NARODNA BANKA HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe N. V., S. J., I. J., I. P., R. I. i A. B., svi iz M., zastupani po punomoćniku D. H., odvjetniku iz Z., radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj dana 16. travnja 1997. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba i ukida se rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-7954/93-8 od 10. studenoga 1993. godine.

2. Predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

3. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

U uvodu označeni podnositelji ustavne tužbe podnijeli su ovom Sudu pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu povodom rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-7954/93-8 od 10. studenoga 1993., a kojim rješenjem je odbačena njihova tužba podnesena protiv rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju broj: 51-04/93-01/37/III od 12. svibnja 1993., radi zaštite ustavnih prava iz članka 14. i 15. Ustava Republike Hrvatske.

Citiranim rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju poništene su sve radnje provedene u poduzeću "A." iz M. nakon prikupljenih ponuda temeljem poziva za upis i kupnju dionica, objavljenog u "S. D." 16. siječnja 1993. i to dionica bez popusta u iznosu od 1.511.000 DEM, kupnja kojih dionica je financirana temeljem ugovora o kreditima zaključenima između tvrtke "M." d. d., Z. i podnositelja ustavne tužbe, te se ujedno te dionice prenose Hrvatskom fondu za privatizaciju.

Podnositelji ustavne tužbe smatraju da im je osporenim rješenjem onemogućena sudska kontrola, zbog uskraćivanja prava na žalbu, kao i na drugu pravnu zaštitu, a čime su im kako tvrde povrijeđena ustavna prava koja proizlaze iz članka 14. Ustava, koji zajamčuje jednakost svih pred zakonom, kao i prava iz članka 15. Ustava. U čemu nalaze povrede ustavnih prava iz članka 15. Ustava nisu naveli.

Ustavna tužba je osnovana.

Prema članku 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu, ako smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih sloboda ili prava čovjeka i građanina.

Članak 14. stavak 2. Ustava jamči jednakost svih građana pred zakonom, a članak 15. stavak 1. Ustava također zajamčuje ravnopravnost pripadnika svih naroda i manjina.

Članak 19. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske zajamčuje sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Da bi se osigurala jednakost svih pred zakonom svim građanima mora se omogućiti kontrola zakonitosti pojedinačnih akata, ukoliko se tim aktima rješava o nekom njihovom pravu.

Uvidom u osporeno rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske, te u citirano rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, kao i u razloge ustavne tužbe utvrđeno je da je osporenim rješenjem Upravnog suda Republike Hratske povrijeđeno ustavno pravo iz članka 14. stavak 2. Ustava.

Prema članku 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) upravni spor se može voditi protiv upravnog akta, a stavak 2. istog članka određuje da je upravni akt, prema ovom Zakonu, akt kojim tijela iz članka 5. istog Zakona (državni organi i organizacije) u obavljanju javnih ovlasti rješavaju o stanovitom pravu ili obvezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj pravnoj stvari.

Članak 12. Zakona o upravnim sporovima određuje da tužitelji u upravnom sporu mogu biti pojedinci, pravne osobe, organizacije, skupina osoba, naselja i sl., ako smatraju da im je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu.

Članak 16. proširuje krug osoba koji mogu imati položaj stranke u upravnom sporu, te to pravo daje i trećoj osobi (zainteresirana osoba), kojoj bi poništaj upravnog akta neposredno bio na štetu.

U konkretnom predmetu Hrvatski fond za privatizaciju donio je rješenje kojim je poništio određene radnje u pretvorbi poduzeća "A.", te dionice koje su u toj pretvorbi kupili podnositelji ustavne tužbe prenio na Hrvatski fond za privatizaciju (upravo ta kupnja je predmetom poništenja).

Navedeno poništenje, naprijed opisanih radnji, Hrvatski fond za privatizaciju izvršio je temeljem članka 45a. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 18/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94 i 9/95).

Upravni sud Republike Hrvatske u obrazloženju razloga za odbačaj tužbe navodi da upravni spor, protiv citiranog rješenja o poništenju određenih radnji u pretvorbi, može pokrenuti samo poduzeće u pretvorbi kojem su prilikom kontrole zakonitosti izvršene pretvorbe poništene određene radnje, a ne i podnositelji ustavne tužbe koji su kupili dionice.

Takvo stajalište Upravni sud obrazlaže i pozivom na članak 12. Zakona o pretvorbi, gdje se izričito u stavku 4. navodi da samo poduzeće kojem je odbijena suglasnost za pretvorbu može pokrenuti upravni spor.

Međutim, taj stavak 4. članka 12. ne može se tumačiti na način da je za osobe koje su nakon odobrene pretvorbe stekle neka prava na temelju radnji u pretvorbi, isključeno pokretanje upravnog spora.

Nakon što je data suglasnost za pretvorbu, u sam proces pretvorbe ulaze i treće osobe i stječu određena prava, ovisno o tome na koji način se vrši pretvorba poduzeća.

Tim osobama u postupku kontrole se mora nužno pružiti pravno sredstvo radi zaštite njihovih eventualnih prava, jer poništenjem određenih radnji gube određena prava (u konkretnom slučaju prava na dionice koje bi prešle u njihovo vlasništvo da te radnje nisu poništene).

Kako ni Upravni sud Republike Hrvatske ne dovodi u pitanje da je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, doneseno u skladu s člankom 45a. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, upravni akt samo što isključuje upravni spor za sve druge osobe osim za poduzeće u pretvorbi, Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti članak 16. Zakona o upravnim sporovima i dati podnositeljima ustavne tužbe (zainteresiranoj osobi), kao trećoj osobi položaj stranke i omogućiti joj pokretanje upravnog spora.

Ne može se prihvatiti tvrdnja Upravnog suda Republike Hrvatske da upravni akt kojim se poništavaju određene radnje podnositeljima ustavne tužbe, neće biti neposredno na štetu, jer da oni eventualno uložena sredstva u kupnju dionica mogu ostvarivati tužbom kod redovnog suda.

Točno je da podnositelji ustavne tužbe imaju mogućnost da eventualno uložena sredstva u kupnju dionica ostvaruju tužbom kod nadležnog redovnog suda.

Međutim, šteta se sastoji u tome što su poništene radnje kojima su oni stekli pravo na dionice, te im se mora dati pravno sredstvo koje će im omogućiti da se izvrši kontrola akta, kojim im je oduzeto neko eventualno pravo.

Time što podnositeljima ustavne tužbe nije pružena mogućnost pokretanja upravnog spora protiv akta koji je na određeni način rješavao o njihovim pravima, povrijeđena su im ustavna prava iz članka 14. stavak 2. Ustava o jednakosti svih pred zakonom, a koja jednakost, između ostalog, zahtijeva da se svima omogući ulaganje pravnog lijeka protiv odluka koje rješavaju o njihovim pravima.

Zbog naprijed navedene povrede ustavnog prava, a ne ulazeći u samu osnovanost zahtjeva, a za koju je nadležan Upravni sud Republike Hrvatske, Ustavni sud Republike Hrvatske je u skladu s člankom 60. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) ustavnu tužbu usvojio i ukinuo rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-7954/93-8 od 10. studenoga 1993., te vratio predmet Upravnom sudu Republike Hratske radi ponovnog donošenja odluke.

Osporenim odlukama podnositeljima ustavne tužbe nisu povrijeđena ustavna prava iz članka 15. Ustava.

U ustavnoj tužbi podnositelji ustavne tužbe niti ne tvrde da su pripadnici određene nacionalne manjine, a niti su ponudili dokaze za tvrdnju o povredi ustavnih prava iz članka 15. Ustava.

Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-635/1994
Zagreb, 16. travnja 1997.