USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, rješavajući povodom ustavne tužbe "Neovisne televizije" d.d., zastupanog po punomoćniku Damiru Šebetiću, odvjetniku iz Zagreba, rješavajući povodom ustavne tužbe radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj dana 2. travnja 1997. godine, donio je slijedeće

RJEŠENJE

1. Ustavna tužba se odbacuje.

2. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

"Neovisna televizija" d.d. iz Zagreba podnijela je ovom Sudu ustavnu tužbu povodom Odluke Vijeća za telekomunikacije o dodjeli koncesije za obavljanje televizijske djelatnosti na razini Grada Zagreba, objavljenoj u "Narodnim novinama", broj 59/95, radi zaštite ustavnih prava koja proizlaze iz članaka 3., 18., 19. i 49. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavna tužba nije dopuštena.

Prema članku 28. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih sloboda ili prava čovjeka i građanina.

Međutim, stavkom 2. citiranog članka 28. određeno je da se ustavna tužba može podnijeti tek nakon što je iscrpljen dopušteni pravni put.

Uvidom u osporenu Odluku, kao i u razloge ustavne tužbe utvrđeno je da u konkretnom slučaju nije iscrpljen dopušteni pravni put.

Osporenu Odluku o dodjeli koncesije na temelju raspisanog natječaja u "Narodnim novinama", broj 25/95 za dodjeljivanje koncesije za radijsku i televizijsku djelatnost donijelo je Vijeće za telekomunikacije, koje prema članku 13. Zakona o telekomunikacijama ("Narodne novine", broj 53/94) imenuje i razriješava Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.

Na traženje Suda Vijeće za telekomunikacije je dostavilo izjašnjenje na podnesenu ustavnu tužbu i predložilo da se ustavna tužba odbaci zbog pomanjkanja procesnih pretpostavki, navodeći da osporena Odluka nije pojedinačni akt, već da predstavlja akt poslovanja.

Sam Zakon o telekomunikacijama nije predvidio pravno sredstvo protiv odluke Vijeća za telekomunikacije.

Članak 19. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske zajamčuje sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata, koja donose tijela upravne vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

U konkretnom slučaju osporenu Odluku kao što je već naprijed navedeno donijelo je Vijeće za telekomunikacije, koje je prema članku 13. stavak 1. Zakona o telekomunikacijama nadležno za davanje koncesije. Iz toga proizlazi da se radi o tijelu koje ima javne ovlasti, jer u skladu s člankom 14. citiranog Zakona o telekomunikacijama prikuplja ponude ili raspisuje natječaj za dodjeljivanje koncesije te na temelju pristiglih ponuda donosi odluku o davanju koncesije pravnoj osobi koja ispunjava zakonske uvjete za dobivanje koncesije. Prema tome navedena odluka o dodjeljivanju koncesije je pojedinačni akt, kojim se rješava o zahtjevu određenih osoba (jedne ili više njih) za dobivanje prava na koncesiju. Shodno članku 19. stavak 2. Ustava protiv takvog pojedinačnog akta mora se omogućiti pravni lijek radi omogućavanja sudske kontrole.

Navedena odluka osim što je pojedinačni akt ima i karakter upravnog akta, jer prema članku 6. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91 i 77/92) upravni akt jest akt kojim organ iz članka 5. tog Zakona (državni organi i organizacije) rješavaju o stanovitom pravu ili obvezi određenog pojedinca ili organizacija u kakvoj upravnoj stvari.

Članak 19. stavak 2. Ustava zajamčuje sudsku kontrolu pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela. Kako osporena odluka ima karakter upravnog akta, jer rješava o zahtjevu određenih osoba na stjecanje, to jest dobivanje prava na koncesiju, protiv njega se temeljem članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima može pokrenuti upravni spor.

Prema stavku 3. članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske u stvarima u kojima je dopušten upravni spor pravni put iscrpljen je tek donošenjem odluke o tom pravnom sredstvu.

Kako podnositelj ustavne tužbe nije iscrpio dopušteni pravni put, Ustavni sud Republike Hrvatske je u skladu s člankom 58. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) ustavnu tužbu odbacio kao nedopuštenu.

Objava rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-II-722/1995
Zagreb, 2. travnja 1997.