ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O SPRJEČAVANJU PRANJA NOVCA

Proglašavam Zakon o sprječavanju pranja novca, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 18. lipnja 1997.

Broj: 081-97-1062/1
Zagreb, 26. lipnja 1997.

ZAKON

O SPRJEČAVANJU PRANJA NOVCA

(1) Ovim se Zakonom propisuju mjere i radnje u bankarskom, novčarskom i drugom poslovanju koje se poduzimaju radi otkrivanja i sprječavanja pranja novca.

(2) Pranjem novca, u smislu ovoga Zakona, smatraju se sva činjenja i nečinjenja radi prikrivanja izvora protupravno stečenog novca te korištenja protupravno stečenog novca za obavljanje dopuštene djelatnosti ili stjecanje imovine na zakonit način.

(3) Protupravno stečeni novac, u smislu ovoga Zakona, jest svaki novac (domaća valuta, devize i druga sredstva plaćanja) pribavljen na protupravni način te druga imovina (prava i stvari) pribavljena protupravno stečenim novcem.

(4) Mjere i radnje za otkrivanje i sprječavanje pranja novca poduzimaju se pri ulaganju, preuzimanju, zamjeni, raspačavanju novca, pri sklapanju pravnih poslova kojima se stječe imovina te ostalim oblicima raspolaganja novcem i drugom imovinom što mogu poslužiti za pranje novca (u daljnjem tekstu: transakcije).

(1) Pravne osobe i odgovorne osobe u njima te fizičke osobe koje su obvezne poduzimati mjere i radnje radi otkrivanja i sprječavanja pranja novca u skladu s ovim Zakonom (u daljnjem tekstu: obveznici) jesu:

- banke i štedionice,

- investicijski fondovi i društva te druge financijske institucije,

- organizacije ovlaštene za vođenje platnog prometa (Zavod za platni promet, pošta i dr.),

- Hrvatski fond za privatizaciju,

- društva za osiguranje,

- burze i ostale pravne osobe ovlaštene za obavljanje poslova u svezi s vrijednosnim papirima,

- mjenjačnice,

- zalagaonice,

- igračnice, automat-klubovi, organizatori igara na sreću, prigodnih robno-novčanih lutrija, tombola i drugih igara na sreću.

(2) Obveznicima, u smislu ovoga Zakona, smatraju se i druge pravne osobe, trgovci pojedinci, obrtnici i fizičke osobe ako obavljaju djelatnost u svezi s poslovima primanja novčanih depozita, prodaje i kupovine dugovanja i potraživanja, upravljanja imovinom za treće osobe, izdavanja platnih i kreditnih kartica i poslovanja tim karticama, leasinga, organizacije putovanja, prometa nekretninama, umjetninama, antikvitetima i drugim predmetima veće vrijednosti te poslovima obrade plemenitih kovina i dragulja i njihova prometa.

(1) Zadaća je Ureda za sprječavanje pranja novca (u daljnjem tekstu: Ured) prikupljati, obrađivati, raščlanjivati i pohranjivati podatke dobivene od obveznika, pružati obavijesti nadležnim državnim tijelima te zajedno s njima poduzimati mjere za sprječavanje pranja novca.

(2) Ured se osniva u sastavu Ministarstva financija - Financijske policije.

(3) Unutarnje ustrojstvo Ureda uređuje Vlada Republike Hrvatske - uredbom.

(4) Ovlašteni zaposlenici Ureda, pored zadaća i ovlasti koje imaju prema ovome Zakonu, imaju i ovlasti propisane posebnim zakonom za ovlaštene zaposlenike Financijske policije.

(5) Ured, Financijska policija i Ministarstsvo unutarnjih poslova surađuju u provedbi mjera za otkrivanje i sprječavanje pranja novca.

(6) Ministarstvo financija podnosi Vladi Republike Hrvatske - izvješće o radu Ureda najmanje jednom godišnje.

(1) Obveznici utvrđuju identitet stranke prilikom otvaranja svih vrsta bankovnih računa ili drugih oblika uspostavljanja trajnije poslovne suradnje sa strankom.

(2) Obveznici utvrđuju identitet stranke prilikom svake transakcije koja se obavlja gotovim novcem, stranom valutom, vrijednosnim papirima, plemenitim kovinama i draguljima ako je vrijednost transakcije 105.000,00 kuna ili veća.

(3) Identitet stranke obveznici utvrđuju i prilikom obavljanja povezanih transakcija iz stavka 2. ovoga članka, koje ukupno dosežu vrijednost 105.000,00 kuna ili veću.

(4) Društva za osiguranje utvrđuju identitet stranke i kada se radi o poslovima životnog osiguranja ako godišnji zbroj premija za životno osiguranje prelazi 40.000,00 kuna.

(5) Pored utvrđivanja identiteta u slučajevima iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, stranku treba identificirati i prilikom svih drugih gotovinskih ili negotovinskih transakcija ako postoji sumnja da se radi o pranju novca.

(6) Transakcijom iz stavka 1. ovoga članka ne smatra se podizanje gotova novca s tekućih računa i žiro-računa građana te štednih knjižica i računa građana.

(1) Obveznik utvrđuje identitet fizičke osobe koja traži transakciju uvidom u osobne isprave (osobnu iskaznicu ili putovnicu ili drugu odgovarajuću javnu ispravu), utvrđujući pri tome ime i prezime, adresu prebivališta ili boravišta, jedinstveni matični broj građana te podatke o ispravi na temelju koje je utvrđen identitet stranke (naziv i broj isprave te tijelo koje ju je izdalo).

(2) Ako obveznik obavlja transakciju za pravnu osobu, utvrđuje identitet osobe koja za pravnu osobu traži transakciju u skladu sa stavkom 1. ovoga članka te naziv, sjedište i matični broj pravne osobe koja traži transakciju.

(3) Ako obveznik utvrđuje identitet stranca, uzima osobne podatke iz njegove putovnice ili drugih javnih isprava.

(4) Obveznik prilikom transakcija iz članka 4. stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona mora zahtijevati od stranke izjavu o tome traži li transakciju u svoje ime ili u svojstvu punomoćnika.

(5) Obveznik mora od stranke tražiti punomoć ako stranka zahtijeva transakciju u svojstvu punomoćnika.

(6) Za transakcije iz članka 4. stavka 2., 3. i 4. ovoga Zakona identitet stranke utvrđuje se u skladu sa člankom 6. stavkom 3. ovoga Zakona.

(1) Obveznik mora u slučajevima iz članka 4. stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona prikupiti podatke o transakciji.

(2) Podaci o transakciji koje treba prikupiti prema stavku 1. ovoga članka jesu:

- naziv, sjedište i matični broj pravne osobe te ime, adresa i jedinstveni matični broj građanina - fizičke osobe kojoj je namijenjena transakcija,

- svrha transakcije,

- nadnevak i vrijeme transakcije,

- iznos transakcije,

- način obavljanja transakcije i

- valuta u kojoj se obavlja transakcija.

(3) Stranka će sama za transakcije navedene u članku 4. stavku 2., 3. i 4. ovoga Zakona popuniti izjavu i dati obvezniku sve podatke o kojima po ovom Zakonu isti mora obavješćivati Ured.

Obveznik će odbiti obaviti transakciju iz članka 4. stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona ako ne utvrdi podatke iz članka 5. i 6. ovoga Zakona ili ako osoba u svojstvu punomoćnika ne pruži valjanu punomoć.

(1) Obveznici moraju obavješćivati Ured o svim transakcijama iz članka 4. stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona na način i u rokovima predviđenim ovim Zakonom i na njemu utemeljenim propisima, dostavljajući mu podatke iz članaka 5. i 6. ovoga Zakona.

(2) Obveznici moraju obavješćivati Ured i o transakcijama koje odbiju obaviti u skladu sa člankom 7. ovoga Zakona. U tome slučaju uz obavijest moraju dostavljati i podatke koje prikupe u svezi s takvim transakcijama.

(3) Obveznici moraju telefonom, telefaksom ili na drugi primjeren način obavješćivati Ured prema stavku 1. ovoga članka prije nego što obave transakcije te naznačiti rok kada će ih obaviti. Ako obavijest ne dadu u pisanom obliku, učinit će to naknadno, a najkasnije u roku od tri dana. Obveznik i Ured moraju izraditi zabilješku o obavijesti koja nije dana u pisanom obliku.

(4) Ako zbog naravi transakcije nije moguće o njoj obavijestiti Ured prije njezina obavljanja, obveznici to moraju učiniti najkasnije 24 sata nakon obavljene transakcije.

(5) Način i rokove obavješćivanja te način vođenja popisa o prikupljenim podacima iz članaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona propisat će ministar financija.

(1) Carinska uprava Republike Hrvatske obvezna je Uredu uputiti obavijest o zakonitom prenošenju ili pokušaju nezakonitog prenošenja preko državne granice gotovine ili čekova u domaćoj ili stranoj valuti u vrijednosti od 40.000,00 kuna ili većoj najkasnije u roku od tri dana od trenutka saznanja o prijenosu ili pokušaju nezakonitog prijenosa.

(2) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o osobi koja za sebe ili drugoga prenosi ili namjerava protuzakonito prenijeti gotovinu ili čekove preko državne granice, mjesto i vrijeme prelaska državne granice i podatke o namjeni gotovine ili čekova.

(1) Ured potvrđuje obvezniku primitak obavijesti iz članka 8. ovoga Zakona odmah, a najkasnije u roku od 24 sata.

(2) Ako treba provjeriti podatke iz obavijesti, Ured može telefonom, telefaksom ili na drugi način obvezniku naložiti da odgodi obavljanje transakcije najviše za dva sata.

(1) Ako postoji sumnja na pranje novca, Ured može od obveznika zahtjevom tražiti i druge podatke o transkaciji i strankama što nisu obuhvaćeni člankom 8. stavkom 1. ovoga Zakona kojima raspolaže obveznik te odrediti rok njihove dostave.

(2) Protiv zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka obveznik ima pravo prigovora ministru financija ili osobi koju on ovlasti u roku od tri dana.

(3) Ministar financija ili osoba koju on ovlasti treba odlučiti o prigovoru iz stavka 2. ovoga članka u roku od tri dana.

(4) Tijela državne uprave, lokalne samouprave i uprave te druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti obvezne su Uredu dostavljati podatke potrebne za otkrivanje pranja novca.

Ako Ured tijekom obavljanja poslova iz svoje nadležnosti utvrdi da postoji osnovana sumnja da je počinjen prekršaj ili kazneno djelo, obvezan je o tome obavijestiti nadležna državna tijela.

Sudovi su obvezni Uredu dostavljati podatke o pokretanju istrage, stupanju na pravnu snagu optužnice te o pravomoćnoj presudi za kazneno djelo prikrivanja protuzakonito dobivenog novca te o drugim kaznenim djelima u svezi s pranjem novca.

Ured može podatke, dobivene na temelju ovoga Zakona, dostavljati odgovarajućim tijelima i organizacijama pojedinih država te međunarodnim organizacijama koje se bave sprječavanjem pranja novca, i to na njihov zahtjev pod uvjetom uzajamnosti.

(1) Svi podaci prikupljeni na temelju ovoga Zakona povjerljivog su i tajnog značaja, a mogu se koristiti samo za njime propisane namjene.

(2) Dostava podataka Uredu u skladu s ovim Zakonom te drugim nadležnim državnim tijelima ne smatra se povredom bankarske ili druge tajne.

(3) Ured i njegovi zaposlenici mogu koristiti podatke prikupljene na temelju ovoga Zakona, samo za otkrivanje i sprječavanje pranja novca ili kaznenog djela u svezi s pranjem novca.

(1) Obveznici moraju čuvati podatke prikupljene na temelju ovoga Zakona i dokumentaciju na temelju koje je obavljena transakcija najmanje pet godina od njezina obavljanja, odnosno od posljednje transakcije u nizu transakcija koje čine cjelinu ako zakonom nije određeno drukčije.

(2) Podatke o stranci s kojom je uspostavljen trajniji poslovni odnos u smislu članka 4. stavak 1. ovoga Zakona treba čuvati najmanje pet godina nakon prestanka poslovnog odnosa ako zakonom nije određeno drukčije.

(1) Ured i obveznik ne obavješćuju osobu o prikupljenim podacima koji se na nju odnose ni o postupanju na temelju ovoga Zakona.

(2) Podatke iz stavka 1. ovoga članka Ured daje samo na zahtjev suda.

(3) Ured može podatke kojima raspolaže dati na uvid osobi na koju se oni odnose na njen zahtjev, i to deset godina nakon njihova prikupljanja.

(4) Ured čuva prikupljene podatke deset godina.

(5) Nakon isteka roka iz stavka 4. ovoga članka, podaci se pohranjuju i mogu se koristiti samo na zahtjev suda ili osobe na koju se odnose.

(6) Podaci se uništavaju protekom godine dana od dana kada su pohranjeni prema stavku 5.ovoga članka.

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj obveznik iz članka 2. ovoga Zakona ako:

1. ne utvrdi identitet stranke u skladu sa člankom 4. i 5. ovoga Zakona,

2. ne prikupi podatke o transakciji u skladu sa člankom 6. ovoga Zakona,

3. ne pribavi punomoć u skladu sa člankom 7. ovoga Zakona,

4. u rokovima i na način predviđen ovim Zakonom i na njemu utemeljenim propisima ne obavijesti Ured o transakciji i ne dostavi mu podatke iz članka 8. ovoga Zakona ili mu ne dostavi podatke iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen povodom transakcije čija je vrijednost 1.000.000,00 kuna ili veća, obveznik će se kazniti novčanom kaznom od 50.000,00 do 300.000,00 kuna, a odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je počinila prekršaj novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.

(1) Obveznik koji obavi transakciju protivno nalogu Ureda (članak 10. stavak 2.) kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 10.000,00 do 100.000,00 kuna.

(2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen povodom transakcije čija je vrijednost 1.000.000,00 kuna ili veća, obveznik će se kazniti novčanom kaznom od 50.000,00 do 300.000,00 kuna, a odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je počinila prekršaj novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.

(1) Obveznik koji ne vodi popis o podacima na propisani način (članak 8. stavak 5.) i ne čuva podatke i dokumentaciju u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 10.000,00 do 100.000,00 kuna.

(2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

Postupak za prekršaje predviđene ovim Zakonom vodi Financijska policija prema odredbama Zakona o financijskoj policiji.

Nadzor nad obveznicima koji moraju postupati prema ovome Zakonu obavljaju Ministarstvo financija i Narodna banka Hrvatske.

Ministar financija donijet će propise iz članka 8. stavka 5. ovoga Zakona u roku od 15 dana od dana njegova stupanja na snagu.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. studenoga 1997.

Klasa: 451-04/96-01/02
Zagreb, 18. lipnja 1997.