USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, povodom prijedloga dr. Mirka Zdravkovića iz Novigrada, Karigador bb, zastupanog po punomoćniku Nenadu Buviniću, odvjetniku iz Umaga, na sjednici održanoj dana 30. ožujka 1997. godine, donio je slijedeće

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za ocjenu ustavnosti članka 127. stavak 1. točka 2. i članka 138. stavak 1. točka 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 75/93, 11/94, 55/96 i 1/97 - pročišćeni tekst)

II. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

Dr. Mirko Zdravković podnio je temeljem članka 15. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) prijedlog za ocjenu ustavnosti zakonskih odredbi citiranih u izreci ovog rješenja.

Istovremeno je, pozivajući se na članak 18. citiranog Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, stavio prijedlog za privremenu obustavu izvršenja konačnog rješenja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, klasa: UP/I-543-05/90-03/08, urbroj: 534-02-15-97-6 od 4. veljače 1997. godine, a kojemu je utvrđen prestanak obavljanja privatne prakse s danom 5. veljače 1997., a temeljem osporenih odredaba.

Članak 127. stavak 1. utvrđuje uvjete koje mora ispunjavati zdravstveni djelatnik s visokom stručnom spremom da bi mogao samostalno obavljati privatnu praksu, pa između ostalog u točci 2. kao jedan od uvjeta određuje hrvatsko državljanstvo, a članak 138. određuje razloge za prestanak obavljanja privatne prakse po sili zakona pa u točci 4. tog članka kao jedan od razloga za prestanak obavljanja privatne prakse predviđa gubitak hrvatskog državljanstva.

Podnositelj prijedloga smatra da su osporene odredbe u protivnosti s člankom 14. stavak 2, 16. i 54. Ustava Republike Hrvatske, pa je predložio ukidanje osporenih odredbi.

Prijedlog nije osnovan.

Članak 14. Ustava zajamčuje jednakost svih pred zakonom, članak 16. Ustava određuje da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, a članak 54. Ustava određuje pravo na rad i slobodu rada.

Ocjenjujući osporene odredbe u odnosu na citirane odredbe Ustava utvrđeno je da iste nisu s njima u suprotnosti.

Kada članak 14. stavak 2. Ustava određuje jednakost svih pred zakonom nužno se stavak 2. mora povezivati sa stavkom 1. tog članka, što znači da se prava i slobode građana ne smiju ograničavati s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, ali to ne znači da stranci i hrvatski državljani moraju biti izjednačeni u svim pravima.

Propisivanje hrvatskog državljanstva kao zakonske pretpostavke za obavljanje određenih zanimanja, nije u suprotnosti sa člankom 14. stavak 2. Ustava, jer je stvar zakonodavne politike Republike Hrvatske u kojoj mjeri i pod kojim uvjetima će omogućavati stranim državljanima zaposlenje u određenim zanimanjima (vodeći pritom računa o čitavom nizu okolnosti, počam od principa reciprociteta, do potreba za određenim kadrom i dr.)

Osporene odredbe nisu u protivnosti niti sa ustavnom odredbom iz članka 16. Ustava Republike Hrvatske.

Time što se člankom 138. stavak 1. točka 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti utvrđuje da pravo na obavljanje privatne prakse prestaje po sili zakona u slučaju gubitka hrvatskog državljanstva ne dovodi se u pitanje članak 16. Ustava.

Naime, u pravilu za svako zanimanje, pa tako i za obavljanje privatne prakse traži se ispunjenje određenih zakonskih pretpostavki (od opće radne sposobnosti do određenih stručnih kvalifikacija, državljanstva i dr.), a sve ovisno o vrsti zanimanja. Gubitkom jedne od zakonom propisanih pretpostavki za određeno zanimanje gubi se i pravo na to zanimanje.

Tako se i osporenom odredbom članka 127. propisuju pretpostavke za obavljanje privatne prakse, ali što ne znači da jednom dobivena dozvola za obavljanje privatne prakse ne može prestati i da se steklo trajno pravo na obavljanje privatne prakse, neovisno o kasnijem ispunjavanju zakonskih pretpostavki za to zanimanje.

Zbog toga odredba članka 138. stavak 1. točka 4. u svezi s člankom 127. stavak 1. točka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti nije protivna članku 16. Ustava, jer ne ograničava slobode i prava građana već samo predviđa prestanak na obavljanje privatne lječničke prakse u slučaju gubitka hrvatskog državljanstva.

Također osporene odredbe nisu u suprotnosti niti s člankom 54. Ustava, jer pravo na rad i sloboda rada stranih državljana ostvaruju u skladu sa zakonskim propisima.

Slijedom iznesenog Ustavni sud Republike Hrvatske je u skladu s člankom 45. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) odlučio da ne prihvati prijedlog za ocjenu ustavnosti osporenih odredbi.

Kako povodom prijedloga Mirka Zdravkovića za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba nije doneseno rješenje o pokretanju postupka odredbi na temelju kojih je doneseno rješenje o prestanku obavljanja privatne prakse za predlagatelja, Ustavni sud Republike Hrvatske nije odlučivao o prijedlogu za privremenu obustavu izvršenja rješenja, jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 18. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske za privremenu obustavu izvršenja.

Objava odluke temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-138/1997.
Zagreb, 30. ožujka 1997.