USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi M. P. iz B., na sjednici održanoj dana 18. veljače 1997. godine, donio je

ODLUKU

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Dopuštenom i pravodobno podnesenom ustavnom tužbom njen podnositelj tvrdi da su mu, presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 1994. godine, broj: Us-12587/1993, povrijeđena prava zajamčena odredbama članaka 3., 5. stavak 2., 14. stavak 2., 31., 48. stavak 1., 50. stavak 1., 51. stavak 2. i 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske. Povrede da su nastale time što navedeni sud nije primijenio, sukladno odredbama članka 31. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, blaži zakon, tj. Zakon o izmjeni Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Narodne novine", br. 28/94), a koji Zakon predviđa fakultativno izricanje zaštitne mjere oduzimanja motornog vozila kojim je izvršen prekršaj i to samo za djela učinjena u povratu, a u prekršajnom postupku, koji je vođen protiv njega zbog prekršaja iz Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Narodne novine", br. 73/91, 18/92, 25/93, 35/93, 53/93, 63/93, 73/93, 81/93, 89/93 i 90/93), a temeljem čije odredbe iz članka 64. stavak 2. mu je bila, uz kaznu, izrečena i obvezna zaštitna mjera oduzimanja motornog vozila.

Ustavna tužba nije osnovana.

U provedenom postupku utvrđeno je da je prekršajni postupak protiv podnositelja ustavne tužbe vođen po odredbama Zakona o prekršajima ("Narodne novine", br. 2/73, 5/73, 9/80, 25/84, 52/87, 43/89, 41/90 i 91/92), dovršen rješenjem Ministarstva financija - Uprave prihoda, od 7. srpnja 1993. godine, broj: UP-II-410-23/93-02/94, ur. broj. 513-07-05-93-2, kojim je odbijena njegova žalba protiv rješenja Gradskog sekretarijata za financije grada Zagreba od 29. ožujka 1993. godine, broj: UP-I-410-23/93-10/518, ur. broj: 251-03-18-93-3, kojim mu je, uz kaznu, izrečena zaštitna mjera oduzimanja motornog vozila kojim je on izvršio prekršaj koristeći kao pogonsko sredstvo automobila lož ulje.

Primjena blažeg zakona, od onog temeljem kojeg je podnositelju ustavne tužbe izrečena zaštitna mjera, a koje se ublažavanje sastoji u fakultativnosti izricanja iste zaštitne mjere i to za prekršaj učinjen u povratu, bila je moguća samo nakon stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Narodne novine", br. 28/94), 8. travnja 1994. - dakle ne i nakon dovršetka prekršajnog postupka, koji je dovršen prije stupanja na snagu tog zakona.

Upravni sud Republike Hrvatske nije podnositelju ustavne tužbe svojom odlukom povrijedio po njemu navedena ustavna prava, budući da se u postupku pred tim sudom primjenjuje Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 9/92 i 77/92), koji nema odredbi o primjeni blažeg zakona. Upravni sud Republike Hrvatske provodi sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti, a to se može provoditi samo u odnosu na dovršene postupke i to prema odredbama zakona koji su vrijedili u vrijeme vođenja postupka. Nije stoga spomenuti sud mogao primjenom Zakona o prekršajima odlučivati po blažem zakonu glede zaštitne mjere čije je izricanje, za vrijeme prekršajnog postupka, po tada važećem zakonu bilo obvezatno.

Zbog izloženog, temeljem odredbi članka 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), odlučeno je kao u izreci, a slijedom toga nije bilo uvjeta za odlučivanje o predloženoj privremenoj obustavi izvršenja rješenja o prekršaju.

Dio odluke o objavi zasniva se na odredbama članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).

Broj: U-III-457/1995.
Zagreb, 18. veljače 1997.