USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, rješavajući povodom prijedloga Varaždinskog tržišta vrijednosnica d.d., zastupanog po punomoćniku Nenadu Slukiću, odvjetniku iz Varaždina, za ocjenu ustavnosti propisa, na sjednici održanoj dana 2. travnja 1997. godine, donio je slijedeće

RJEŠENJE

1. Ne prihvaća se prijedlog za ocjenu ustavnosti članka 227. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", br. 111/93).

2. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

Dioničko društvo Varaždinsko tržište vrijednosnica podnijelo je, temeljem članka 15. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91), prijedlog za ocjenu ustavnosti članka 227. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima navodeći da je navedena odredba protivna članku 48. stavku 1., članku 49. stavku 2. i 4. i članku 50. Ustava Republike Hrvatske.

Prijedlog nije osnovan.

Članak 227. Zakona o trgovačkim društvima određuje prijenos dionica koje glase na ime.

Osporeni stavak 2. tog članka glasi:

"Statutom društva može se odrediti da je za prijenos dionica potrebna suglasnost društva. Suglasnost daje uprava. Statutom se može odrediti da o davanju suglasnosti odlučuje nadzorni organ ili glavna skupština društva. U statutu se mogu odrediti razlozi zbog kojih se može odbiti davanje suglasnosti za prijenos dionica."

Člankom 48. stavkom 1. Ustava jamči se pravo vlasništva. Članak 49. stavak 2. određuje da država osigurava svim poduzetnicima jednak položaj na tržištu i zabranjuje monopole, a stavak 4. određuje da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim poslom. Članak 50. Ustava predviđa ograničavanje ili oduzimanje vlasništva samo u interesu Republike, a također i da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu samo iznimno ograničiti radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

Ograničenja za prodaju dionica koje glase na ime, a koja su propisana osporenim stavkom 2. članka 227. Zakona o trgovačkim društvima, nisu protivna citiranim odredbama Ustava.

Prije svega valja istaći da se dioničarem dioničkog društva postaje dobrovoljno te da se prilikom kupnje dionica prihvaća i statut društva.

Ukoliko je, u skladu s člankom 227. stavkom 2., u statutu društva predviđena mogućnost da je za prijenos dionica na ime potrebna suglasnost društva, koja se daje na način kako je određeno statutom, nisu povrijeđene citirane ustavne odredbe jer je dioničar prilikom kupnje upoznat s određenim ograničenjima te on na njih može ili ne treba pristati. Osporena zakonska odredba, koja obvezuje dioničko društvo da unaprijed statutom odredi mogućnost ograničenja za prijenos navedenih dionica, spriječava samovoljno postupanje i štiti dioničare te određena ograničenja vlasničkih prava nastupaju s njegovim unaprijed datim pristankom.

S druge strane, dioničko društvo, kao društvo kapitala, vodi određenu poslovnu politiku radi stjecanja dobiti i propisivanjem određenih ograničenja za prijenos dionica na ime štiti se ta poslovna politika, a naročito od konkurentskih zahvata trećih osoba i to je primarni cilj osporene odredbe.

Slobodna volja dioničara da li će ili neće kupiti određene dionice na ime, za koje je predviđena eventualna mogućnost ograničenja pri prijenosu, isključuje svaku protivnost odredbama članaka 48. stavka 1., 49. stavka 2. i 4. i 50. Ustava.

Zbog toga, Sud je, u skladu s člankom 45. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), odlučio da ne prihvati prijedlog za ocjenu ustavnosti članka 227. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima.

Objava rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-148/1996
Zagreb, 2. travnja 1997.