastavno: Poslovnik Suda) rješenje se dostavlja Saboru Republike Hrvatske radi odgovora.

Odluka o objavi rješenja pod točkom 2. izreke, temelji se na odredbama članka 20. Ustavnog zakona i članka 45. stavak 3. Poslovnika Suda.

Broj: U-I-107/1995.
Zagreb, 14. svibnja 1997.