USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu predsjednik Suda Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi A. G. iz Z., radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj 18. ožujka 1997. godine, donio je slijedeću

ODLUKU

I. Usvaja se ustavna tužba te se ukida odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Trgovačkog suda u Z. broj: ID-17/1996 od 8. veljače 1996. godine u dijelu u kojem se odnosi na podnositelja ustavne tužbe.

II. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositelju ustavne tužbe i njegovom imenovanju za suca Trgovačkog suda u Z., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa od 29. siječnja 1996. godine klasa: 700-04/95-01/171, ur. broj: 514-05-01-96-2 i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa od 20. lipnja 1995. godine klasa: 700-04/95-01/171, ur. broj: 514-05-02/9-95-2, objavljenim u "Narodnim novinama", broj 43/95.

III. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama", službenom listu Republike Hrvatske.

A. G. iz Z. podnio je ovom Sudu ustavnu tužbu povodom odluke Državnog sudbenog vijeća broj: ID-17/1996 od 8. veljače 1996.

Podnositelj ustavne tužbe sudjelovao je kao kandidat u postupku imenovanja sudaca Trgovačkog suda u Z.

U ustavnoj tužbi se navodi da je osporenom odlukom Državno sudbeno vijeće povrijedilo ustavna prava podnositelja ustavne tužbe iz članaka 3., 14., 19., 26., 38., 44., 115. stavak 2. i članka 119. Ustava Republike Hrvatske, dok iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da su naznačenom odlukom povrijeđena i njegova ustavna prava iz članka 28. i 35. Ustava.

Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu naznačena ustavna prava povrijeđena jer je u svezi s njim odluka protuzakonita, budući da je za njezino donošenje bilo od odlučnog utjecaja mišljenje o kandidatu - koje je još u postupku imenovanja predsjednika Trgovačkog suda Z. - dao predsjednik Visokog trgovačkog suda, a koje mišljenje je, kako je razvidno iz zapisnika sjednice Državnog sudbenog vijeća, bilo korišteno i u postupku imenovanja sudaca Trgovačkog suda u Z. u kojem je sudjelovao podnositelj ustavne tužbe kao kandidat.

Podnositelj ustavne tužbe predlaže da Ustavni sud Republike Hrvatske, zbog navedenih povreda ustavnih prava podnositelja ustavne tužbe, ukine citiranu odluku Državnog sudbenog vijeća.

Temeljem članka 55. stavka 1. točke 2. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), Ustavni sud je pribavio spis Državnog sudbenog vijeća pod brojem: ID-17/96, kao i izjašnjenje Državnog sudbenog vijeća na podnesenu ustavnu tužbu.

Državno sudbeno vijeće u svom izjašnjenju na ustavnu tužbu prvenstveno ističe prigovor da je ustavna tužba nedopuštena zbog nenadležnosti Ustavnog suda (jer da Državno sudbeno vijeće ne spada ni u sudsku niti u upravnu vlast), kao i zbog pomanjkanja akta u smislu članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Pored toga poriče sve navode podnositelja ustavne tužbe o povredama ustavnih prava.

U provedenom postupku razmotreni su i analizirani navodi i prijedlozi iz ustavne tužbe, izjašnjenje Državnog sudbenog vijeća od 15. srpnja 1996. godine, broj: UT-3/93, isprave, materijali i zapisnik sa XVIII sjednice državnog Sudbenog vijeća od 8. veljače 1996. godine, a posebno pisana mišljenja predsjednika Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i predsjednice Trgovačkog suda u Z.

Ustavna tužba je osnovana.

Prema članku 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina.

Prije razmatranja navoda o mogućim povredama ustavnih prava podnositelja ustavne tužbe, Ustavni sud je razmotrio spomenuti prigovor Državnog sudbenog vijeća o nenadležnosti ustavnog suda Republike Hrvatske za postupanje po ustavnoj tužbi.

Prigovor nije osnovan. Ustavni sud ponovno ističe stajalište već izraženo u ranijim odlukama (U-III-188/95 objavljene u "Narodnim novinama", broj 22/95) da je osporena odluka Državnog sudbenog vijeća konačni pojedinačni akt tijela koje spada u oblast sudbene vlasti kojim se rješava o pravima i interesima kandidata koji su sudjelovali u natječajnom postupku, te da protiv tog akta nije dopušten drugi pravni put. Ovo se odnosi i na dio odluke Državnog sudbenog vijeća koji se tiču podnositelja ustavne tužbe - bez obzira. na to što njeovo ime nije navedeno - jer upravo tim (prešućenim, konkludentnim) dijelom odluke nije uvažena njegova prijava na natječaju, a na način kojim su povrijeđena njegova ustavna prava.

Stoga je Ustavni sud Republike Hrvatske nadležan odlučivati o predmetnoj ustavnoj tužbi.

Podnositelj ustavne tužbe tvrdi da mu je osporenom odlukom Državno sudbeno vijeće povrijedilo ustavna prava iz članka 3. (vladavina prava), članka 14., jer je nepotkrijepljenim tvrdnjama predsjednika Visokog trgovačkog suda izraženima - ali ne i obrazloženima - u pismenom i usmenom mišljenju doveden u neravnopravni položaj s ostalim kandidatima o kojima je izraženo mišljenje s podlogom na stvarnim pokazateljima; članka 19. jer akt Državnog sudbenog vijeća nije utemeljen na zakonu; članka 26. jer nije imao jednak položaj sa drugim kandidatima pred Državnim sudbenim vijećem; članka 44, jer mu nije omogućeno da pod jednakim uvjetima bude imenovan za suca te smatra da je osporena odluka donesena suprotno članku 115. stavak 2. Ustava.

Iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu povrijeđena i ustavna prava iz članka 28. i 35. Ustava Republike Hrvatske.

Osnovano tvrdi podnositelj ustavne tužbe da su povrijeđena njegova ustavna prava.

Naime, u pismenom i usmenom mišljenju koje je bilo podloga raspravljanja o kandidaturi podnositelja ustavne tužbe za imenovanje za suca Trgovačkog suda u Z., predsjednik Visokog trgovačkog suda istakao je nedolično, kao i za pojedine segmente državnih interesa (kočenja gospodarstva, sprečavanje punjenja državnog proračuna i sl.) nekompetentno i štetno djelovanje kandidata. Ovo mišljenje koje sadržava samo gole tvrdnje bez obrazloženja bilo je od utjecaja na njegovo neimenovanje upravo zbog težine iznijetih primjedbi o radu podnositelja ustavne tužbe.

Navodi, pak mišljenja o kočenju gospodarstva, o protuzakonitom provođenju stečajeva, zbog kojih se može smatrati da je kandidat na dužnosti predsjednika suda onemogućavao (namjerno ili propustom) punjenje državnog proračuna - mogu upućivati na izvršenje nekog krivičnog djela iz Glave osamnaeste Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 32/93 - pročišćeni tekst) pod nazivom krivičnog djela protiv službene dužnosti i javnih ovlaštenja.

Takvim navodima povrijeđena su ustavna prava podnositelja ustavne tužbe iz članaka 28. i 35. Ustava, jer Ustav jamči u članku 28. da je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja, dok u članku 35. Ustav jamči svakome građaninu štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva ugleda i časti.

Takvo mišljenje predsjednika Visokog trgovačkog suda upućuju i na povredu načela neovisnosti sudaca i sudačkog imuniteta (članak 115. i 119. Ustava).

Ranijim odlukama, kao što je već navedena odluka u predmetu broj: U-III-188/1995 i dr. Ustavni sud je utvrdio svoja stajališta o sadržaju i značenju mišljenja, prema kojem se mišljenje ne iscrpljuje (samo) na ocjeni formalnih zakonskih pretpostavki za imenovanje sudaca (članak 49. i 50. Zakona o sudovima - "Narodne novine", broj 3/94), jer su ta pitanja već riješena sastavljanjem liste kandidata; mišljenje se treba prvenstveno odnositi na suštinske kvalitete svakog kandidata posebno (kao što su njegova stručnost, uspješnost u radu i rezultati rada, a po potrebi i druga osobna svojstva - kao posebne odlike objavljeni znanstveni i stručni radovi), jer se samo takvim mišljenjem može osigurati argumentirana rasprava i odlučivanje na sjednici vijeća.

Protivno je pravnoj sigurnosti (članak 3. Ustava - vladavina prava) da se mišljenje zasniva na neobrazloženim golim tvrdnjama koje moralni lik kandidata karakteriziraju u potpuno negativnom kontekstu.

Odlučujući na osnovi tako instruiranog mišljenja predsjednika Visokog trgovačkog suda dovodi se u pitanje ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe da pod jednakim uvjetima bude primljen u javne službe (članak 44. Ustava) koje ne znači samo formalnu jednakost u natječaju, već i pravo svakog kandidata da se na jednak način za sve uzmu u obzir stručna, moralna i druga svojstva.

Državno sudbeno vijeće svoju je odluku o kandidatu donijelo, između ostalog, i na temelju navedenog mišljenja predsjednika Visokog trgovačkog suda koje sadrži prosudbu o valjanosti djelovanja kandidata kao dotadašnjeg predsjednika Trgovačkog suda u Z. Na tu dužnost on u ranije provedenom postupku nije imenovan, pa to nije predmet postupka za imenovanje na sudačku dužnost. Mišljenje, naprotiv, ne sadrži odgovarajuću prosudbu o činjenicama važnim za ocjenu sposobnosti kandidata koje se traže za obavljanje sudačke dužnosti. Upravo to ( a ne dužnost predsjednika Trgovačkog suda) predmet je odlučivanja Državnog sudbenog vijeća u konkretnom slučaju. Stoga takvo mišljenje ne može biti temelj odluci Državnog sudbenog vijeća.

S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je utvrdio da su u postupku imenovanja sudaca Trgovačkog suda u Z., podnositelju ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava iz članka 14., 26., 28., 35. i 44., kao i odredbe članka 115. i 119. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je ustavna tužba usvojena i odlučeno je kao u izreci.

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-155/1996
Zagreb, 18. ožujka 1997.