USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Suda Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući u postupku zaštite ustavnih prava u povodu ustavne tužbe T. L. iz Z., zastupanog od odvjetnika u Z., E. G., na sjednici održanoj dana 30. travnja 1997. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Ustavna tužba podnijeta je u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1198/91 od 28. siječnja 1992; ta je presuda donijeta u građanskopravnoj stvari tužitelja T. L. protiv tuženika Građevinskog poduzeća "N" iz Z., radi isplate.

Osporenom revizijskom presudom presuđeno je da se djelomično prihvaća revizija tuženika, preinačuju presude Okružnog suda u Z. i Općinskog suda u Z., te se sudi da je "tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 52.051,10 dinara zajedno s kamatama u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20%, i to počevši od 23. studenog 1989. godine do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 15.000 dinara sve u roku od 15 dana; preostali dio tužiteljeva zahtjeva je odbijen, a u ostalom dijelu revizija je odbijena kao neosnovana.

Podnositelj smatra da su mu navedenom revizijskom presudom povrijeđena prava iz članka 49. i 14. Ustava. Iz sadržaja ustavne tužbe očevidno je da se podnositelj među odredbama članka 49. poziva na stavak 2. u kojem je riječ o zabrani monopola. Povredu svojih prava vidi u narušavanju zabrane monopolističkog ponašanja na tržištu navodeći da je zbog toga bio prisiljen prihvatiti ponašanje građevne radne organizacije "N.".

U svezi sa člankom 14. Ustava podnositelj smatra da mu je povrijeđeno "ustavno pravo na jednakost građana pred zakonom". Pobliže je to objašnjeno time da je "... kupio poslovni prostor u rohbau izvedbi, prodaju kojeg je prodavatelj uvjetovao isplatom kupovnine unaprijed od strane tužitelja, te je samim time doveo ovog u neravnopravan položaj."

Nadalje podnositelj ističe da je Vrhovni sud ispitivao potpunost i ispravnost činjeničnog stanja, koje su utvrdili sudovi nižeg stupnja, čime je povrijedio odredbe članaka 385. i 386. Zakona o parničnom postupku koje mu to zabranjuju.

Ustavna tužba nije osnovana.

Uvidom u osporenu presudu, te u razloge ustavne tužbe, Sud je utvrdio da podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava koja smatra povrijeđenim. Ni pravo jednakosti građana pred zakonom ni načelo zabrane monopolističkog ponašanja na tržištu nisu povrijeđeni time što je revizijskom presudom tužitelju dosuđen manji iznos duga i kamata, nego što je dobio presudom nižih sudova.

Donoseći svoju presudu Vrhovni sud primijenio je odredbe zakona koji je u vrijeme zaključivanja pravnog posla i u vrijeme njegova okončanja bio na snazi, to jest Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga, u prometu robe i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta u tome području ("Službeni list", broj 43/76, 23/79, 54/81, 20/84 i 43/86), a isti taj Zakon primjenjivali su i Općinski te Okružni sud.

Prigovor u svezi s odredbama članaka 385. i 386. preuzetog Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92) Sud je također ocijenio neutemeljenim, ne našavši osnove za tvrdnju da je Vrhovni sud preispitivao činjenično stanje u predmetu; time što je taj sud zaključio da je predaja poslovnog prostora uslijedila 7. kolovoza 1989. godine, a ne 30. listopada iste godine. Vrhovni sud nije mijenjao činjenice u svezi s tim datumima, koje su sve već bile nesporno utvrđene i kao takve primijenjene, već je izrazio pravni stav o odlučnom pravnom pitanju kada je poslovni prostor predan tužitelju.

Na osnovi iznijetog Ustavni sud je, temeljem odredaba članaka 59. i 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), odlučio kao u izreci.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-III-322/1992
Zagreb, 30. travnja 1997.