USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe dr. F. K. iz V., na sjednici Suda održanoj dana 28. svibnja 1997. godine, donio je

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba, te se ukida rješenje Vrhovnog suda Repubilke Hrvatske broj: Rev-253/91 od 23. prosinca 1992. godine.

2. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovno rješavanje.

3. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Dr. F. K. iz V., po punomoćniku B. B., odvjetniku iz V., podnio je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-253/91 od 23. prosinca 1992. godine. Tim rješenjem odbijena je, kao neosnovana, revizija protiv rješenja Okružnog suda u O. broj: Gž-4408/89 od 25. listopada 1990. godine, kojim nije dopušteno ponavljanje postupka završenog pravomoćnom presudom istog suda broj: Gž-1025/88 od 16. lipnja 1988. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u V. broj: P-1140/80 od 22. prosinca 1987. godine.

Prijedlog za ponavljanje postupka odnosi se isključivo na razloge za ponavljanje nastale u postupku pred Županijskim sudom.

Protiv rješenja Županijskog (Okružnog) suda u O. broj: Gž-4408/89 od 25. listopada 1990. bila je, prema uputi o pravu na žalbu, dopuštena žalba. Žalbu izjavljenu protiv naznačenog rješenja Vrhovni sud Republike Hrvatske rješavao je kao reviziju, te istu, kao neosnovanu, odbio.

Podnositelj ustavne tužbe smatra da mu je navedenim revizijskim rješenjem povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom iz članka 14. stavak 2. kao i zajamčeno ustavno pravo na žalbu iz članka 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Prijedlog za ponavljanje postupka naime, odnosio se isključivo na postupak i razloge postupka ostvarene pred Okružnim sudom u O. Stoga je rješidba (odluka) toga suda, o prijedlogu za ponavljanje postupka, odluka koja je donesena u prvostupanjskom postupku protiv koje je dozvoljena žalba, što je i u pouci o pravnom lijeku izričito i navedeno.

Ustavna tužba je osnovana.

Ustav Republike Hrvatske u stavku 1. članka 18. jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

Prema stavku 2. članka 18. Ustava pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenim zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.

U svezi s naznačenim ustavnim odredbama u povodu ove ustavne tužbe o povredi naznačenih ustavnih prava, treba ocijeniti da li je rješenje, kojim nije prihvaćen prijedlog za ponavljanje postupka pred tim sudom, pojedinačni pravni akt Županijskog (Okružnog) suda u O., donesen u prvostupanjskom postupku, protiv kojeg naznačena ustavna odredba jamči pravo na žalbu. Treba, dakle, odgovoriti na pitanje da li se i pred drugostupanjskim sudom može voditi prvostupanjski postupak, i donositi prvostupanjske rješidbe, tj. pravne akte, protiv kojih je ustavom zajamčeno pravo na žalbu.

U ovom predmetu Županijski je sud prvi i jedini puta odlučio da li postoje ili ne postoje razlozi za ponavljanje postupka. Odluka suda o tom pitanju, po svojoj suštini je prvostupanjska odluka, jer je o navedenom pravnom pitanju odlučivano samo u jednom stupnju suđenja. Prema motrištu Vrhovnog suda protiv te odluke nije dopušten niti jedan redovni pravni lijek, nego samo izvanredni (revizija). Međutim, Ustavni sud smatra da žalba u konkretnom slučaju ima poseban značaj, jer se razlozi za ponavljanje postupka zasnivaju, između ostalog, na novim činjenicama i novim dokazima. S obzirom da se ti razlozi ne mogu iznositi u reviziji, slijedi da unatoč tome što je Županijski sud prvi i jedini puta odlučivao o novotama, stranka u reviziji ne može - a to znači uopće ne može - osporavati utvrđenja Županijskog suda.

Nema dakle dvojbe da je pravni akt - rješenje Županijskog suda O. donesen u prvostupanjskom postupku, pa se protiv toga pravnog akta mora omogućiti pravo na žalbu, kako je to zajamčeno odredbom članka 18. Ustava Republike Hrvatske.

Polazeći od odredbe stavka 1. članka 25. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91 - dalje: Ustavni zakon) Vrhovni sud Republike Hrvatske u ponovljenom postupku treba meritorno odlučiti o razlozima iznesenim u žalbi. Naime, iz činjenice što se odredbe članka 25. Ustavnog zakona nalaze u poglavlju III. toga Zakona u kojem je na općenit - apstraktan način reguliran postupak ocjene suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske, ne može se izvesti zaključak da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije vezan pravnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci donesenoj u povodu rješavanja o ustavnoj tužbi. Odredbe navedenog poglavlja Ustavnog zakona, naime, na shodan se način primjenjuju i na ostala poglavlja toga Ustavnog zakona u kojima je uređeno postupanje Ustavnog suda u ostalim nadležnostima toga Suda.

Tome u prilog govori i odredba članka 26. Ustavnog zakona iz istog poglavlja, koja izričito propisuje kada će se ustavna tužba odbaciti dok su ostala pitanja dozvoljenosti, postupanja po ustavnoj tužbi te posljedice usvajanja ustavne tužbe, uređena u glavi IV. Ustavnog zakona.

Iz navedenih razloga je Ustavni sud utvrdio da je u povodu prijedloga za ponavljanje postupka osporenom revizijskom odlukom, kojom je o žalbi odlučivano kao o reviziji, povrijeđeno zajamčeno pravo na žalbu iz članka 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

Izreka odluke temelji se na odredbi članka 30. Ustavnog zakona i odredbi članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94).

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-305/1993
Zagreb, 28. svibnja 1997.